S KOLIKO je godina netko star? Čini se da odgovor na ovo pitanje ovisi o tome koga se pita. Tinejdžeri će istog trena u tu kategoriju svrstati svakoga tko je navršio 25 godina života.

S druge pak strane, za operne pjevače one najbolje godine znatno su zrelije godine života. A u jednom članku u australskim novinama The Sun—Herald koji govori o onima koji žele napredovati na poslu piše: “Činjenica je da ako u današnje vrijeme niste uspjeli do 40, onda i nećete.”

Neki bi mogli misliti da se starijim osobama češće dešavaju nezgode, da sporo uče i da njihove fizičke sposobnosti brzo slabe. Jesu li takvi stavovi ispravni? Statistički podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je u čitavoj Evropi “svaka treća osoba koja pogine u prometnim nesrećama mlađa od 25 godina”. Osim toga, čovjekove fizičke sposobnosti najbrže slabe između 30. i 40. godine života te nema dokaza da kod zdrave osobe intelektualne sposobnosti s godinama slabe.

Što je s tvrdnjom da su stariji ljudi neminovno bolesni? “U svijetu prevladava zabluda da su starost i bolest sinonimi”, stoji u časopisu The Medical Journal of Australia. Činjenice pokazuju da su mnoge starije osobe relativno dobrog zdravlja i da se ne smatraju starima. Neke se osjećaju poput američkog savjetnika Bernarda Barucha, koji je rekao: “Za mene je starost uvijek petnaest godina ispred mene.”

Zbog čega se onda starije ljude često diskriminira, a ponekad su čak izloženi i otvorenim predrasudama? Odgovor na ovo pitanje uvelike je povezan sa stavom prema starenju.

“Amerikanci su opijeni mladošću, zbog čega mediji odašiljaju u javnost iskrivljeno gledište o starijim osobama”, navodi Max Frankel u časopisu The New York Times Magazine. “Starije osobe praktički su protjerane s poslova vezanih za sredstva javnog informiranja”, žali se on. To nam možda može pomoći objasniti suvremeni paradoks koji se spominje u časopisu The UNESCO Courier: “Nikada (...) društvo nije činilo tako puno za svoje najstarije članove. Zbrinuti su u ekonomskom i socijalnom pogledu, no stav društva prema njima krajnje je negativan.”

Čak ni zdravstvo nije imuno na takve predrasude. The Medical Journal of Australia navodi: “Mnogi liječnici, kao i društvo općenito, smatraju da je kod osoba starijih od 65 godina prekasno za bilo kakve preventivne mjere. (...) Zbog tog negativnog stava (...) starije se ljude izuzima iz mnogih važnih istraživanja.”

U istom časopisu stoji: “Negativan stav prema starijima koji se očituje u tome što ih se naziva ‘gerijatrijskim slučajevima’ može poslužiti kao izlika za lošiju zdravstvenu njegu. Mnoge uobičajene, ali manje smetnje,  kao što su slabiji vid i sluh, zanemaruje se ili prihvaća kao normalni, sastavni dio starenja. (...) Promjena stava prema starijima ključni je element djelotvornog programa prevencije.”

“Možda je došlo vrijeme za promjenu uvriježene definicije starosti, barem u razvijenim zemljama”, preporučuje se u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Zbog čega je to važno? Časopis objašnjava: “Izmijenjena definicija mogla bi okončati sumorna, zlokobna i porazna predviđanja koja se jako često navodi kako bi se poduprlo predrasude prema sve većem broju starijih koji navodno troše ‘neprihvatljivo velik dio’ ionako oskudnih sredstava namijenjenih zdravstvu.”

Istina je da je u svijetu sve više starijih ljudi i da taj broj, poput kakve plime, stalno raste. “Godine 2025. u svijetu će se ukupan broj ljudi starijih od 65 godina učetverostručiti u odnosu na 1955, a njihov postotak u odnosu na cjelokupno stanovništvo udvostručiti”, piše The UNESCO Courier.

Broj starijih osoba u Indiji već sada premašuje ukupan broj stanovnika Francuske.  A što se tiče Sjedinjenih Država, neki kažu kako će 76 milijuna pripadnika takozvane “baby boom generacije” — onih koji su rođeni u periodu od 18 godina nakon drugog svjetskog rata — otići u mirovinu u narednih 50 godina. Pored toga što ovaj trend starenja svijeta zadaje brige mnogim ekonomistima i zdravstvenim radnicima, on i nas navodi da ponovo razmotrimo neke vlastite stavove o starenju.

Neki bi mogli život usporediti s kazališnim djelom u tri čina. Prvim činom trebalo bi dominirati mladalačko uzbuđenje i obrazovanje. Odgovornosti povezane s podizanjem obitelji i nemilosrdan pritisak radnih obaveza stvaraju raspoloženje koje prevladava u drugom činu. U trećem činu glumce se potiče da se povuku izvan svjetla pozornice i potišteno čekaju da se zavjesa spusti.

Međutim, različiti činioci, među kojima je i zadivljujući napredak na području zdravstvene zaštite i sanitarnih uvjeta koji je postignut tijekom 20. stoljeća, doveli su do toga da se vrijeme koje “glumci” tijekom “trećeg čina” provedu izvan pozornice sada produžilo i do 25 godina.  Mnogi se više ne zadovoljavaju time da besposleno provode svoje umirovljeničke dane. Sve je više tih aktivnih pripadnika treće dobi koji traže izmjenu ovog scenarija.

Općenito prihvaćena predodžba da većina starijih osoba ovisi o drugima jednostavno nije točna. U časopisu The New York Times Magazine pisalo je kako u Sjedinjenim Državama “većinu starijih osoba čine neovisni potrošači srednjeg sloja koji imaju više sredstava od mladih bračnih parova (...) i [da] sociolozi uviđaju pojavu moćne skupine (...) dobrostojećih starijih ljudi”. Philip Kotler, profesor marketinga na Sveučilištu Northwestern u Sjedinjenim Državama, spomenuo je nešto u vezi s time. “Stručnjaci s područja marketinga”, rekao je, “uskoro će imućnu skupinu potrošača starijih od 55 godina početi smatrati svojom najpoželjnijom metom.”

No doprinos aktivnih starijih ljudi društvu ne može se mjeriti samo novcem. U sidnejskom listu The Sunday Telegraph stajalo je kako u Australiji “polovinu sve djece koja nisu povjerena na čuvanje u za to predviđene ustanove danas čuvaju bake, a više od trećine žena ostavlja svoju djecu na brigu bakama dok su na poslu”.

U nekim mjestima, primjerice francuskom gradu Troyesu, dugogodišnju mudrost starijih osoba smatra se dragocjenim blagom. Starije osobe prenose na druge tu mudrost tako što djecu poučavaju zanatima kao što su stolarstvo, staklarstvo, klesarstvo te raznim poslovima u graditeljstvu i vodoinstalaterskim poslovima. Pored toga što poučavaju druge, mnogi stariji i sami idu u školu kako bi stekli neka nova znanja.

U časopisu The UNESCO Courier od siječnja 1999. stoji kako prema podacima koje je iznijelo “Međunarodno udruženje sveučilišta za ljude treće dobi, čije je sjedište u Parizu, u svijetu djeluje preko 1 700 sveučilišta za starije osobe”. U vezi s tim sveučilištima časopis navodi: “Premda se organizacijska struktura i metode rada sveučilišta za starije uvelike razlikuju od zemlje do zemlje, sva ona obično imaju isti cilj, a to je da starijim osobama omoguće ravnopravno sudjelovanje u kulturnom i društvenom životu.” Za jednu takvu ustanovu u Japanu izvijestilo se da ima 2 500 polaznika!

“Ukupan doprinos starijih osoba obitelji i društvu neizmjeran je mada se ne može točno procijeniti jer oni za mnogo toga što rade ne dobivaju novčanu nadoknadu”, kaže Alexandre Kalache, voditelj Programa Svjetske zdravstvene organizacije za starije i zdravlje. On dodaje: “Zemlje (...) na svoje starije stanovništvo ne smiju gledati kao na problem, nego kao na moguće rješenje problemâ (...), a prije svega kao na bogatstvo kojim se treba okoristiti.”

Ne može se poreći da na to koliko ćemo uživati u svojim poznim godinama mogu utjecati gledišta i predrasude drugih, no to uvelike ovisi i o vlastitom stavu prema životu. Što možete sami učiniti kako biste ostali mentalno i fizički aktivni unatoč tome što vam tijelo stari? Pročitajte okvir na 12. i 13. stranici te zapazite što su neke starije osobe navele kao tajnu aktivnog i sretnog života.

Zapazit ćete da je zajednička karakteristika ovih aktivnih starijih ljudi to što i dalje brižljivo planiraju svoje obaveze — bilo na svjetovnom poslu bilo kao volonteri. Također se redovito bave fizičkim aktivnostima, pokazuju živo zanimanje za ljude svih dobnih grupa te zadovoljavaju svoje osnovne duhovne potrebe. Vjerojatno primjećujete da ovi činioci u kojima leži tajna sretnog, aktivnog života mogu koristiti i mladima i starima.

Neugodna istina koja nas pogađa čak i dok čitamo ovaj članak jest da i sami starimo (Propovjednik 12:1). Stoga bi bilo mudro obratiti pažnju zaključnim riječima biltena Bulletin of the World Health Organization: “Kao što zdravlje omogućava aktivnost, tako i aktivan život uvelike doprinosi zdravlju.”