POTKRAJ 1980-ih činilo se da terorizam slabi. Međutim, nenadano se pojavila jedna sasvim nova vrsta terorista. U današnje vrijeme najveća prijetnja što se terorizma tiče dolazi od ekstremista koji imaju vlastiti sustav financiranja — bilo da se radi o preprodaji droge, privatnom poduzeću, vlastitim sredstvima, prilozima prikupljenim u dobrotvorne svrhe ili financijskoj podršci lokalnog karaktera. Pored toga, ti su teroristi nemilosrdniji nego ikad.

Posljednjih godina zabilježen je puno veći broj bezumnih terorističkih akcija. U The World Trade Centeru u New Yorku eksplodirala je bomba, kojom je prilikom smrtno stradalo 6 i ranjeno oko 1 000 ljudi. Pristaše jednog kulta ispustili su u tokijskoj podzemnoj željeznici nervni plin sarin, od kojeg je 12 osoba umrlo, a preko 5 000 ozlijeđeno. Posluživši se kamion-bombom, jedan terorist digao je u zrak vladinu zgradu u Oklahoma Cityu, pri čemu je ubijeno 168, a ranjeno stotine osoba.  Različiti teroristički napadi nastavljaju se sve do današnjeg dana, što je vidljivo iz podataka na 4. i 5. stranici.

Općenito uzevši, čini se da su teroristi bezobzirniji nego ikada. Terorist koji je osuđen za bombaški napad na vladinu zgradu u Oklahoma Cityu 1995, navodno je rekao kako je želio privući veliku pozornost, za što mu je trebao velik broj žrtava. Vođa skupine odgovorne za podmetanje bombe u World Trade Centeru u New Yorku 1993. želio je da prilikom rušenja jedna zgrada padne na drugu te da svi ljudi u obje zgrade poginu.

Novinu predstavlja i velik izbor oružja koje teroristima stoji na raspolaganju. Louis R. Mizell, ml., stručnjak na području borbe protiv terorizma, rekao je: “Živimo u dobu nezamislivog nasilja i apokaliptičnih arsenala: nuklearnih, kemijskih i bioloških.” Ekstremisti koji žele ostaviti snažniji dojam okreću se ubojitijem oružju koje im je današnja tehnologija učinila dostupnim.

Ono što se naziva cyberterorizmom podrazumijeva korištenje suvremene kompjuterske tehnologije. Jedno raspoloživo oružje je kompjuterski virus, koji uništava podatke ili blokira čitave kompjuterske sustave. Tu su i “logičke bombe”, to jest programski kodovi ili operacijski sustavi koji varaju kompjutere navodeći ih na izvođenje njima nemogućih, a samim time i destruktivnih operacija. Kako privreda i opća sigurnost država sve više ovise o kompjuterskim sustavima, mnogi smatraju da je svijet izloženiji takvoj vrsti terorističkih napada. I dok oružane snage većine zemalja posjeduju takve sustave koji im čak i u slučaju nuklearnog rata omogućavaju daljnju komunikaciju, civilni sektor — opskrba električnom energijom, prijevoz i financijsko tržište — možda i nije tako zaštićen od posljedica neke sabotaže.

Ne tako davno, ako je terorist želio izazvati kvar na električnom sustavu tako da čitav grad, recimo Berlin, ostane u potpunom mraku, možda se trebao zaposliti u poduzeću za opskrbu električnom energijom, gdje je mogao izazvati takav kvar. Međutim, danas bi, kako neki kažu, vješti haker mogao zamračiti grad, a da uopće ne izađe iz svog doma u nekom zabačenom mjestu na sasvim drugom kraju svijeta.

Nedavno je jedan haker iz Švedske provalio u jedan kompjuterski sustav na Floridi te na sat vremena blokirao rad hitnih službi, onemogućivši policiji, vatrogascima i službi prve pomoći da odgovaraju na upućene im pozive.

“Mi u biti stvaramo globalno selo u kojem nema policije”, rekao je Frank J. Cilluffo, ravnatelj Službe za borbu protiv informatičkog ratovanja pri Centru za strateška i međunarodna istraživanja (CSIS). A Robert Kupperman, viši savjetnik u CSIS-u, izjavio je 1997. kako “trenutno ne postoji nijedna državna agencija koja bi mogla sanirati posljedice terorističkog napada”  ukoliko se teroristi odluče koristiti najsuvremenijom tehnologijom.

Neki analitičari vjeruju kako kompjuterski teroristi imaju tehnološku opremu koja im omogućava da zaobiđu sve zaštitne mjere koje su stručnjaci za sigurnosni nadzor dosad smislili. “Neprijatelj koji je u stanju ubaciti pravi virus ili ima pristup pravom terminalu može uzrokovati strahovitu štetu”, rekao je George Tenet, direktor američke Središnje obavještajne agencije (CIA-e).

Ljudi su zabrinuti i zbog moguće upotrebe kemijskih tvari i biološkog oružja. Početkom 1995. svijet je šokirala vijest o terorističkom napadu otrovnim plinom koji se dogodio u tokijskoj podzemnoj željeznici. Odgovornost za ovaj nemili događaj pripisana je jednoj apokaliptičnoj sekti.

“Terorizam se mijenja”, kaže Brad Roberts s Instituta za analize obrambenih strategija. “Tradicionalni teroristi tražili su političke ustupke. No danas neke terorističke skupine izjavljuju kako je njihov glavni cilj masovno ubijanje. Biološko oružje kao da je stvoreno za to.” Je li to oružje teško nabaviti? U časopisu Scientific American stoji: “Svatko može uz relativno malen rizik po sebe uzgojiti bilijune bakterija, a sva ‘složena’ oprema koja mu je za to potrebna sastoji se od posude za fermentaciju, kulture mikroorganizama na hranjivoj proteinskoj podlozi, gasmaske i jednog plastičnog zaštitnog odijela.” Širenje uzgojenih bakterija relativno je jednostavan zadatak. Žrtve neće ni znati da je oružje upotrijebljeno dok ne prođe dan ili dva. A tada bi već moglo biti prekasno.

Za bakterije koje uzrokuju antraks (crni prišt) kaže se da su omiljeno biološko oružje. Ova bolest dobila je ime po grčkoj riječi za ugljen — čime se aludira na karakteristične crne kraste koje se stvaraju preko rana na koži osoba koje su došle u doticaj sa stokom zaraženom antraksom. Stručnjake za obranu od napada biološkim oružjem još više brinu infekcije pluća koje se javljaju kao posljedica udisanja spora ove bakterije. Infekcija antraksom popraćena je kod ljudi visokom stopom smrtnosti.

 Zašto se bakterija antraksa pokazala tako djelotvornim biološkim oružjem? Zato što je ovu vrstu bakterije lako uzgojiti, a osim toga, veoma je otporna. Proći će nekoliko dana prije nego žrtva osjeti prve simptome bolesti, a to su malaksalost karakteristična za gripu i umor. Nakon toga javlja se kašalj i neugodan osjećaj u prsima. Potom slijedi teški poremećaj u radu dišnih organa, stanje šoka te smrt koja nastupa u roku od nekoliko sati.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza neki su se pitali hoće li se ukradeno nuklearno oružje pojaviti na crnom tržištu. Međutim, mnogi stručnjaci sumnjaju da će se takvo što ikada dogoditi. Robert Kupperman, kojeg smo već ranije citirali, primjećuje kako “nema dokaza da se ijedna teroristička skupina pokušala domoći nuklearnog oružja”.

Još veću prijetnju predstavlja tihi, ali smrtonosni bliski rođak nuklearne bombe — radioaktivni materijal. On nikada ne eksplodira. Nema razaranja ili toplotnog udara. On uzrokuje radijaciju koja uništava pojedinačne stanice. Na takvu vrstu zračenja naročito su osjetljive stanice koštane srži. Odumiranje tih stanica pokreće čitav lanac reakcija, među kojima su krvarenje i slom imunološkog sustava. Za razliku od kemijskog oružja, čije djelovanje slabi čim dođe u doticaj s kisikom i vlagom, radioaktivni materijal može godinama nanositi štetu.

Nesreća koja se dogodila u Goiânii, gradu na jugu središnjeg dijela Brazila, pokazuje koliko to zračenje može biti pogubno. Godine 1987. jedan je čovjek ne sumnjajući ništa otvorio olovnu kapsulu koja je bila dio jednog medicinskog aparata koji više nije bio za upotrebu. U kapsuli je bio cezij-137. Očaran fosforescentnom plavom bojom kamena, svoje je otkriće pokazao prijateljima. Za tjedan dana prve žrtve počele su dolaziti u gradsku bolnicu. Tisuće osoba pregledano je zbog mogućih simptoma kontaminacije. Stotinjak stanovnika je oboljelo. Pedeset ih je moralo biti zadržano na bolničkom liječenju, a četvero je umrlo. Pomisao na to što se moglo dogoditi da je netko namjerno naokolo pobacao cezij užasava stručnjake za borbu protiv terorizma.

Tragičan gubitak ljudskih života najočitija je posljedica terorizma. Međutim, posljedice su i veće nego što se u prvi mah vidi. Terorizam može dovesti do potpunog prekida ili odgode mirovnog procesa u onim dijelovima svijeta gdje vlada nemir. On izaziva, produžava i zaoštrava sukobe te pokreće još veći val nasilja.

Terorizam može utjecati i na ekonomsko stanje u zemlji. Vlade su prisiljene trošiti ogromne količine vremena i sredstava za suzbijanje terorizma. Primjerice, samo u Sjedinjenim Državama iz državnog je proračuna za 2000. izdvojeno preko deset milijardi dolara za borbu protiv terorizma.

Primjećivali mi to ili ne, terorizam pogađa svakoga od nas. On utječe na naša putovanja, bilo prilikom izbora prijevoza bilo prilikom biranja odredišta. Zbog njega su zemlje diljem svijeta prisiljene ogroman dio poreznog novca trošiti na zaštitu javnih ličnosti, najvažnijih industrijskih postrojenja i infrastrukture te građana.

Stoga ostaje pitanje: Postoji li trajno rješenje za pošast zvanu terorizam? O tome će biti govora u našem sljedećem članku.