SVAKOGA petka popodne Sirley, sredovječna učiteljica u Brazilu, pretvara svoju dnevnu sobu u učionicu. Negdje oko dva sata stiže Amélia, jedna od njenih učenica. Ona ne propušta niti jedan nastavni sat i već čita bolje od mnogih srednjoškolaca. Amélia ima 82 godine.

Amélia ide stopama preko 60 starijih osoba koje su završile besplatni tečaj opismenjivanja koji Sirley vodi u gradu u kojem živi. Nedavno su brazilske novine Jornal do Sudoeste objavile članak u kojem su detaljno pisale o Sirleyinom volonterskom radu. Nakon što je spomenuto kako Sirleyin rad predstavlja “ogroman doprinos zajednici u kojoj živi”, u članku je dalje pisalo kako je njena metoda poučavanja starijih osoba toliko djelotvorna da “one nakon svega 120 sati nastave pišu pisma, čitaju novine, računaju i lakše obavljaju druge svakodnevne poslove”. Kao udžbenik, dodaje se u ovom članku, Sirley koristi brošuricu Naučiti čitati i pisati, koju su objavili Jehovini svjedoci. *

Jedna druga Sirleyina učenica, 68-godišnja dona Luzia, priča kako se prije nego što je naučila čitati i pisati stidjela razgovarati s ljudima. Čak joj je i kupovina predstavljala problem. “Sada pišem rođacima koji žive u drugim gradovima i mogu sama brojati novac. Nitko me više ne vara prilikom plaćanja”, kaže sa smiješkom. Maria, još jedna 68-godišnjakinja, sjeća se kako joj je bilo nelagodno kad je odrezak od mirovine morala potpisivati otiskom palca. “Osjećala sam se kao invalid”, kaže ona. No zahvaljujući  tečaju opismenjivanja Maria se sada potpisuje punim imenom.

Zbog pohvala sadašnjih i bivših polaznika tečaja Sirleyin besplatni program poučavanja postao je toliko popularan da njena dnevna soba postaje pretijesna. Uskoro će se nastava početi održavati u jednom drugom prostoru, gdje ima više mjesta.

Sirley je Jehovin svjedok. Nesumnjivo ste upoznati s biblijskim obrazovnim djelom koje provode Jehovini svjedoci u sklopu svoje volonterske službe. No, uspjeh koji je postigla Sirley nije jedini takve vrste.  Zahvaljujući tečajevima opismenjivanja koji se održavaju u stotinama Dvorana Kraljevstva diljem Brazila već je preko 22 000 stanovnika te zemlje naučilo čitati i pisati.

Slični programi Jehovinih svjedoka pokazali su se uspješnima i u drugim dijelovima svijeta. Naprimjer, u afričkoj zemlji Burundiju Nacionalni ured za opismenjivanje odraslih (koji djeluje u sklopu Ministarstva prosvjete) toliko je bio zadovoljan rezultatima programa opismenjivanja koji vode Svjedoci da je četvorici nastavnika dodijelio nagradu za “velik trud koji su uložili da bi druge naučili čitati”. Državnih službenika naročito se dojmilo to što su 75 posto onih koji su naučili čitati i pisati sačinjavale odrasle žene — dio stanovništva koji obično izbjegava uključiti se u takve programe.

Tečajeve opismenjivanja koje vode Svjedoci u Mozambiku trenutno pohađa 4 000 polaznika, a preko 5 000 njih već je naučilo čitati i pisati u protekle četiri godine. Jedan bivši polaznik tečaja napisao je: “Htio bih se iskreno zahvaliti. Zahvaljujući školovanju sada znam čitati i pisati.”

Organiziranje humanitarne pomoći još je jedan vid volonterske službe koju  izvršavaju Jehovini svjedoci. Prije nekog vremena jedno skladište u blizini Pariza nalikovalo je košnici prepunoj marljivih radnika. Oko 400 volontera provelo je vikend pakirajući hranu, odjeću i lijekove. Krajem vikenda devet velikih kontejnera punih humanitarne pomoći u vrijednosti od gotovo milijun dolara bilo je spremno za otpremu. Nedugo nakon toga pošiljka je stigla u ratom pogođeno područje centralne Afrike, gdje su je brzo razdijelili tamošnji Svjedoci volonteri. Veći dio ove humanitarne pošiljke također su donirali Svjedoci.

Jedne novine koje izlaze u Kongu (Kinshasa) pohvalno su se izrazile o humanitarnom radu Jehovinih svjedoka, nazvavši ga “praktičnim, a ne formalnim”. Službenici Visokog povjereništva Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR-a) također su izrazili svoju podršku. Jednoj službenici UNHCR-a u Demokratskoj Republici Kongo toliko se dopao red koji je vladao među Svjedocima koji su sudjelovali u akciji pružanja pomoći da je volonterima stavila na raspolaganje svoj automobil. Stanovništvo je također bilo zadivljeno. Kada su promatrači vidjeli kojom je brzinom humanitarna pomoć stigla do svih kojima je bila potrebna, neki od njih zadivljeno su pitali: “Kako ste se uspjeli organizirati tako da dođete do svih?”

Akcije pružanja pomoći i program opismenjivanja koje organiziraju Jehovini svjedoci samo su dva primjera onoga što Svjedoci već desetljećima rade po čitavom svijetu. Međutim, Svjedoci su uključeni u još jedan vid volonterskog djelovanja — u službu koja uistinu donosi trajnu korist. O tome će biti riječi u sljedećem članku.