U SVOM epu Odiseja Homer ih je opisao kako uživaju na sunčanim plažama Grčke. U drevno doba u jednom gradu u Maloj Aziji kovali su se novčići s njihovim likom. Vode Sredozemnog i Crnog mora nekada su vrvjele njima. Međutim, danas vjerojatno nećete vidjeti nijedno od ovih plašljivih stvorenja — sredozemnih medvjedica.

Kao što je bio slučaj s većinom krznatih morskih sisavaca, i sredozemne medvjedice počelo se intenzivno loviti tijekom 18. i 19. stoljeća. Na tisuće ovih životinja ubijeno je zbog krzna, ulja i mesa.

Danas su posljedice nanesene im štete više nego očite. Procjenjuje se da je ostalo tek 379 do 530 sredozemnih medvjedica. Možda ih samo jedan korak dijeli od potpunog istrebljenja. Međutim, valja reći da je procjena brojnosti njihove populacije “izuzetno neegzaktan znanstveni projekt”, kako je stajalo u biltenu Monachus Guardian.

Je li uistinu prekasno za bilo kakvu pomoć? Što se poduzima da bi se zaštitilo morske medvjedice?

Morska medvjedica poznata je i pod nazivom morski fratar zbog jedinstvene boje svog krzna, koja je slična boji odore nekih religioznih redova. Živi uglavnom među teško dostupnim stijenama i u morskim špiljama na otočju Sjeverni Sporadi u Egejskom moru. Manje skupine mogu se pronaći duž obala sjeverozapadne Afrike i portugalskog otočja Desertas. Jedna je od najvećih vrsta tuljana na svijetu i dostigne duljinu od čak tri metra te može težiti blizu 300 kilograma.

Neke jedinstvene karakteristike te životinje su okruglasta glava prekrivena srebrnastim krznom, poput ugljena crne oči, njuška s velikim nozdrvama, sitni prorezi koji joj služe kao uši, gusti opušteni brkovi i višestruki podbradak. Tijelo joj je prekriveno kratkom crnom ili čokoladnosmeđom dlakom, koja s donje strane tijela prelazi u svjetlije boje. Međutim, mladunčad medvjedice ima dugačku tamnu dlaku na leđima i bijelu mrlju na trbuhu.

Borbu morske medvjedice za opstanak dodatno otežava i to što se sporo razmnožava. Ženka ne donosi na svijet više od jednog mladunčeta godišnje. A da stvar bude gora, nemaju sve spolno zrele ženke svake godine potomstvo.

No to što se sredozemna medvjedica sporo razmnožava nije jedini krivac za ovakvo stanje. Dr. Dennis Thoney, direktor Njujorškog akvarija za zaštitu divljih životinja, kaže: “Mada se sredozemna medvjedica  sporo razmnožava, obični tuljan, koji se ne razmnožava ništa brže, nema takvih problema. Stoga je posve jasno da na njeno izumiranje utječu još neki činioci.”

Zamislite pustoš koja bi ostala nakon što bi požar poharao vaš dom. Sva vaša imovina — namještaj, odjeća, osobne dragocjenosti i druge drage uspomene — bila bi izgubljena. Život bi vam se drastično promijenio. To se u biti dogodilo s domom sredozemne medvjedice. Zagađenje, turizam, industrija i druge ljudske aktivnosti uništili su veći dio prirodnog staništa medvjedice.

Pored toga, izlovljavanjem su uvelike smanjene zalihe hrane morske medvjedice. Zoolog dr. Suzanne Kennedy-Stoskopf kaže: “Kad medvjedica ne može lako doći do plijena, mora utrošiti više energije da bi se prehranila.” Dakle, ne samo da je stanište morske medvjedice — njezin dom — znatno ugroženo već one trebaju uložiti ogroman napor samo da bi došle do potrebne hrane!

Još jedna posljedica izlovljavanja je to što se medvjedice povremeno zapletu u ribarske mreže i utope se. No još je češći slučaj da ih ubiju sami ribari. Zašto? Zato što su medvjedice naučile otimati hranu iz ribarskih mreža, pri čemu ih oštete. Tako je rivalstvo u borbi za ribom koje ima sve manje urodilo neprijateljstvom između čovjeka i životinje. Ova neravnopravna bitka dovela je morsku medvjedicu još bliže istrebljenju.

Kako se morske medvjedice nalaze pri samom vrhu hranidbenog lanca, neki znanstvenici pretpostavljaju da ovaj morski sisavac služi kao pokazatelj u kakvom se stanju nalaze ostale vrste. To znači da je njihova nezavidna situacija dobar pokazatelj toga da se ni ostalima u tom hranidbenom lancu ne piše dobro. Ako se ova pretpostavka pokaže točnom, to će biti znak da stanje u sredozemnom ekosistemu ne sluti na dobro, budući da je morska medvjedica najugroženija životinjska vrsta u Evropi.

Ironično je da su ljudi istovremeno i najveća prijetnja sredozemnoj medvjedici i njeni najveći zaštitnici. Oni osnivaju privatne i državne organizacije koje se bore za zaštitu medvjedice. Za medvjedice se odvajaju posebna zaštićena područja. Provode se brojna istraživanja kako bi se otkrilo na koji način pomoći ovim divnim životinjama.

Godine 1988. osnovano je grčko Društvo za proučavanje i zaštitu sredozemne medvjedice (MOM). Istraživači iz ovog društva redovito posjećuju staništa sredozemne medvjedice kako bi zabilježili njihov broj i prikupili dodatne informacije potrebne za njihovu zaštitu.

Patrole promatračkog tima gliserima obilaze zaštićena područja. Taj tim ujedno pruža informacije i daje uputstva posjetiocima i ribarima  koji plove prema grčkom Nacionalnom morskom parku na Alónnisosu, otoku u skupini Sjeverni Sporadi. Kad pronađe bolesnu ili ranjenu medvjedicu, tim joj ukaže potrebnu veterinarsku pomoć i prebaci je u MOM-ov rehabilitacijski centar.

Centar za liječenje i rehabilitaciju medvjedica prihvaća mladunčad bez roditelja te bolesnu ili ranjenu mladunčad. Tu ih se liječi i zbrinjava sve dok nisu sposobna sama se brinuti za sebe. Dosad postignuti rezultati ulijevaju nadu. Nakon što se dugi niz godina broj sredozemnih medvjedica na području Sjevernih Sporada drastično smanjivao, sada ta populacija pokazuje prve znakove oporavka.

Hoće li ovi napori i dalje biti tako uspješni? To će pokazati vrijeme. Međutim, posve je jasno da se mora još puno toga učiniti kako bi ova ugrožena vrsta opstala. Dr. David Wildt iz obrazovne korporacije Smithsonian Institution rekao je za Probudite se!: “Općenito govoreći, život u moru prilično je ugrožen. Problem je u tome što mi ustvari ne znamo dovoljno o tome što se s njim događa i definitivno ne znamo još ništa o tome kako ga zaštititi.”