CRVENI cvat mora, ili cvjetanje mora, naziv je fenomena koji je poprimio svjetske razmjere. Primijećen je u Sjedinjenim Državama i Kanadi, na obalama Atlantskog i Tihog oceana. Osim toga, pojavio se u Australiji, Bruneju, sjeverozapadnoj Evropi, na Filipinima, u Japanu i Maleziji, na Papui Novoj Gvineji te u drugim dijelovima svijeta. Premda relativno malo ljudi zna za crveni cvat mora, on zapravo nije ništa novo.

Na Filipinima je prvi put primijećen 1908. u provinciji Bataan. Godine 1983. crveni cvat mora uzrokovao je trovanje ribe i školjkaša u Samarskom moru te zaljevima Maqueda i Villareal. Otada je viđen i u mnogim drugim obalnim područjima. Zenaida Abuso, članica filipinske Državne komisije za suzbijanje crvenog cvata mora, rekla je za Probudite se! da “filipinsko Ministarstvo ribarstva i vodnih dobara raspolaže podacima koji pokazuju da je crveni cvat mora osim pomora ribe uzrokovao i 1 926 slučajeva otrovanja školjkama koje uzrokuje paralizu”. * No što zapravo znamo o toj veoma opasnoj pojavi?

Termin “crveni cvat mora” označava promjenu boje mora koja se povremeno javlja u nekim dijelovima mora ili oceana. Premda more često postaje crveno, može poprimiti i nijanse smeđe ili žute boje. The World Book Encyclopedia piše da se “veličina područja na kojima dolazi do promjene boje mora može kretati od samo nekoliko četvornih metara do preko 2 000 četvornih kilometara”.

Što je uzrok promjene boje mora? Crveni cvat mora obično uzrokuju razne vrste mikroskopski sitnih jednostaničnih algi ili pak praživotinje koje se nazivaju dinoflagelati. Ti sićušni organizmi imaju izdanke nalik dlačicama koji se nazivaju bičevi (flagella) i služe im za pokretanje u vodi. Postoji otprilike 2 000 vrsta dinoflagelata, a od toga 30 vrsta ima u sebi otrovne tvari. Ti mikroorganizmi obično žive u toplim i veoma slanim morima.

Crveni cvat mora pojavljuje se kad dođe do naglog i brzog razmnožavanja, ili “cvjetanja”, mikroskopski sitnih dinoflagelata. Koncentracija tih organizama može toliko narasti da ih u litri vode bude 50 000 000! Znanstvenici ne razumiju u potpunosti zašto se to dešava,  no poznato je da se dinoflagelati naglo množe kad na život u moru istovremeno utječe nekoliko specifičnih faktora. To su, među ostalim, neuobičajene vremenske prilike, optimalne temperature, prekomjerne količine hranjivih soli u vodi, obilje Sunčeve svjetlosti i povoljne morske struje. Ponekad jaki pljuskovi uzrokuju ispiranje tla, tako da minerali i druge hranjive tvari na kraju dospiju u obalne vode. Te hranjive tvari mogu doprinijeti naglom razmnožavanju dinoflagelata. Što je posljedica toga? Crveni cvat mora!

Nažalost, izgleda da ljudi ponekad i sami doprinose tom problemu. Kada se u more ispuštaju velike količine otpadnih voda iz industrijskih postrojenja i kanalizacije, to može dovesti do prevelike koncentracije hranjivih soli, a time i do naglog razmnožavanja dinoflagelata. Uskoro voda ostaje bez dovoljne količine kisika, što dovodi do pomora ribe.

Crveni cvat mora javlja se u toplim morima i mirnim obalnim vodama i to obično u vrijeme kad završavaju topli mjeseci i počinje kišno razdoblje. Može trajati od nekoliko sati do nekoliko mjeseci, ovisno o faktorima koji ga uzrokuju.

U većini slučajeva crveni cvat je bezopasna pojava, no ponekad može biti i veoma opasan. Neke vrste dinoflagelata ispuštaju u vodu otrovne tvari koje uzrokuju smrtonosno otrovanje ribe i drugih morskih organizama. U nekim je slučajevima cvjetanje mora dovelo do velikog pomora organizama koji se hrane dinoflagelatima, kao što su ribe, kamenice, lignje, čančice, lisanke, dagnje, kozice i rakovi. Kad nastupi opasan crveni cvat mora, može se vidjeti kako na površini pluta silno mnoštvo uginulih riba. Na kilometrima plaža mogu se vidjeti uginule ribe koje su valovi izbacili na obalu.

Crveni cvat mora uvelike utječe i na ljude. U područjima gdje ljudi žive od ribarenja dovodi do toga da ribari ostaju bez ulova, a time i bez sredstava za život. Što je još gore, crveni cvat mora ponekad odnosi i ljudske živote.

Jedna od otrovnih tvari koje ispuštaju neki dinoflagelati naziva se saksitoksin. To je sol topiva u vodi koja štetno djeluje na čovjekov živčani sustav. Stoga se svrstava u živčane otrove. The New Encyclopædia Britannica piše da ti “otrovi koji se ispuštaju u vodu nadražuju čovjekov dišni sustav”. Na nekim se plažama moralo zabraniti kupanje kad su otrovi dinoflagelata dospjeli u zrak uslijed raspršivanja valova.

Volite li jesti školjke i druge plodove mora? Ako je tako, imajte na umu da zbog crvenog  cvata mora školjkaši koji se hrane dinoflagelatima mogu postati otrovni. Časopis Infomapper piše da ‘školjkaši kao što su kamenice, dagnje, čančice i lisanke predstavljaju najveću prijetnju zato što se hrane filtriranjem organske tvari i unose u organizam više otrova nego ribe’. Međutim, “ljudi ipak mogu bez opasnosti (...) jesti ribe, lignje, kozice i rakove”. Što je razlog tome? Otrovi dinoflagelata nakupljaju se u crijevima tih morskih organizama, a njih se obično ukloni prije kuhanja ili pečenja.

No ipak valja biti na oprezu kad se jede plodove mora — naročito školjke — ulovljene u području za koje je poznato da je onečišćeno crvenim cvatom. To cvjetanje mora može dovesti do otrovanja školjkama koje uzrokuje paralizu (PSP). Ako ste putem hrane u organizam unijeli otrov dinoflagelata, mogli biste već u roku od pola sata osjetiti simptome otrovanja. U popratnoj listi navedeni su neki od tih simptoma. Ako se ne pruži odgovarajuća liječnička pomoć, otrovanje bi na koncu moglo dovesti do respiratorne paralize, koja može završiti smrću.

Zasad nije poznat lijek protiv otrovanja dinoflagelatima. Međutim, nekim hitnim intervencijama ipak se postiže određeni uspjeh. Otrovi se mogu ukloniti iz želuca tako da se izazove povraćanje. Osim toga, koristi se metoda ispiranja želuca pomoću crijeva koje se pacijentu uvede u želudac. U nekim slučajevima potrebno je i umjetno disanje. Na Filipinima neki smatraju da pijenje mlijeka kokosovog oraha koje je zaslađeno smeđim šećerom ubrzava oporavak nakon otrovanja.

Zasad ljudi uglavnom nisu u stanju riješiti problem cvjetanja mora. No mnogi smatraju da bi se on ipak mogao smanjiti kad bi se koristilo manje umjetnih gnojiva i pesticida. Time bi se spriječilo da prevelike količine tih tvari dospiju u more. Također bi bilo dobro zabraniti da se u more ispuštaju otpadne vode iz industrijskih postrojenja i kanalizacije. Jedna druga metoda sastoji se u tome da se u priobalnim područjima uklone mogući izvori hranjivih soli, koje mogu uzrokovati pojačano razmnožavanje dinoflagelata.

U međuvremenu neke zemlje pomno prate situaciju. Naprimjer, na Filipinima jedna državna služba redovito testira meso školjaka kako se na domaćem i inozemnom tržištu ne bi našle otrovne školjke. Pa ipak, samo Stvoritelj može u potpunosti otkloniti probleme s kojima se ljudi suočavaju kad more pocrveni.