OD 26. do 28. siječnja 2000. šefovi država i predstavnici vlada 48 zemalja iz cijelog svijeta okupili su se u glavnom gradu Švedske na Štokholmskom međunarodnom forumu o holokaustu. Neke izjave koje su se čule s govornice otkrile su da se svjetski vođe pribojavaju ponovnog oživljavanja nacizma. Bivši izraelski premijer Ehud Barak rekao je: “Ova konferencija odašilja cijelom svijetu jednu jedinstvenu poruku: Nikada više na kugli zemaljskoj ne smije se tolerirati režim zla, ubojstava i diskriminacije ljudi zbog njihove religije, rase ili boje kože.”

“Holokaust” je izraz koji mnogi ljudi diljem svijeta povezuju isključivo sa Židovima. Međutim, i drugi su bili žrtve holokausta. U Velikoj štokholmskoj sinagogi za vrijeme trajanja ovog foruma održana je ceremonija u znak sjećanja na Židove stradale u holokaustu koja je popraćena velikim publicitetom i na kojoj je švedski premijer predložio da se sve zemlje obavežu da će sve arhive u svijetu učiniti dostupnima kako bi se šira javnost upoznala s onim što je počinjeno u holokaustu. “Neka ljudi znaju”, rekao je, “za genocid koji je izvršen nad Romima, za masovno ubijanje hendikepiranih osoba te za proganjanje i ubijanje homoseksualaca, disidenata i Jehovinih svjedoka.”

Švedska vlada objavila je knjigu o holokaustu s naslovom Tell Ye Your Children (Recite svojoj djeci), koja je besplatno dijeljena svim obiteljima u zemlji koje imaju djecu. U toj se publikaciji navodi kako su Jehovini svjedoci “odbili zakleti se na vjernost Hitleru i nacističkoj Njemačkoj. Takav otpor jedinstven je po tome što je svatko od njih samo jednim potpisom na dokumentu u kojem se zaklinje na vjernost mogao izbjeći daljnje progonstvo  — pa ipak, malo je onih koji su se odlučili za tu mogućnost.”

Godine 1933. u Njemačkoj je bilo oko 25 000 Jehovinih svjedoka. Tisuće njih našlo se među prvim žrtvama koje su bačene u nacističke logore i zatvore. Jasno su dali do znanja da su kao kršćani neutralni u odnosu na sva politička i vojna zbivanja. Nisu uzvikivali: “Heil Hitler.” Odbijali su prihvatiti rasističku ideologiju nacista i nisu se dali uvući u Hitlerovu ratnu mašineriju. Od otprilike 2 000 njih koji su umrli, preko 250 ih je smaknuto.

Osim toga, zatvoreni Svjedoci pomagali su ostalim zatvorenicima da ustraju, pa tako i Židovima i svim drugima. To su činili tako što su im ulijevali nadu koja se temelji na Bibliji te sa slabima i bolesnima dijelili sve što su imali, pa često i zadnju koricu kruha. Ujedno su u tom početnom razdoblju nacističkog progonstva kriomice odašiljali u svijet informacije o postojanju koncentracionih logora i o onome što se u njima događa. Od tog su vremena u svojim časopisima Kula stražara i Probudite se!, koji izlaze širom svijeta, objavili brojne članke u kojima su govorili o nacističkim zvjerstvima te životne priče onih koji su sve to preživjeli.

Na Štokholmskom međunarodnom forumu o holokaustu jasno se vidjelo da je među delegatima prisutan strah od ponovnog oživljavanja nacizma. Profesor Yehuda Bauer, direktor Međunarodnog centra za istraživanje holokausta koji djeluje pri Institutu za suvremeno židovstvo u Izraelu, taj je strah izrazio sljedećim riječima: “[Holokaust] se već jednom dogodio, što znači da se može i ponoviti, ne u istom obliku, ne obavezno nad istim narodom ili od istog naroda, već nad bilo kime od strane bilo koga. Holokaust je bio bez presedana, no sada je presedan tu.”