AUTOBUS u Jeruzalemu, vladina zgrada u Oklahoma Cityu ili stambena zgrada u Moskvi, sve to može biti meta terorističkih napada. Iako je jasno da te snažne poruke teroristi upućuju političarima, vojnim vođama i vodećim gospodarstvenicima, često se čini da između ideja za koje se oni bore i meta njihovih napada ne postoji nikakva veza. U mnogo slučajeva mete su nitko drugi do obični ljudi — ljudi koji nemaju nikakve veze s idejama koje zagovaraju teroristi. Zbog čega se onda ekstremisti okreću terorizmu?

Terorizam je sistematska, unaprijed promišljena i proračunata upotreba nasilja. Ubijanje i ranjavanje ljudi nije njegov prvenstveni cilj. Krvoproliće je samo sredstvo kojim se postiže cilj, dio atmosfere šoka i straha koju teroristi žele stvoriti kako bi potkopali vlast i skrenuli pažnju na ideje za koje se bore. Razmotrimo neke činioce koji potiču nasilna teroristička djela.

Mržnja: “Mržnja (...) je pogonska snaga terorizma”, rekao je Louis J. Freeh, šef FBI-a (američke federalne policije). “Oni koji gaje takvu mržnju žive u nekom svom svijetu u kojem prevladava netrpeljivost udružena s urotničkim idejama i upotpunjena neznanjem.”

Ugnjetavanje: “Mora se priznati da ima i takvih vođa skupina i zemalja koji bolesno maštaju o tome da posve unište druge kulture”, piše Stephen Bowman u svojoj knjizi When the Eagle Screams. “No isto je tako jasno da se terorizam velikim dijelom rađa iz očaja.”

Nezadovoljstvo: “U mnogo slučajeva (...) glavna pokretačka snaga terorista je istinsko nezadovoljstvo naizgled nepromjenjivim političkim, društvenim i ekonomskim snagama”, komentira urednik knjige Urban Terrorism.

Nepravda: “Terorizam je pokazatelj problema, ne njegov stvarni uzročnik”, napominje Michael Shimoff u svom referatu pod naslovom “Politika terorizma”. On nastavlja: “Naš dugoročni cilj trebao bi biti uklanjanje osnovnih socijalnih i političkih uzroka terorizma. (...) Naše akcije usmjerene protiv terorizma trebale bi biti popraćene isto tako energičnom borbom za veću slobodu, čovjekovo dostojanstvo, pravdu i unapređivanje humanosti. Tek kada takvi energični napori urode plodom, moći ćemo obustaviti naše antiterorističke operacije.”

Uzroci i povijest terorizma potvrđuju točnost biblijske izreke koja kaže: “Čovjek [vlada] nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Biblija je čak prorekla da će ljudi imati osobine koje pogoduju pojavi terorizma. U njoj stoji: “U posljednjim danima nastat će kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj. Jer ljudi će biti ljubitelji sebe, (...) bez prirodne naklonosti, nepristupačni bilo kakvom dogovoru, klevetnici, bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, napuhani od ponosa” (2. Timoteju 3:1-4).

Činjenica je da ljudi, ma koliko se iskreno trudili suzbiti terorizam, ne mogu uspješno otkloniti njegove uzroke. Biblija realno  prikazuje situaciju kad kaže: “Put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). No, premda ljudi ne mogu svojim snagama riješiti problem terorizma, to nipošto nije slučaj s Bogom.

Oni koji trpe nepravdu ili ih se ugnjetava i oni koji su nezadovoljni stanjem u kojem se nalaze mogu pronaći utjehu u pouzdanom biblijskom obećanju: “Pravednici [će] nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožni će se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici će se iščupati iz nje” (Priče Salamunove 2:21, 22).

Ovo Božje obećanje uskoro će se ispuniti. Od Boga postavljeni Vladar, sada vladajući Kralj Isus Krist, pobrinut će se za to. Jedno biblijsko proročanstvo kaže za Krista: “Neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji” (Izaija 11:3, 4).

Da, Božji Sin, Isus Krist, uskoro će odstraniti svu nepravdu i one koji su odgovorni za nju. U Božjem pravednom novom sustavu terorizam i svaki oblik nasilja bit će stvar prošlosti. Tada će svatko na Zemlji živjeti u sigurnosti, oslobođen straha od bilo kakvog zla (Otkrivenje 21:3, 4).