VEĆ tisuću godina svakog četvrtka u podne u španjolskom gradu Valencii zasjeda jedan neobičan sud. Njegov zadatak je da rješava sporove koji nastaju oko vode.

Poljoprivrednici u plodnoj Valencijskoj dolini trebaju vodu za navodnjavanje. Naravno, potrebne su im velike količine vode — a nje je u tom dijelu Španjolske uvijek premalo. Ovom sudu poljoprivrednici se mogu obratiti kad god misle da su zakinuti za svoj dio vode. Razmirice oko vode nisu ništa novo, no rijetko se rješavaju tako nepristrano kao u Valencii.

Prije gotovo 4 000 godina među nekim pastirima u Izraelu izbila je žučna prepirka zbog prava na korištenje vode s jednog izvora u blizini Bersabeje (1. Mojsijeva 21:25). A problemi s vodom na Bliskom istoku danas su još puno teži nego u to vrijeme. Najmanje dvije istaknute vodeće ličnosti u toj regiji kažu kako je pitanje vode sporna točka koja bi ih mogla navesti da objave rat susjednoj zemlji.

U zemljama koje se nalaze u polusušnim dijelovima svijeta uvijek su izbijale prepirke zbog vode. Razlog tome je jednostavan — voda je neophodna za život. Kako je Kofi Annan naglasio, “pitka voda je dragocjena, ne možemo živjeti bez nje. Nezamjenjiva je — za nju nema nadomjeska. Na nju lako mogu štetno utjecati razni faktori: čovjek svojom aktivnošću itekako utječe na količinu i kvalitetu vode koja nam stoji na raspolaganju.”

Nikada prije količina i kvaliteta pitke vode na našoj planeti nisu bile ugrožene kao danas. Ne smijemo se dati zavarati time što u nekim dijelovima svijeta vode ima u izobilju.

“Jedan od najvećih paradoksa u ljudskoj prirodi je to da mi cijenimo samo ono što  je rijetko”, ističe zamjenica generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Elizabeth Dowdeswell. “Mi vodu znamo cijeniti tek onda kad izvor presuši. A izvori presušuju, i to ne samo u sušnim područjima već i u područjima koja obično ne povezujemo s nestašicom vode.”

Oni koji se svakodnevno suočavaju s nestašicom vode itekako znaju kakav je to problem. Asokan, službenik iz Madrasa (Indija), mora svakoga jutra ustati dva sata prije svanuća. Uzima pet kanti i odlazi po vodu na slavinu koja je od njegove kuće udaljena pet minuta hoda. Kako vode ima samo ujutro između 4.00 i 6.00, mora poraniti da bi stao u red. Voda koju donese kući u kantama morat će biti dovoljna za čitav dan. Mnogi drugi Indijci — i još milijardu ljudi na planeti — nemaju čak ni to. U blizini njihovog doma nema ni slavine, ni rijeke, ni izvora.

Abdullah, dječak s područja Sahela u Africi, jedan je od njih. Znak na cesti ukazuje na njegovo malo selo kao na oazu; no vode je već odavno nestalo u tom selu, a drveća gotovo da i nema na vidiku. Abdullah ima zadatak da s izvora koji je od sela udaljen jedan kilometar donosi obitelji vodu.

U nekim dijelovima svijeta potražnja za svježom, čistom vodom već premašuje njene postojeće zalihe. Razlog je jednostavan: Velik dio čovječanstva živi u sušnim i polusušnim predjelima svijeta, gdje vode već dugo nema u dovoljnim količinama. (Vidi kartu na 3. stranici.) Prema podacima Štokholmskog instituta za zaštitu okoliša, trećina svjetskog stanovništa već sada živi u područjima koja pogađa umjerena  do teška nestašica vode. A potražnja za vodom raste — i to više nego dvostruko brže od porasta stanovništva.

S druge strane, zalihe vode u osnovi su uvijek iste. Dublji izvori i nova umjetna jezera mogu donijeti trenutno olakšanje, no količina kiše koja padne na Zemlju i količina vode koja je pohranjena ispod njene površine zapravo se nikad ne mijenja. Zbog toga meteorolozi procjenjuju da bi za 25 godina svaka osoba na Zemlji mogla imati na raspolaganju duplo manje vode nego danas.

Na koje sve načine nestašica vode utječe na ljude? Prije svega, ona narušava zdravlje ljudi. To ne znači da će ljudi umirati od žeđi, no ako za kuhanje i piće koriste vodu loše kvalitete, može se dogoditi da zbog toga obole. Elizabeth Dowdeswell naglašava kako je “za oko 80 posto svih bolesti i više od trećine svih smrtnih slučajeva u zemljama u razvoju kriva zagađena voda”. U onim zemljama u razvoju koje se nalaze u polusušnim područjima svijeta voda je često zagađena ljudskim i životinjskim izmetom, pesticidima, umjetnim gnojivom ili drugim industrijskim kemikalijama. Neka siromašna obitelj možda nema drugog izbora, nego koristiti tu onečišćenu vodu.

Baš kao što naše tijelo treba vodu da bi se oslobodilo otpadnih tvari, tako su i za odvođenje kanalizacijskog otpada potrebne velike količine vode — vode koja je velikom dijelu čovječanstva naprosto nedostupna. Broj ljudi koji žive u neprimjerenim sanitarnim uvjetima popeo se s 2,6 milijardi 1990. na 2,9 milijardi 1997. To je gotovo polovina stanovništva naše planete.  A odgovarajući sanitarni uvjeti doslovno su pitanje života i smrti. Predstavnici Ujedinjenih naroda Carol Bellamy i Nitin Desai u zajedničkoj su izjavi iznijeli sljedeće upozorenje: “Zdravlje i razvoj djece koja nemaju dovoljno čiste vode za piće i održavanje higijene ugroženi su praktički u svakom pogledu.”

Proizvodnja hrane ovisi o vodi. Naravno, mnoge poljoprivredne kulture potrebnu vodu dobivaju u obliku kiše, no da bi se prehranilo sve brojnije svjetsko stanovništvo, u novije je vrijeme navodnjavanje postalo neophodno. Danas 36 posto cjelokupnog svjetskog uroda poljoprivrednih kultura ovisi o navodnjavanju. Međutim, globalno gledano, navodnjavanje poljoprivrednih površina doseglo je vrhunac prije dvadesetak godina i otada se ukupna veličina navodnjavanih površina stalno smanjuje.

Ako iz svake slavine u našem domu voda obilno poteče ili imamo zahodsku školjku koju ispiremo vodom iz vodokotlića, možda nam je teško povjerovati da se svijet suočava s problemom nestašice vode. Međutim, trebali bismo imati na umu da svega 20 posto čovječanstva uživa takve pogodnosti. Mnoge žene u Africi potroše i do šest sati dnevno da bi donijele vodu — i to često onečišćenu. Ove žene puno su svjesnije grube stvarnosti: Čista voda je rijetkost i ima je sve manje.

Može li se taj problem riješiti uz pomoć suvremene tehnologije? Može li se racionalnije raspolagati zalihama vode? Gdje sva ta voda odlazi? Sljedeći članci pokušat će odgovoriti na ova pitanja.