NEDAVNO sam imao priliku vidjeti slapove Niagare onako kako ih nikad dotad nisam vidio — iz neposredne blizine. Uvjeravam vas da je to poseban doživljaj. Nekoliko prijatelja i ja posjetili smo Kanadske slapove koji se zbog svog oblika zovu Potkova (Horseshoe Falls). Već sam nekoliko puta bio na ovom mjestu otkako sam ga 1958. posjetio prvi put, no ima nešto što nikada prije nisam učinio — provozao se brodom uzvodno do samih slapova. Međutim, to se ovdje čini još od 1848, kada su prvi put organizirani izleti brodovima pod nazivom Maid of the Mist. Milijuni su već bili na ovom uzbudljivom putovanju. Sada je bio na meni red.

Brodovi redovito isplovljuju s obje strane rijeke, američke i kanadske. Kolone su neprestane. Ljude svih dobnih grupa, čak i malu djecu, može se vidjeti u laganim plavim kišnim kabanicama koje su neophodna zaštita od vodene prašine. [Oni koji dolaze na Američke slapove (American Falls), koji se nalaze na drugoj strani rijeke, nose žute kabanice.] Maid of the Mist VII može ukrcati 582 putnika. Težak je 132 tone, dugačak 24 metra i širok 9 metara. Trenutno do slapova voze četiri broda, Maid of the Mist IV, V, VI i VII.

Stajali smo u redu s mnoštvom ljudi i čim je Maid of the Mist VII iskrcao svoju grupu mokrih i razbarušenih turista, ušli smo u brod. Znao sam da nam predstoji uzbudljivo putovanje. U daljini, kilometar od nas, voda se bučno obrušavala preko praga slapa u dubinu od 52 metra i padala u 55 metara duboki bazen. Naš je brod isplovio i uputio se prema američkoj strani, gdje smo se polako probijali kroz uzburkane vode u podnožju Američkih  slapova, čija ukupna visina iznosi 54 metra. * No onaj najuzbudljiviji dio putovanja tek je bio pred nama.

Naše je uzbuđenje raslo kako smo prilazili sve bliže mjestu gdje se voda obrušava. Vjetar i snažni naleti vodene prašine koja ispunjava zrak ubrzo su nam onemogućili fotografiranje. Činilo nam se da kormilaru treba čitava vječnost da se primakne mjestu gdje se svake minute preko praga slapa prelije preko 168 000 kubičnih metara vode i obruši ravno ispred samog broda! Voda je strahovito bučala. Jedva ste mogli čuti samog sebe kako vičete. Srce mi je lupalo. I doslovce sam mogao okusiti vodu Niagare, hladnu, no čistu, što se jasno moglo vidjeti. Ovo je uistinu bilo nezaboravno iskustvo!

Nakon nekog vremena koje nam se činilo kao vječnost, kormilar je konačno počeo iz opasne zone polako udaljavati našu Maid, koja nas je odnijela nizvodno. Odahnuo sam. Preživjeli smo. No realno gledano, u to nije ni bilo sumnje. Kompanija koja je vlasnik ovih brodova u čitavoj svojoj povijesti poslovanja nije zabilježila niti jednu nesreću. Emil Bende, generalni direktor ove parobrodarske kompanije, zajamčio nam je da je svaki brod opremljen s dovoljno pojaseva za spašavanje i splavova za maksimalan broj putnika. Ovdje nema mjesta za greške tipa Titanic!

Da, posljedice erozije vidljive su i na slapovima. Procijenjeno je da su se u zadnjih 12 000 godina slapovi Niagare povukli oko 11 kilometara uzvodno do mjesta na kojem se sada nalaze. Jedno se vrijeme ta erozija odvijala brzinom od jednog metra na godinu. No sada se usporila, pa iznosi oko 30 centimetara u deset godina. Što uzrokuje ovu eroziju?

Voda teče iznad tvrdog površinskog sloja dolomita, koji prekriva naslage mekanog pješčenjaka i škriljevca. Ove dublje naslage erodiraju, uslijed čega se vapnenačke stijene urušavaju i padaju u bazen u podnožju slapova.

Ogromne količine vode koje protječu kratkom rijekom Niagarom (njena dužina iznosi 56 kilometara) potječu iz četiri od pet Velikih jezera. Rijeka teče u pravcu sjevera od jezera Erie do jezera Ontario. Vodu ove rijeke koristi se tijekom tog kratkog puta za proizvodnju električne energije, koju međusobno dijele Kanada i Sjedinjene Države. Navodno je ova rijeka jedan od najvećih svjetskih izvora električne energije dobivene vodenom snagom. Ukupni hidroenergetski potencijal kanadskih i američkih elektrana na ovoj rijeci iznosi 4 200 000 kilovata. Voda koja pokreće turbine odvodi se iz Niagare prije nego dođe do slapova.

Slapovi Niagare omiljeno su odredište parova koji tu žele provesti medeni mjesec. Posebice je to slučaj od 1953, kada je snimljen film Niagara. Slapovi su noću obasjani raznobojnim svjetlima reflektora, što ljepoti i veličanstvenosti ovog jedinstvenog mjesta na našoj planeti daje posebnu draž. Posjet Kanadi i Sjedinjenim Državama zacijelo nije potpun ukoliko se ne posjeti i ovo svjetsko čudo prirode. A ukoliko ste po prirodi mali avanturisti, ne zaboravite se provozati brodom! Nećete požaliti, a ni zaboraviti. (Prilog suradnika.)