JEDNA mlada žena počela je preko telefonske sekretarice dobivati nepristojne poruke od nekoliko muškaraca. Potom ju je nazvao jedan čovjek i rekao da se javlja na njene nemoralne ponude koje je objavila na Internetu. No ta mlada žena nije ni imala kompjuter. Trebalo joj je neko vrijeme da otkrije kako se netko poslužio njenim osobnim podacima te u njeno ime slao poruke na Internet. I ne samo to, nepoznati prevarant dao je njenu adresu, uputstva kako stići do njenog doma, čak i savjet kako neopaženo proći pored njenog kućnog alarmnog uređaja!

Većina nas gleda na svoj identitet kao na nešto što je samo po sebi razumljivo. Znamo tko smo, i ako netko pokuša osporiti naš identitet, možemo ga dokazati. No isprave ili nešto drugo čime najčešće dokazujemo identitet — izvod iz matične knjige rođenih, identifikacijski broj (jedinstveni matični broj građana), * vozačku dozvolu, pasoš, osobnu iskaznicu i drugo — tako je lako krivotvoriti ili ukrasti da se u kriminalističkoj terminologiji pojavio novi izraz, “krađa identiteta”.

Ova vrsta kriminala složena je, podmukla pojava, s posljedicama koje mogu biti veoma razorne. Žrtve iznenada otkriju kako netko u njihovo ime gomila ogromne račune, vara vjerovnike i čini još mnoge druge štete. Zakoni nekih država štite žrtve takvih prijevara, tako da one ne moraju platiti nastale troškove, no svejedno, takvi slučajevi mogu uništiti njihov ugled i dovesti ih u budućnosti u nepovoljnu situaciju s obzirom na dobivanje kredita.

Kriminalističke službe, povjerenici kreditnih subjekata s ovlastima za pristup i korištenje povjerljivih podataka i potrošačke udruge otvoreno priznaju da se zbog krađa identiteta godišnje gubi na milijarde dolara. Nemoguće je saznati točan broj onih koji su prevareni na ovakav način. Jedan od najvećih problema je to što mogu proći mjeseci prije nego osoba sazna da se netko drugi služi njenim identitetom. Neke kriminalističke službe kažu da je u Sjedinjenim Državama krađa identiteta krivično djelo koje bilježi najveći porast. O sličnim problemima izvještavaju i druge zemlje.

Da problem bude veći, lopovi znaju da je krađa identiteta krivično djelo za koje je teško provesti istražni postupak i za koje se rijetko pokreće sudski postupak. “Kriminalci to ne doživljavaju kao krivično djelo počinjeno protiv pojedinca”, primjećuje detektivka Cheryl Smith. “Žrtva je banka ili robna kuća. Nije im u cilju nanijeti štetu nekoj osobi.”

Kradljivci identiteta obično vam ukradu jedan ili više ključnih osobnih podataka,  primjerice identifikacijski broj, ili vozačku dozvolu. Zatim se uz pomoć toga izdaju za vas, otvarajući kreditne račune na vaše ime. Pritom daju broj svog posebnog poštanskog pretinca, kako bi ubuduće sva pošta namijenjena vama stizala na njihovu adresu. Zatim u što kraćem vremenu nastoje potrošiti što je moguće više. Nećete znati što se događa sve dok vas ne počnu nazivati naplatne agencije.

Kako ti beskrupulozni pojedinci uspiju ukrasti osobne podatke? To je veoma jednostavno. Obično sve započinje sakupljanjem osobnih podataka koje mnogi ljudi rutinski ispisuju prilikom ispunjavanja zahtjeva za izdavanje kredita ili ih daju telemarketerima. Neki prevaranti kopaju po vašoj kanti za smeće, nadajući se da će tako doći do bankovnih podataka, podataka o hipoteci ili kreditnih izvještaja. Drugi iz poštanskih sandučića uzimaju poštu vezanu za vaše financijsko poslovanje. Ima i takvih kradljivaca koji se služe kamerama ili dvogledima da bi otkrili šifru (pin) koju njihove žrtve ukucavaju prilikom korištenja bankomata. U nekim zemljama do većine osobnih podataka lako se može doći na sudu, preko javnih isprava ili na Internetu.

Kad prevarant sazna vaš identifikacijski broj, možda će mu biti potrebni i neki drugi osobni podaci, primjerice datum rođenja, adresa ili broj telefona. Sa svim ovim informacijama i možda lažnom vozačkom dozvolom na kojoj je njegova fotografija kradljivac može početi ostvarivati svoj plan. Izdajući se za vas, kradljivac će osobno ili pismenim putem zatražiti da mu se odmah odobri kredit. Pritom često daje svoju adresu, obrazlažući to time da se preselio. U žurbi da klijentu što prije odobre kredit, službenici koji rade na kontroli podataka pri kreditnim institucijama ponekad ne provjeravaju navedene informacije i adrese.

Kad prevarant uspije otvoriti prvi račun na tuđe ime, on mu zajedno s ostalim osobnim podacima i ispravama može poslužiti kao temelj za jačanje povjerenja u njegovu kreditnu sposobnost. To mu otvara dodatne mogućnosti za prijevaru. Prevarant je sada na dobrom putu da se obogati, dok istovremeno uništava vaš ugled i reputaciju.

Popraviti nanesenu štetu može biti teško, dugotrajno i frustrirajuće iskustvo. Mari Frank, odvjetnica iz Kalifornije, osobno je iskusila svu težinu tog problema kad je jedan prevarant u njeno ime nagomilao dug u vrijednosti od 100 000 dolara. “Morala sam napisati 90 pisama i utrošiti 500 sati da bih sprala ljagu sa svog imena”, kaže ona. “To je bitka u kojoj se borite za svoj ugled i za zdravu pamet. (...) U većini slučajeva ne znate tko to radi, a počinitelje se nikad ne otkrije.”

Ako ste postali žrtva takve krađe, postoje neke mjere koje možete poduzeti. Kao prvo, bilo bi dobro da nazovete obližnji Odjel za suzbijanje prijevarnih postupaka pri ovlaštenim službama za nadzor kreditnih arhiva (ako takva neovisna služba postoji, ili se obratite banci) i obavijestite ga o tome što se događa. Zatim napišite izjavu i zatražite da vas se ubuduće radi provjere obavijesti svaki put kada se vaše ime pojavi na nekom zahtjevu za izdavanje kredita.

Nakon toga prijavite slučaj policiji. Obavezno sačuvajte kopiju podnesene prijave jer  će vam možda zatrebati zbog prijavljivanja slučaja vjerovnicima.

Također morate obavijestiti banke s kojima poslujete i firme koje su vam izdale kreditne kartice. Čak i ako kradljivac na temelju ukradenih podataka dobije nove kreditne kartice, bit ćete sigurniji ako date da vam se nanovo izdaju sve kreditne kartice koje posjedujete. Isto tako, ako je kradljivac zloupotrijebio vaše tekuće i štedne račune, možda bi bilo dobro da otvorite nove. Možda ćete trebati zatražiti i nove kartice za bankomate te novi osobni identifikacijski broj.

Vlade, kriminalističke službe i kreditni subjekti nastoje svim silama doći do kakvog rješenja kako bi spriječile krađu identiteta. Neke zemlje donijele su zakone prema kojima ovo krivično djelo spada u kategoriju težih krivičnih djela i kojima se bolje štiti osobne podatke građana. Predlažu se i neke mjere koje bi uključivale dostignuća s područja visoke tehnologije. U to spadaju kartice s otiskom prsta u digitalnom obliku, kartice za bankomate koje reagiraju na otisak dlana ili glas osobe, čip kartica koja može pohraniti identifikacijske podatke osobe, primjerice krvnu grupu i otisak prstiju, te kartice s posebnim prostorom za potpisivanje, s kojeg je nemoguće izbrisati potpis.

Pored ovakvih sofisticiranih preventivnih metoda, postoje i neki praktični koraci koje možete poduzeti radi svoje zaštite. (Vidi okvir “Kako se zaštititi od krađe identiteta”.) Ako ste oprezni i pažljivo planirate, možete smanjiti rizik da vam netko ukrade identitet!