“Punih 116 godina prostorije Velškog nacionalnog muzeja u Cardiffu krasio je 200 m[ilijuna] godina star fosilizirani kostur grabežljivca koji je krstario morima tijekom perioda jure”, pisale su britanske novine The Guardian. “Tada su kustosi u Cardiffu odlučili da treba ispolirati ostatke kostura morskog mesoždera ihtiosaura — i shvatili da su prevareni.” “Kad smo skinuli pet slojeva boje, otkrili smo vještu prijevaru”, rekla je konzervatorica Caroline Buttler. “Kostur je bio složen od dvije vrste ihtiosaura, a lažni su dijelovi vrlo vješto dodani.” Umjesto da ga baci, muzej će ga izložiti kao primjer lažnog fosila.

Planinska jezera nisu čista kao što se misli. “Čak i jezera na najvišim nadmorskim visinama, kao što je jezero Schwarzsee iznad Söldena [Austrija], puna su zagađivača”, izvijestio je njemački časopis natur & kosmos. Ribe u takvim jezerima imaju u sebi i do 1 000 puta višu koncentraciju DDT-a nego ribe koje žive u vodama na manjim nadmorskim visinama. Zašto je to slučaj? U tropskim zemljama otrovne kemikalije isparavaju, nakon čega ih zračne struje odnose u druge krajeve svijeta. U hladnim se područjima — kao što su planinska jezera — čestice DDT-a kondenziraju i padaju na zemlju u obliku oborina. “Ledena planinska jezera nalikuju zamkama”, stoji u tom časopisu, “u koje se DDT iz atmosfere uhvati.” DDT — insekticid otrovan za ljude i životinje — zabranjen je u Evropi više od 15 godina, ali u zemljama u razvoju još se uvijek koristi.

“Ekscentrične grobnice nova su moda u pogrebništvu”, piše francuski časopis L’Express. Graditelji grobnica nude izgradnju nadgrobnih spomenika po osobnom ukusu, i to u 25 boja, s novim dizajnom i od materijala kao što su obojeno staklo i metal. Među spomenicima koji su već izgrađeni skulpture su padobrana, psa i krave, razbijenog vlaka i ogromne vinske bačve — koju je naručio jedan vinar. Jedno veliko poduzeće navodi da za uređenje grobova godišnje napravi najmanje 80 replika motocikala. Prema podacima iz tog članka, lokalni zakoni možda dozvoljavaju samo nadgrobni spomenik ili ploču, ali francuski zakon podupire osobna uvjerenja i vlasnicima ukopnih mjesta daje “slobodu da grade što žele”.

“Ako vaše dijete ima običaj žvakati ili sisati nakit koji možda sadrži olovo, odmah bacite te predmete”, savjet je koji se nalazi u izvještaju udruženja Health Canada. Laboratorijske analize bižuterije koja se obično kupuje djeci pokazale su da većina uzoraka u sebi sadrži od 50 do 100 posto olova. “Gutanje čak i malih količina olova može štetno utjecati na zdravlje, naime na intelektualni razvoj, i dovesti do poremećaja u ponašanju dojenčadi i male djece”, stoji u izvještaju. Naravno, količinu olova u nekom predmetu teško je odrediti bez opreme za analiziranje. Zato bi, s obzirom da je dječji nakit obično jeftin, najbolja strategija mogla biti ona koja se preporučuje u novinama National Post: “Sumnjate li, bacite ga.”

“Zaštita prirodnog staništa ključ je za očuvanje života divljih životinja”, stoji u novinama Times of Zambia. U izvještaju se navodi da je uništavanje prirodnog staništa najveći krivac za smanjenje broja divljih životinja. “Prekomjerna ispaša, požari, erozija [i] kultiviranje tla” glavni su razlozi za pojavu ovog problema. “Sasvim je razumljivo da je poljoprivreda važna i ne postoji način da je ukinemo”, objašnjava se u članku. No tamo gdje poljoprivreda “zbog loše kvalitete tla ne donosi neke posebne koristi” moglo bi se sačuvati prirodna staništa, navodi Times. Kad se u takva područja dovedu domaće životinje, one imaju problema s parazitima kao što su krpelji i grinje, ali “divljim je životinjama urođeno da se bore protiv takvih napasti”, i to rade tako što se valjaju u blatu i zemlji ili ptice  kljucanjem uklanjaju parazite s njih.

The New York Times od 24. veljače 2001. izvještava: “Jehovini svjedoci su danas [23. veljače] na moskovskom sudu odnijeli značajnu pobjedu nad tužiteljima koji su na temelju zakona iz 1997, kojim se zabranjuje djelovanje vjerskih sekti koje potiču na mržnju i netoleranciju, tražili da se zabrani djelovanje te grupe.” Suđenje je 12. ožujka 1999. bilo prekinuto i pet je stručnjaka dobilo zadatak da ispita njihova vjerovanja. Slučaj je mirovao gotovo dvije godine. Nakon što je 6. veljače 2001. ponovno bio otvoren, sudu je trebalo manje od tri tjedna da uvidi kako su optužbe tužitelja neosnovane. “Ruska pravoslavna crkva, koja se jako protivi misionarskoj aktivnosti”, stoji u izvještaju koji je u vezi sa sudskom odlukom objavljen u Los Angeles Timesu, “bila je jedna od glavnih zagovornica vjerskog zakona iz 1997, koji je mnoge denominacije prisiljavao da prođu zahtjevan proces registracije.” Pobjeda koju su Svjedoci odnijeli na sudu, a na koju se moskovske vlasti žale, dobra je vijest za one kojima je stalo do slobode vjeroispovijesti u Rusiji.

“Tek mali dio” darovane odjeće stiže do ljudi kojima je zaista potrebna, piše njemački list Südwest Presse. U Njemačkoj se svake godine daruje preko 500 000 tona odjeće kako bi se pomoglo onima koji su u oskudici. No organizacije koje sakupljaju odjeću većinom je prodaju komercijalnim poduzećima, a čitav taj biznis donosi zaradu od nekoliko stotina milijuna maraka. U mnogim slučajevima organizacije koje sakupljaju odjeću ne znaju što se dalje događa s darovanim stvarima. U članku stoji: “Ako želite biti sigurni da ćete darovanjem odjeće zaista pomoći siromašnima, morat ćete im je osobno dati ili poslati pouzdanim osobama koje žive na kriznom području.”

Prema pisanju lista Berliner Morgenpost, glasnogovornik jednog berlinskog pedijatrijskog udruženja kaže da su pretjerano gledanje televizije i sjedenje pred kompjuterom krivi za probleme koje djeca imaju u komunikaciji s drugima. On kaže da bi djeca, a posebno ona predškolske dobi, trebala manje vremena provoditi gledajući televiziju ili koristeći kompjuter, a više vremena komunicirati sa stvarnim ljudima koji bi im davali poticaj u životu. Pored toga, u britanskom The Sunday Timesu navodi se kako novija istraživanja pokazuju da je “sve više onih koji već s dvadeset i trideset godina imaju ozbiljnih problema s pamćenjem” i koji ne mogu “razlikovati bitne informacije od nebitnih” zato što se “sve više oslanjaju na kompjutersku tehnologiju”.

Brazil i Njemačka zajednički su pokrenuli projekt kojim žele dokumentirati urođeničke brazilske jezike kojima prijeti izumiranje, navodi brazilski list Folha de S. Paulo. Istraživači se nadaju sačuvati jezike trumai, aweti i kukurá tako što rade digitalnu bazu podataka u koju pohranjuju riječi i glasove. Prema riječima lingvista Aryona Rodriguesa, danas je živo samo 180 od 1 200 izvornih brazilskih jezika. Među njima je najmanje 50 jezika koje govori manje od 100 ljudi. Jezikom maku govori samo jedan 70-godišnji udovac koji živi na sjeveru Brazila. Rodrigues kaže da je sačuvanje urođeničkih jezika jako važno za očuvanje tradicionalne kulture nekog naroda.

Trideset posto smeća u Ciudad de Mexicu baci se na ulice, čime postaje potencijalno opasan zagađivač, stoji u jednom novijem izvještaju novina El Universal, koje izlaze u Ciudad de Mexicu. Aarón Mastache Mondragón, sekretar Ministarstva za zaštitu okoliša, rekao je da se samo 10 posto smeća u Ciudad de Mexicu reciklira, a 48 posto smeća nije biorazgradivo. Na temelju podataka Nacionalnog instituta za reciklažu papirnata vozna karta razgradi se za mjesec dana, bambusovoj grani potrebno je jedan do tri mjeseca, pamučni se ručnik razgradi u periodu od jednog do pet mjeseci, vunena čarapa za godinu dana, komad obojenog drva za nešto više od godinu dana, limenki treba 100 mjeseci, aluminijskoj limenki od 200 do 500 godina, a staklenoj boci više od milijun godina.