U SVIJETU u kojem smo okruženi bezosjećajnim ljudima dnevnik nam može biti poput pouzdanog pratioca i suosjećajnog prijatelja. On nam “omogućava da sačuvamo zbirku uspomena koje zorno prikazuju naš životni put”, kaže spisateljica Christina Baldwin. Kao što album s fotografijama slikovito govori o našoj prošlosti, tako i dnevnik pomoću pisanih riječi otkriva i čuva uspomene iz našeg života.

U biblijsko vrijeme u mnogim se zemljama službeno bilježilo značajne događaje. Sama Biblija ukazuje na nekoliko takvih službenih izvještaja (4. Mojsijeva 21:14, 15; Jozua 10:12, 13). Grci su izmislili jednu vrstu almanaha, ili astronomskog kalendara. Te su kalendare nazivali efemeride * i u njih su svakodnevno bilježili kretanje zvijezda i planeta. Kad su Rimljani osvojili Grčku, preuzeli su upotrebu tih kalendara, no ti su poslovično praktični ljudi počeli sadržajno obogaćivati te kalendare, upisujući u njih i svakodnevne događaje koji su bili značajni za društvo. Zvali su ih dijariji, što potječe od latinske riječi dies, koja znači “dan”.

No u zapadnim se zemljama dnevnik tek u 17. stoljeću, kada je Englez Samuel Pepys napisao svoj dnevnik, počeo sve više koristiti kao knjiga u koju se zapisuju svakodnevni događaji iz privatnog života. Pepysov je dnevnik neobičan spoj vjerskih i svjetovnih tema koji je povjesničarima poslužio kao jedan od najpodrobnijih izvještaja o tome kako se živjelo u vrijeme engleskog kralja Karla II.

Otada je pisanje dnevnika sve više dobivalo na popularnosti. Mnogi su dnevnici čak postali dragocjeni povijesni dokumenti. Među njima se ističe dnevnik jedne mlade Židovke koja se skrivala od nacista. Dnevnik Anne Frank potresno je svjedočanstvo o čovjekovom neljudskom ponašanju prema svom bližnjem.

Pisanje dnevnika očito udovoljava jednoj od osnovnih čovjekovih potreba — potrebi za izražavanjem svojih misli i osjećaja. Bez obzira na to pišemo li o radosti koju smo osjetili kad je naše dijete progovorilo prve riječi, o gajenju neke ljubavlju prožete veze ili o nečem trećem, dnevnik nam omogućava da u miru razmišljamo o događajima koji oblikuju naš život. Kad nakon nekog vremena čitamo ono što smo pisali, u mislima ponovno proživljavamo te dragocjene trenutke i osjećaje.

Jedna od najistaknutijih koristi pisanja dnevnika jest to što nam pomaže da upoznamo sami sebe. Spisateljica Tristine Rainer naziva pisanje dnevnika “praktičnom psihološkom pomoći koja omogućava čovjeku da otvoreno izrazi svoje osjećaje”.

Biblija u Pričama Salamunovim 12:25 kaže: “Briga u srcu čovječjem obara.” Onaj tko ne voli razgovarati s drugima o svojim ‘brigama’ može odlučiti da izrazi svoje osjećaje pismenim putem. Stoga se pisanje dnevnika često navodi kao koristan način ublažavanja emocionalne boli. Dnevnik može pomoći čovjeku da analizira svoj život, postavlja nove ciljeve, a možda i pronalazi rješenja za probleme s kojima se suočava. Ako piše o svojim problemima i osjećajima, to mu može pomoći da se usredotoči na važna pitanja i objektivno sagleda stvari.

Pisanje dnevnika može biti i edukativno. Američki savez prosvjetnih radnika savjetuje roditeljima: “Potičite djecu da vode dnevnik. Time se razvija pismenost i kreativnost.”

Najprije pronađite miran kutak i neku prikladnu bilježnicu. Istina, možda ćete poželjeti da odustanete kad vidite praznu stranicu koju treba ispisati. No ključ je u iskrenosti, spontanosti i jednostavnosti. Mogli biste si postaviti pitanja kao što su: ‘Što sam danas radio? Kako je to utjecalo na mene? Što sam jeo? Koga sam sreo? Što se u zadnje vrijeme događa u životu osoba do kojih mi je stalo?’ Mogli biste početi i od sadašnjeg trenutka, pitajući se: ‘Što se trenutno događa u mom životu? Koji su moji ciljevi? Čemu se nadam?’ Zatim pišite ono što vam dođe na um i nemojte biti previše kritični prema sebi.

Pišite koliko želite, bilo to malo ili puno. Isto tako, na vama je da odlučite hoćete li pisati često ili rijetko. Budite otvoreni i iskreni. Nemojte se previše zamarati gramatikom i pravopisom. Ionako nitko drugi neće vidjeti to što pišete. Ako želite, možete zalijepiti u dnevnik neke fotografije, izreske iz novina ili nešto drugo što smatrate važnim. To je vaš dnevnik i možete raditi s njim što želite. Može biti uredan ili neuredan, malen ili velik. Osim toga, pisat ćete samo onda kad želite. Ako vam vođenje dnevnika postane obaveza koja se pošto poto mora izvršiti, nećete imati nikakve koristi od toga i samo ćete se razočarati. (Vidi okvir.)

Kao što znanstvenik koji proučava neki organizam upisuje u dnevnik promjene koje zapaža, tako i vi možete tijekom života pratiti i analizirati vlastito ponašanje i sklonosti te pisati o tome u dnevniku. Vaš će dnevnik govoriti o vašim radosnim i tužnim trenucima, o vašim manama i vrlinama. On će vam pomoći da naučite bolje izražavati svoje misli i osjećaje. Istina je da pisanje dnevnika zahtijeva trud, no taj trud može donijeti bogate nagrade. (Prilog suradnika.)