Velika Aleksandrijska knjižnica, koja je “čuvena po tome što je sadržavala sve ljudsko znanje Kristovog vremena, (...) stradala je u požaru 47. pr. n. e. i konačno je prestala postojati u 7. stoljeću posl. Kr.”, piše The Wall Street Journal. Egipat je uz pomoć drugih arapskih zemalja i Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu otvorio u Aleksandriji novu knjižnicu koja bi, prema očekivanjima, trebala biti veličanstvenija od one iz drevnog doba. “Četiri kata nalaze se pod zemljom. Knjižnica je okružena bazenom u kojem voda reflektira zrake svjetlosti, ima 17 dizala, prozore koji se sami čiste i protupožarnu zaštitu koja je tako usavršena da omogućava gašenje požara bez prolijevanja ijedne kapi vode po nekom dragocjenom tekstu.” Međutim, nastavlja Journal, “knjižnici nedostaje ono bez čega nikako ne može, a to su knjige”. List dodaje da su tijekom dugogodišnje izgradnje potrošeni milijuni dolara, a sada “nova knjižnica ima tako malo sredstava za kupovinu samih knjiga da upravitelj knjižnice, (...) Mohsen Zahran, mora ponizno moliti za knjige, čija je najveća draž upravo to što su besplatne”. Još nije raspisan natječaj za glavnog bibliotekara, budući da mu knjižnica “ne može osigurati plaću”, kaže g. Zahran. Nova knjižnica ima prostora za osam milijuna knjiga.

“Ljudi koji su izgubili ruku ili nogu često osjećaju kroničnu bol koja naizgled dolazi iz uda koji su izgubili ili osjećaju podražaje u nepostojećem udu kad im netko dodirne lice”, izvještava časopis New Scientist. “Kad jedan dio moždane kore više ne prima podražaje — zbog amputacije uda ili povrede leđne moždine — okolni živci prodiru u to mrtvo područje i zapravo preuzimaju njegovu funkciju”, objašnjava časopis. Zatim dodaje: “To često ima za posljedicu da ljudi osjećaju izgubljeni ud ili stalno trpe bol.”

“Nećemo pretjerati ako kažemo da [zadah] šteti karijeri mnogih ljudi”, kaže zubarica Ana Cristina Kolbe u brazilskom poslovnom časopisu Exame. “U ekstremnim slučajevima”, dodaje Leandro Cerdeira, koji se bavi traženjem perspektivnih stručnih kadrova, “ljudi gube jedan posao za drugim, a nikad ne doznaju u čemu je zapravo problem.” U jednoj studiji koja je provedena u dva velika brazilska grada utvrđeno je da 40 posto ispitanika ima problema s halitozom, ili zadahom iz usta. Među najčešćim uzrocima bili su stres i ishrana u kojoj nema dovoljno namirnica bogatih vlaknima. Dr. Kolbe preporučuje ljudima koji imaju problema sa zadahom da ih ublaže tako da odu nekoliko dana na odmor i jedu više povrća. U hitnim slučajevima namještenici koji imaju problema s halitozom mogu privremeno riješiti problem tako da grgljaju blagu vodenu otopinu vodikovog peroksida.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kojim je bilo obuhvaćeno 105 zemalja, u razdoblju od 1950. do 1995. prosječna stopa samoubojstava u tim zemljama porasla je za 60 posto, izvještava francuski list Le Monde. Dr. José-Maria Bertolote, voditelj WHO-ovog ureda za brigu o duševnom zdravlju, procijenio je da će tokom 2000. milijun ljudi počiniti samoubojstvo i da će daljnjih 10 do 20 milijuna to pokušati. Međutim, stvarne brojke mogle bi biti daleko veće. Prema navedenom izvještaju, svake je godine broj ljudi koji okončaju život samoubojstvom veći od ukupnog broja poginulih u svim svjetskim oružanim sukobima. Među onima u dobi od 15 do 35 godina samoubojstvo je postalo “jedan od tri glavna uzroka smrti”, kaže dr. Bertolote.

“U Južnoafričkoj Republici svake se godine počini milijun silovanja”, piše World Press Review. To znači da svakih 30 sekundi netko počini silovanje. U članku stoji da je “Južnoafrička Republika prva u svijetu po broju silovanja koja završavaju ubojstvom”. Taj je broj 12 puta veći nego u Sjedinjenim Državama, koje zauzimaju drugo mjesto, premda Južnoafrička Republika ima samo 40 milijuna  stanovnika. U članku se dodaje: “U drugim zemljama mogu vas silovati, opljačkati ili ubiti. No u Južnoafričkoj Republici najprije će vas silovati, a potom ubiti, i to uglavnom zato što ste se naprosto našli na krivom mjestu. Silovanje je gotovo automatski povezano s drugim kriminalnim djelima.” Osim toga, “silovanje je postalo jedan od zahtjeva koje moraju ispuniti novi članovi bandi”, koji potom i ubijaju žrtve. U članku se navode neki razlozi koji doprinose tom trendu, a među njima su velika učestalost zlostavljanja djece i prevladavajuće mišljenje da je život jeftin. Povrh toga, jedna anketa koja je 1998. provedena u Johannesburgu “pokazala je da mladi muškarci misle kako žene zapravo uživaju u silovanju, ali ne žele to pokazati, te da ako djevojku nekamo izvedu imaju pravo zahtijevati i spolni odnos”, piše u članku.

“Alarmantno velik broj oboljelih od AIDS-a naveo je jedno od glavnih udruženja privatnih bolnica u Južnoafričkoj Republici da se odluči prijeći na ‘beskrvnu medicinu i kirurgiju’”, izvještava list The Mercury, koji izlazi u toj zemlji. Dr. Efraim Kramer, stručni voditelj tog programa, rekao je: “Naš je cilj potaknuti svoje kolege iz medicinske profesije da pružaju pacijentima medicinsku njegu i vrše kirurške zahvate bez upotrebe darovane krvi.” Premda u Južnoafričkoj Republici najmanje 800 liječnika individualno nudi beskrvno liječenje i operacije, ovo je prvi put da je neko udruženje bolnica odlučilo sustavno provesti takav program diljem zemlje. Dr. Kramer je rekao da je reakcija liječnika bila “izuzetno pozitivna”. The Mercury komentira: “Razvijene su djelotvorne metode beskrvnog liječenja, i to uvelike zahvaljujući zahtjevima vjerskih zajednica kao što su Jehovini svjedoci, koji odbijaju liječenje u kojem se primjenjuje darovana krv.”

Plod acerole ima promjer samo dva centimetra. Međutim, ovo voće gorko-slatkog okusa sadrži 50 puta više vitamina C nego naranča i 100 puta više nego limun. Istraživanja provedena na peruanskom Državnom sveučilištu San Martín u Tarapotu pokazuju da 100 grama mesnatog dijela najkiselijeg limuna sadrži 44 miligrama askorbinske kiseline, dok ista količina acerole sadrži 4 600 miligrama te kiseline. Samo četiri takve prirodne voćne “kapsule” zadovoljavaju dnevne potrebe odraslog čovjeka za vitaminom C. Prema pisanju lista El Comercio, sada se nastoji utvrditi može li se acerola, koja spada u “lako pokvarljivo voće”, uzgajati u komercijalne svrhe umjesto koke.

“Mediji i stručnjaci s područja popularne psihologije promoviraju ideju da je korisno dati oduška [gnjevu]”, piše časopis Psychology Today. “No u tom savjetu ima više štete nego koristi.” Prema psihologu Bradu Bushmanu s Državnog sveučilišta Iowe, “iskaljivanje gnjeva ustvari čini osobu još agresivnijom”. Jedan je eksperiment pokazao da su se sudionici koji su “dali oduška svom gnjevu” udarajući vreću za boks ponašali dvaput agresivnije i okrutnije nego oni koji nisu ispoljavali gnjev. Čak je i kod “sudionika koji su prije udaranja vreće čitali članak o koristima psihološke katarze postojala puno veća vjerojatnost da će se htjeti boksati”, piše članak. “Umjesto da se samo pokušavate smiriti, kaže Bushman, naprosto se potpuno prestanite gnjeviti. Brojite do 10 — ili do 100 ako je potrebno — i gnjev će proći.”

U rujnu 2000. NASA-in satelit za praćenje stanja ozona zabilježio je najveću rupu u ozonskom omotaču koja je dosad primijećena iznad Antarktike. To je izviješteno u listu Clarín, koji izlazi u Buenos Airesu (Argentina). Rupa se nalazi nad područjem od preko 28 milijuna četvornih kilometara i svojom veličinom premašuje najveću dosad zapaženu rupu za preko milijun četvornih kilometara. Ogromna veličina te rupe iznenadila je znanstvenike. Dr. Michael Kurylo iz NASA-e rekao je da ta otkrića “daju još više razloga za zabrinutost zbog osjetljivosti Zemljinog ozonskog omotača”. Fizičar Rubén Piacentini, iz argentinskog Nacionalnog ureda za svemirska istraživanja, rekao je da, iako se rupa trenutno nalazi iznad nenaseljene Antarktike, “na kraju bi se mogla proširiti na područje južne [Argentine]”. Clarín piše da ozon djeluje kao zaštitni omotač tako što ublažava potencijalno smrtonosne posljedice Sunčevog ultraljubičastog zračenja.