VOĐE dvaju neprijateljskih naroda danima su vodili intenzivne mirovne pregovore. Predsjednik jedne moćne razvijene zemlje prisustvovao je tim razgovorima ne bi li kako svojim znatnim utjecajem i kao iskusni diplomat naveo dvojicu vođa da dođu do nekakvog dogovora. No ovi mučni pregovori urodili su samo još većim patnjama. Za nekoliko tjedana između ta dva naroda izbio je sukob koji je časopis Newsweek nazvao “najvećom eskalacijom nasilja među njima u zadnjih dvadeset godina”.

U čitavom svijetu mržnja i neprijateljstvo među različitim etničkim i nacionalnim skupinama ne jenjavaju unatoč svesrdnim nastojanjima državnih vođa. Mržnja je sve češći problem, a pothranjuju je neznanje, netrpeljivost i propaganda. I dok današnji politički vođe uzalud pokušavaju pronaći neka nova i suvremenija rješenja, propuštaju uvidjeti da je najbolje jedno staro rješenje — staro koliko i sama Propovijed na gori. U toj je propovijedi Isus Krist potaknuo svoje slušatelje da se podlože Božjim putevima. Tom je prilikom izgovorio gore navedene riječi: “Ljubite svoje neprijatelje.” Taj savjet nije samo najbolje rješenje za probleme koje uzrokuju mržnja i predrasude već jedino djelotvorno rješenje!

Skeptici odbacuju ideju o pokazivanju ljubavi prema neprijateljima kao krajnje idealističku i nepraktičnu. No, ako ljudi mogu naučiti mrziti, nije li onda logično pretpostaviti da oni isto tako mogu naučiti ne mrziti? Dakle, Isusove riječi pružaju stvarnu nadu za čovječanstvo. One pokazuju da je moguće okončati čak i dugotrajna neprijateljstva.

Pogledajmo kakva je situacija vladala među Židovima Isusovog vremena koji su slušali njegovu propovijed. Oni se nisu trebali puno truditi da bi pronašli neprijatelje. Rimska vojska još uvijek je dominirala tim područjem, prisiljavajući Židove da plaćaju visoke poreze, manipulirajući njima u političke svrhe te ih zlostavljala i izrabljivala (Matej 5:39-42). No neki su zbog sitnih neriješenih razmirica koje su ih izjedale mogli čak i svoje sunarodnjake smatrati neprijateljima (Matej 5:21-24). Je li Isus stvarno mogao očekivati od svojih slušatelja da ljube one koji su ih povrijedili ili im nanijeli bol?

Kao prvo, moramo biti svjesni da Isus time što je rekao “ljubite” nije mislio na onu vrstu naklonosti koja postoji između bliskih prijatelja. Grčki izraz za ljubav koji je upotrijebljen u Mateju 5:44 dolazi od riječi agápe. Ova riječ označava ljubav vođenu ili upravljanu načelima. Ona nije bezuvjetno povezana s nježnim osjećajima. No kako je takva ljubav vođena pravednim načelima, ona potiče osobu da drugima želi najbolje, neovisno o tome kako se ponašaju. Na taj način ljubav agápe može nadvladati osjećaj neprijateljstva.  Sam je Isus pokazao takvu ljubav time što nije prokleo rimske vojnike koji su ga pribili na stup, već je u molitvi rekao: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Luka 23:34).

Je li realno očekivati da će čitav svijet prihvatiti Isusova učenja i da će ljudi početi ljubiti jedni druge? Nije, jer Biblija ukazuje na to da će ovaj svijet bezglavo juriti prema vlastitoj propasti. “Zli ljudi i varalice napredovat će sa zla na gore”, prorečeno je u 2. Timoteju 3:13. No pojedinci mogu pobijediti mržnju ukoliko se proučavajući Bibliju temeljito pouče pravednim načelima. Činjenice jasno pokazuju da su mnogi na taj način naučili oduprijeti se pošasti mržnje koja je prisutna svuda oko njih. Razmotrimo nekoliko stvarnih primjera.

José je s 13 godina bio pripadnik jedne terorističke skupine i sudjelovao je u gerilskim sukobima. * Bio je poučen da mrzi ljude koji su navodno bili krivi za nepravdu koju je vidio svuda oko sebe. Njegov cilj bio je ubijati ih kad god je to moguće. Gledajući kako mnogi njegovi suborci ginu, u njemu se razvijala gorčina i želja za osvetom. Dok je izrađivao granate, pitao se: ‘Zašto ima toliko mnogo patnji? Zar Boga, ako postoji, uopće nije briga za to?’ Zbunjen i potišten, često je plakao.

José je s vremenom došao u doticaj sa skupštinom Jehovinih svjedoka. Na prvom skupštinskom sastanku kojem je prisustvovao odmah je zapazio ljubav koja je vladala. Svi su ga srdačno i prijateljski pozdravili. Kasnije je prilikom razmatranja teme “Zašto Bog dopušta zlo?” dobio odgovor na ona ista pitanja koja si je sam postavljao. *

Zahvaljujući sve većoj spoznaji koju je stjecao iz Biblije José je s vremenom učinio promjene u svom životu i načinu razmišljanja. Saznao je da onaj “tko ne ljubi, ostaje u  smrti. Tko god mrzi (...) ubojica je, a (...) nijedan ubojica nema vječni život koji ostaje u njemu” (1. Ivanova 3:14, 15).

Međutim, osloboditi se svog prijašnjeg društva terorista nije bilo lako. Svaki put kad bi išao u Dvoranu Kraljevstva Jehovinih svjedoka netko bi ga slijedio. Neki njegovi bivši prijatelji čak su bili na nekoliko sastanaka kako bi dokučili što je prouzročilo tolike promjene kod Joséa. Kad su napokon shvatili da nije izdajnik te da im ne predstavlja nikakvu prijetnju, pustili su ga na miru. U dobi od 17 godina José se krstio kao Jehovin svjedok. Ubrzo je započeo s punovremenom propovjedničkom službom. Više ne razmišlja o tome kako da ubija ljude, već im prenosi poruku ljubavi i nade!

Mogu li pripadnici etničkih skupina srušiti barijere mržnje koje ih razdvajaju? Uzmimo za primjer grupu Jehovinih svjedoka amharskog govornog područja koja djeluje u Londonu (Engleska). Tu grupu sačinjava 35 osoba, od kojih je 20 Etiopljana, a 15 Eritrejaca. Unatoč tome što su nedavno Eritrejci i Etiopljani u Africi vodili ogorčeni rat, oni zajedno, ujedinjeni i u miru, obožavaju Jehovu.

Jednom Svjedoku iz Etiopije obitelj je rekla: ‘Nikad ne vjeruj Eritrejcima!’ No on sada ne samo da vjeruje svojim eritrejskim sukršćanima već ih zove braćom i sestrama! Mada ovi Eritrejci inače govore jezikom tigrinja, odlučili su učiti amharski — jezik kojim govore njihova etiopska braća — kako bi mogli zajedno s njima proučavati Bibliju. Kakvog li izvanrednog svjedočanstva o snazi Božje ljubavi koja djeluje kao “savršena veza jedinstva”! (Kološanima 3:14).

No što ako je netko žrtva nehumanog postupanja? Nije li normalno da takva osoba gaji neprijateljstvo prema svojim mučiteljima? Pogledajmo primjer Manfreda, jednog Svjedoka iz Njemačke. On je šest godina svog života proveo u komunističkom zatvoru samo zbog toga što je Jehovin svjedok. Je li ikada osjetio mržnju prema onima koji su ga ugnjetavali ili im se poželio osvetiti? “Ne”, odgovorio je. Prema onome što je stajalo  u njemačkim novinama Saarbrücker Zeitung, Manfred je objasnio: “Činjenje ili uzvraćanje nepravde (...) pokreće začarani krug koji uvijek iznova vodi do nove nepravde.” Manfred se nesumnjivo držao biblijskih riječi: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo. (...) Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima” (Rimljanima 12:17, 18).

Jehovini svjedoci ne tvrde za sebe da su savršeni kada je riječ o mržnji. Često i sami osjete kako im nije lako zaboraviti stara neprijateljstva i mržnju. Primjenjivanje biblijskih načela u životu iziskuje stalan i marljiv trud. No općenito govoreći, Jehovini svjedoci živi su primjer toga da Biblija ima moć okončati mržnju. Putem biblijskog studija Svjedoci svake godine pomognu tisućama osoba da raskinu okove rasizma i netrpeljivosti. * (Vidi okvir “Biblijski savjeti pomažu nadvladati mržnju”.) Uspjeh koji se time postiže tek je mali nagovještaj onoga što će postići svjetski obrazovni program pomoću kojeg će ubrzo u potpunosti biti odstranjena i mržnja i njeni uzročnici. Ovaj obrazovni program koji nam predstoji u budućnosti provodit će se pod nadzorom Božjeg Kraljevstva, vladavine koja će upravljati čitavim svijetom. Isus nas je u Očenašu poučio da se molimo za to Kraljevstvo kada je rekao: “Neka dođe kraljevstvo tvoje” (Matej 6:9, 10).

Biblija obećava da će pod upravom ove nebeske vladavine “zemlja biti puna poznanja Jehovina” (Izaija 11:9; 54:13). Tada će se u svjetskim razmjerima ispuniti riječi proroka Izaije koje često citiramo: “Sudiće [Bog] među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju” (Izaija 2:4). Tako će sam Bog jednom zauvijek prekinuti začarani krug mržnje.