DOK čitate ovaj članak, svjesni ste da je Sunce gore na nebu ili da je na putu da uskoro izađe. Je li to važno? Naravno, zato što bez njegove svjetlosti bilijuni živih stvorenja na Zemlji — pa ni vi — ne bi postojali. Ne bi bilo raznolikosti životnih oblika koje se svrstava u milijune bioloških vrsta, od jednostaničnih bakterija pa sve do ogromnih kitova.

Istina je da do naše planete stiže tek oko pola milijarditog dijela Sunčeve energije. Međutim, čak i te “mrvice” sa Sunčevog “stola” dovoljne su za održavanje života na Zemlji. No to nije sve. Kad bi se moglo maksimalno iskoristiti taj maleni dio energije koji stiže do Zemlje, lako bi se zadovoljile energetske potrebe suvremenog društva, a bilo bi čak i viška energije.

Većina knjiga s područja astronomije kaže da je Sunce obična zvijezda i “prilično obično nebesko tijelo”. No je li ono u svakom pogledu “obično nebesko tijelo”? Guillermo Gonzalez, astronom sa Sveučilišta Washington u Seattleu, kaže da je Sunce jedinstvena zvijezda. Treba li to utjecati na potragu za životom na drugim planetama? Gonzalez nastavlja: “Broj zvijezda koje osiguravaju uvjete za postojanje inteligentnog života manji je nego što ljudi misle.” On dodaje: “Ne budu li astronomi ograničili svoju potragu na posebne zvijezde kao što je Sunce, protratit će mnogo vremena.”

Koje su neke od karakteristika Sunca koje omogućavaju održavanje života? Dok razmatramo te faktore, trebali bismo imati na umu da su mnoge izjave o fizikalnim silama i pojavama u svemiru zapravo samo teorije.

● Samotna zvijezda: Astronomi procjenjuju da je u dijelu galaksije u kojem se nalazi naše Sunce 85 posto zvijezda povezano u skupine od dvije ili više zvijezda koje kruže jedna oko druge. Te su zvijezde povezane djelovanjem gravitacijskih sila.

Međutim, Sunce je samotna zvijezda. “Činjenica da je Sunce samotna zvijezda djeluje prilično neobično”, piše astronom Kenneth J. H. Phillips u svojoj  knjizi Guide to the Sun. Zahvaljujući tome što je Sunce samotna zvijezda Zemlja ima relativno stabilnu orbitu, a takva orbita, prema Gonzalezovim riječima, osigurava uvjete koji doprinose postojanju života na ovoj planeti.

● Zvijezda velike mase: Prema Gonzalezovim riječima, jedna druga specifična karakteristika Sunca jest to što “spada u najmasivnijih 10 posto zvijezda u svom dijelu galaksije”, piše časopis New Scientist. Phillips primjećuje: “Na Sunce otpada 99,87% mase Sunčevog sustava, tako da ono zbog svoje gravitacijske sile upravlja svim tijelima u Sunčevom sustavu.”

Ta karakteristika omogućava da Zemlja bude relativno daleko od Sunca — 150 milijuna kilometara — a da se ipak ne udalji od njega. Ta relativno velika udaljenost sprečava da Sunce svojom velikom toplinom uništi život na Zemlji.

● Teški kemijski elementi: Gonzalez kaže da Sunce ima u sebi 50 posto više teških kemijskih elemenata — ugljika, dušika, kisika, magnezija, silicija i željeza — nego druge zvijezde iste starosti i vrste. Po tome se Sunce ističe među sebi sličnima. “Koncentracija teških kemijskih elemenata u Suncu veoma je mala”, kaže Phillips, “no neke zvijezde (...) imaju čak i manju koncentraciju teških elemenata.” Zvijezde koje imaju približno jednaku koncentraciju teških elemenata kao i Sunce spadaju u posebnu kategoriju takozvanih zvijezda Populacije I.

Kako to utječe na postojanje života na Zemlji? Teški kemijski elementi neophodni su za održavanje života. No oni su rijetki i na njih otpada manje od 1 posto mase svemira. Međutim, Zemlja se sastoji gotovo isključivo od težih elemenata. Što je razlog tome? Astronomi kažu da je to zato što Zemlja kruži oko veoma neobične najbliže zvijezde — Sunca.

● Manje eliptična orbita: Postoji još jedna prednost u tome što Sunce spada u zvijezde  Populacije I. “Zvijezde Populacije I uglavnom se kreću u gotovo kružnim orbitama oko središta galaksije”, piše u knjizi Guide to the Sun. Sunčeva orbita manje je eliptična od orbita drugih zvijezda iste starosti i vrste. Kako to utječe na postojanje života na Zemlji? Gotovo kružni oblik Sunčeve orbite sprečava ulazak Sunca u unutrašnjost galaksije, gdje se često javljaju supernove (zvjezdane eksplozije).

● Mijenjanje jačine sjaja: Ovo je još jedan zanimljiv podatak o zvijezdi Sunčevog sustava. U usporedbi sa sjajem sličnih zvijezda, jačina Sunčevog sjaja mnogo manje varira. Drugim riječima, njegova je svjetlost postojanija.

Takav relativno stabilan izvor svjetlosti neophodan je za život na Zemlji. Povjesničar znanosti Karl Hufbauer kaže: “Već samo naše postojanje na ovoj planeti dokazuje da je Sunčeva svjetlost jedan od faktora koji doprinose stabilnosti biološkog sustava.”

● Nagib orbite: Sunčeva orbita vrlo je blago nakošena u odnosu na galaktičku ravninu Mliječne staze. To znači da je kut između ravnine Sunčeve orbite i ravnine naše galaksije veoma mali. Kako to pomaže u održavanju života na Zemlji?

Sunčev sustav okružen je ogromnom sfernom skupinom kometa, takozvanim Oortovim oblakom, koja se nalazi na velikoj udaljenosti od njega. * Pretpostavimo da Sunčeva orbita ima veći nagib u odnosu na galaktičku ravninu. U tom bi slučaju Sunce pod većim kutem sjeklo ravninu naše galaksije, što bi izazvalo nered u Oortovom oblaku. Do čega bi to dovelo? Astronomi kažu da bi Zemlju zapljusnula katastrofalna kiša kometa.

U Sunčevom sustavu postoji barem 60 mjeseca. Oni kruže oko sedam od devet planeta, koliko ih ima u tom sustavu. Međutim, izgleda da je Zemlja jedina planeta u Sunčevom sustavu s koje se može promatrati potpune pomrčine Sunca. Zbog čega je to moguće?

Pomrčina Sunca nastupa kad se Mjesec nađe između Sunca i Zemlje. Da bi došlo do  potpune pomrčine, prividne veličine Sunca i Mjeseca moraju biti otprilike jednake, tako da Mjesec gotovo potpuno prekrije Sunce. To se upravo i događa! Sunčev je promjer 400 puta veći od Mjesečevog, no Sunce je ujedno skoro 400 puta udaljenije od Zemlje nego Mjesec.

No Zemljina udaljenost od Sunca — koja određuje Sunčevu prividnu veličinu — nije samo jedan od faktora koji omogućavaju potpunu pomrčinu. Ona je ujedno i jedan od ključnih faktora koji omogućavaju postojanje života na Zemlji. “Kad bismo se nalazili malo bliže Suncu ili malo dalje od njega”, kaže Gonzalez, “Zemlja bi bila ili prevruća ili prehladna i stoga na njoj ne bi mogao postojati život.”

No to nije sve. Neobično velik Mjesec koji kruži oko Zemlje doprinosi postojanju života na našoj planeti, budući da njegova gravitacijska sila sprečava da dođe do većih nepravilnosti u rotaciji Zemlje oko svoje osi. Takve nepravilnosti uzrokovale bi neobuzdane i katastrofalne promjene klime. Prema tome, da bi mogao postojati život na Zemlji, potrebna je točna kombinacija faktora kao što su odgovarajuća udaljenost između Sunca i Zemlje te odgovarajuća veličina Mjeseca — zajedno sa svim drugim specifičnim karakteristikama Sunca. Kolika je vjerojatnost da je sve to puka slučajnost?

Pretpostavimo da ste odvezli svoj automobil kod nekog stručnog i iskusnog automehaničara da podesi rad motora. On je dobro obavio svoj posao i vi ste vidjeli da je sve kako treba. Što mislite, kako bi automehaničar reagirao kad biste kasnije tvrdili da je do preciznog podešavanja rada motora došlo sasvim slučajno?

Isto pitanje moglo bi se s pravom postaviti i u vezi s neuobičajenim karakteristikama našeg Sunca. Neki znanstvenici žele vas uvjeriti da su građa Sunca, njegova orbita, udaljenost od Zemlje i sve druge karakteristike samo stjecaj sretnih okolnosti. Ima li to smisla? Mislite li da je to logičan zaključak?

Kao što nam vješto podešen rad automobilskog motora govori nešto o stručnosti i iskustvu automehaničara, tako nam i Sunce — jedno od mnogih nebeskih tijela — nešto govori. Iznimna svojstva nama najbliže zvijezde, koja omogućava život na Zemlji, jasno nam govore da je ta zvijezda djelo inteligentnog i moćnog Konstruktora i Stvoritelja. Apostol Pavao ovako je to izrazio: “Njegova se nevidljiva svojstva jasno vide od stvaranja svijeta naovamo, budući da se zapažaju po onome što je načinjeno, naime njegova vječna moć i Božanstvo” (Rimljanima 1:20).