“BILO mi je 13 godina kad nas je jedne večeri sestra mog najboljeg prijatelja pozvala kod njih u stan. Svi su počeli pušiti marihuanu. Ja sam to isprva odbijao, no nakon nekoliko krugova ipak sam je probao.” Tako je Michael iz Južnoafričke Republike opisao svoj prvi susret s drogom.

“Odrastao sam u konzervativnoj obitelji koja se profesionalno bavila klasičnom glazbom. Svirao sam u orkestru u kojem je jedan muzičar u pauzama redovito pušio marihuanu. Nekoliko me mjeseci uporno nudio njome. Na kraju sam je probao i počeo redovito uzimati.” Tako je Darren iz Kanade počeo uzimati drogu.

Obojica su kasnije prešla na druge droge, među kojima su bile i LSD, opijum te stimulativne droge. Kada ova dva bivša narkomana razmišljaju o svojoj prošlosti, slažu se da su drogu počeli uzimati prvenstveno zbog utjecaja okoline. “Nikad mi nije bilo ni na kraj pameti da ću uzeti drogu”, kaže Michael, “no to su mi bili jedini prijatelji i naravno da sam se dao povesti za njima.”

Pritisak okoline nedvojbeno je jedan od glavnih razloga zbog kojih mnogi počnu uzimati drogu, a naročito su mu podložni mladi. Osim toga, oči mladih stalno su uprte u njihove idole iz svijeta zabave, koji svojim primjerom snažno utječu na svoje mlade obožavatelje.

Industrija zabave naročito je preplavljena drogom. Nije rijetkost da vrhunski muzičari u nekom periodu svoje karijere postanu ovisni o teškim drogama. Mnoge filmske zvijezde također redovito uzimaju drogu.

Osobe iz svijeta zabave mogu dati drogi nekakav poseban sjaj i čar, čemu mladi izgleda teško odolijevaju. Časopis Newsweek izvijestio je 1996: “Ulice Seattlea preplavljene su mladima koji su se tamo preselili da bi uzimali heroin samo zato što je to činio [rock muzičar] Cobain.”

Časopisi, filmovi i televizija prikazuju svijet droge kao nešto privlačno. Slično tome, neki poznati modni kreatori imaju omiljene manekenke koje svojom mršavom figurom i ispijenim izgledom podsjećaju na narkomanke.

Mnogo je još činilaca koji doprinose porastu broja ovisnika o drogi. Među njima su razočaranje, deprimiranost i nedostatak smisla u životu. Tu su još i ekonomski problemi, nezaposlenost te loš roditeljski primjer.

Neki koji teško uspostavljaju odnose s drugim ljudima uzimaju drogu zato da bi se lakše snašli u društvu. Takve osobe vjeruju da droga jača njihovo samopouzdanje, pružajući im osjećaj da su duhoviti i da ih drugi vole. Ima i onih kojima je jednostavnije uzeti drogu nego prihvatiti odgovornost preuzimanja kontrole nad svojim životom.

Dosada je još jedan razlog zbog kojeg mladi posežu za drogom. U knjizi The Romance of Risk—Why Teenagers Do the Things They Do piše sljedeće u vezi s dosadom i pomanjkanjem roditeljskog nadzora: “Mladi se vraćaju iz škole u prazne kuće. Ne čudi da su usamljeni i da ne vole biti sami. Prijatelji dolaze k njima, no čak i kada su zajedno često im je dosadno. Satima gledaju televiziju i muzičke  videospotove ili pretražuju po Internetu u potrazi za uzbuđenjima. Pušenje, drogiranje i opijanje može lako postati dio ovakve svakodnevice.”

Ranije spomenuti Michael rekao je o nedostatku roditeljskog nadzora kod kuće: “Živio sam u sretnoj obitelji. Svi smo bili iznimno bliski. No roditelji su radili, pa smo čitav dan bili bez nadzora. Isto tako, mogli smo raditi što god smo htjeli. Disciplina nije postojala. Roditelji nisu imali pojma da se drogiram.”

Mnogi koji postaju ovisnici nastavljaju se drogirati iz jednog jednostavnog razloga — iz užitka. Michael, koji je to svakodnevno činio, ispričao je kako je droga utjecala na njega: “Bio sam u zemlji snova. Mogao sam pobjeći od svakog pritiska. Nikad se nisam osjećao ugroženim. Sve je bilo predivno.”

Dick, još jedan bivši narkoman iz Južnoafričke Republike, opisao je kako je marihuana djelovala na njega kad ju je počeo uzimati s 13 godina: “Smijao sam se svakoj šali. Sve je bilo tako smiješno.”

Upozorenja o štetnim posljedicama droge jednostavno kao da ne plaše mlade. Oni su skloni razmišljati da im se takvo što neće dogoditi. Knjiga Talking With Your Teenager navodi zašto tinejdžeri odbacuju upozorenja o štetnosti droge: “Mladi su toliko jaki i puni života da naprosto ne vjeruju da će im stradati zdravlje. Ovaj osjećaj ‘neranjivosti’ veoma je uobičajen među adolescentima. Tinejdžeri misle da se rak pluća, alkoholizam i ovisnost o drogama događaju starijim osobama, a ne njima.” Mnogi jednostavno nisu svjesni opasnosti, što jasno proizlazi iz omiljenosti droge po imenu ecstasy. Kakva je to droga?

MDMA, droga na bazi amfetamina poznata kao ecstasy, obično se uzima na rave zabavama, plesnim zabavama koje traju čitavu noć. Prodavači je prikazuju kao sigurnu drogu koja stvara osjećaj euforije, a usto daje i bezgraničnu energiju tako da oni koji je uzimaju mogu plesati čitavu noć. Ova droga omogućava plesačima da plešu satima dok konačno ne osjete ono što je jedan pisac nazvao “stanje slično transu”. Jedna djevojka objasnila je u čemu je tajna privlačnosti ecstasya: “Uzbuđenje vas počinje obuzimati od nožnih prstiju i lagano se penje prema glavi, preplavljujući vas nevjerojatnim osjećajem topline i ljubavi.”

Snimke mozga osoba koje redovito uzimaju ecstasy pružaju konkretne dokaze da ecstasy nije bezopasna droga  kako to tvrde oni koji je prodaju. Izgleda da ecstasy uništava živčana vlakna u mozgu i snižava razinu serotonina. Oštećenja ovakve vrste mogu biti trajna. S vremenom se mogu javiti poremećaji kao što su depresija i gubitak pamćenja. Zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva među korisnicima ecstasya. Osim toga, neki preprodavači droge miješaju ecstasy i heroin kako bi svoje mušterije pretvorili u ovisnike.

U mnogim zemljama cijena droge pada kako njena ponuda raste. Za to su djelomično odgovorne političke i ekonomske promjene. Tipičan primjer toga je Južnoafrička Republika, u kojoj su političke promjene rezultirale porastom trgovine i robne razmjene s drugim zemljama. Kada se tome doda slaba granična kontrola, dobiju se idealni uvjeti za povećanu trgovinu drogom. U zemlji u kojoj nezaposlenost raste tisuće ljudi žive isključivo od prodaje droge. U područjima gdje droge ima napretek ni nasilni zločin nije rijetka pojava. Prema jednom novinskom izvještaju, djeca u školama u provinciji Gauteng (Južnoafrička Republika) — od kojih neka imaju samo 13 godina — pod stalnim su nadzorom policije zbog preprodaje droge. Neke škole u tom području počele su svoje učenike testirati na drogu.

Nesumnjivo je mnogo toga što ljude navodi na zloupotrebu droge. No sve su to samo pokazatelji jednog dubljeg problema, to jest glavnog uzroka. Pisac Ben Whitaker aludirao je na to kada je rekao: “Sve raširenija upotreba droge u današnje vrijeme upozoravajući je znak koji, uz usamljenost i očaj, ukazuje na slabosti i propuste našeg društva; zašto bi inače znatan broj talentiranih i privilegiranih ljudi radije prihvaćao drogu od sadašnje stvarnosti?”

To je dobro pitanje koje nam pomaže shvatiti da naše društvo koje je opsjednuto uspjehom i materijalizmom često ne uspijeva zadovoljiti naše emocionalne i duhovne potrebe. Čak ni većina religija nije u stanju zadovoljiti te potrebe jer previđa glavni uzrok ljudskih problema.

To znači da je jedino trajno rješenje za probleme povezane s drogom moguće pronaći samo ukoliko prvo otkrijemo glavni uzrok problema i suočimo se s njime. O tome će biti govora u sljedećem članku.