POTKRAJ 16. stoljeća u Sloveniju je stigla posljednja pošiljka bačvi u kojima se nalazio dragocjeni sadržaj. Bačve su bile dopremane raznim putevima i to u razdoblju od dvije godine. Da se ne bi otkrilo što se nalazi u bačvama, na njima je pisalo “igraće karte” ili “trgovačka roba”. U njima su bile skrivene knjige s kožnim uvezom — prvi prijevod čitave Biblije na slovenski jezik.

Ta je dragocjena pošiljka bila ostvarenje sna Jurija Dalmatina i Primoža Trubara — dvojice revnih ljudi koji su svoj život posvetili prevođenju Biblije na jezik svog naroda. Premda ih se ne spominje u mnogim povijesnim knjigama kao neke druge istaknute osobe, ti se ljudi mogu ubrojiti među one koji su odigrali značajnu ulogu u počecima prevođenja Biblije.

Dalmatin, čovjek koji je organizirao tajno dopremanje Biblija u Sloveniju, poslao je jedan bogato ukrašeni primjerak svom prijatelju i savjetniku Trubaru. Osvrnimo se na izazove s kojima su se suočila ta dva čovjeka koja su željela omogućiti svojim sunarodnjacima da čitaju Bibliju na svom jeziku.

U 16. je stoljeću Sveto Rimsko Carstvo, koje je bilo u bliskoj vezi s Rimokatoličkom crkvom, još uvijek zauzimalo većinu Evrope. Međutim, protestantska reformacija bila je u punom jeku, a utjecaj tog pokreta počeo se osjećati u gradovima i selima današnje Slovenije. Slovenski svećenik Trubar bio je među prvima koji su prihvatili protestantska vjerovanja.

Budući da se u Katoličkoj crkvi koristio latinski, samo je nekolicina povlaštenih koji su naučili taj stari jezik razumjela ono što se govorilo u crkvenim obredima i što piše u Bibliji. Međutim, reformatori su tvrdili da se crkveni obredi trebaju održavati na jeziku koji je razumljiv svim ljudima. Zato se sredinom 16. stoljeća neke biblijske retke u toku mise počelo čitati na slovenskom. To je bilo moguće zato što su u misalima na latinskom — knjigama iz kojih svećenici čitaju misu — na rubovima stranica bili napisani prijevodi nekih redaka na slovenski.

Međutim, Trubar je želio da se čitava Biblija prevede na slovenski. Budući da tada još nije postojala slovenska abeceda, Trubar ju je načinio te je 1550. napisao prvu knjigu koja je tiskana na slovenskom jeziku. U njoj su bili i neki biblijski reci iz Prve Mojsijeve. Kasnije je na slovenski preveo Psalme, a s vremenom i čitav Novi zavjet, ili Kršćanska grčka pisma.

Međutim, Trubar je bio svjestan da je njegovo znanje jezika ipak preoskudno i da neće moći sam ostvariti svoju želju da se čitava Biblija prevede na slovenski. Zaključio je da bi mu daroviti mladi student Jurij Dalmatin mogao pomoći da postigne svoj cilj.

Dalmatin je rođen otprilike 1547. u siromašnoj obitelji, u selu koje se nalazilo na području današnje južne Slovenije. Kao dječak školovao se kod čovjeka koji se već ranije obratio na protestantizam, a to je uvelike utjecalo na njegovo kasnije vjersko opredjeljenje. Uz podršku Trubara, svog učitelja i vjernika iz svoje crkvene općine, Dalmatin je pohađao  teološku školu, a kasnije se školovao i na jednom njemačkom sveučilištu. Tako je usavršio znanje latinskog i njemačkog, naučio hebrejski i grčki te završio studij filozofije i teologije.

Premda se Dalmatin školovao u inozemstvu, Trubar ga je poticao da cijeni i redovito koristi svoj materinji jezik, slovenski. Dalmatin je imao tek dvadesetak godina i još je bio na sveučilištu kad je počeo golemi posao prevođenja Biblije na jezik svog naroda. Trubarova žarka želja da se čitava Biblija prevede na slovenski sada je postala glavni cilj u Dalmatinovom životu.

Dalmatin se s velikim entuzijazmom dao na posao i počeo prevoditi Hebrejska pisma. Po svemu sudeći, prevodio je s originalnih jezika, no uvelike se oslanjao i na njemački prijevod latinske Vulgate koji je načinio Martin Luther. S druge strane, Trubar je do 1577, kao što je već bilo spomenuto, preveo na slovenski čitava Kršćanska grčka pisma. Dalmatin je ispravio neke pogreške i učinio poboljšanja u Trubarovom prijevodu, s time da se i ovaj put uvelike oslanjao na Lutherov njemački prijevod Biblije. Uklonio je mnoge germanizme iz Trubarovog prijevoda te je dosljednije preveo određene izraze. Moguće je da se Dalmatin pri prevođenju služio svojim znanjem grčkog, no među izučavateljima još uvijek postoje polemike oko toga da li je koristio rane grčke manuskripte.

Budući da se slovenska abeceda počela koristiti samo nekoliko desetaka godina ranije, Dalmatin se prihvatio zadatka koji nije bio nimalo lak. Slovenski jezik imao je malo riječi, a problem je dodatno otežavalo to što nije bilo rječnika i enciklopedija na slovenskom. Stoga je trebalo mnogo maštovitosti da bi se načinio razumljiv slovenski prijevod.

Pokret protureformacije predstavljao je daljnji problem. Budući da je čovjek koji se u Sloveniji bavio tiskanjem bio protjeran, Biblija se morala tiskati u inozemstvu. Zato je bilo potrebno sakrivati Biblije koje se slalo u Sloveniju. No, Dalmatin je unatoč preprekama za samo deset godina ostvario svoj cilj. Tada je, po svemu sudeći, imao svega tridesetak godina.

Pod Dalmatinovim je nadzorom u roku od sedam mjeseci tiskano prvih 1 500 primjeraka njegovog prijevoda Biblije. Mnogi su tu Bibliju nazvali književnim remek-djelom i umjetničkim radom, budući da je krasno ilustrirana s 222 drvoreza. Danas još uvijek postoje mnogi izvorni primjerci te Biblije, a na temelju tog prijevoda načinjene su i neke suvremene verzije prijevoda Biblije na slovenski. Trubarov i Dalmatinov rad doprinio je tome da danas Slovenci mogu čitati Božju Riječ na materinjem jeziku.