PRIJE nekoliko desetljeća posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) obično se nazivao ratna neuroza ili premor od ratnih iskustava i istraživao se prvenstveno kod bivših vojnika. Otad se mnogo toga promijenilo. Danas se PTSP ne dijagnosticira samo vojnicima. On se može dijagnosticirati bilo kojoj osobi koja je doživjela traumu.

Može se raditi o različitim iskustvima, od rata do pokušaja silovanja ili prometne nesreće. U biltenu američkog Državnog centra za PTSP stoji: “PTSP se može dijagnosticirati samo ako je osoba imala neko traumatično iskustvo.” Pod time se “podrazumijeva da ju je netko na neki način FIZIČKI napao ili zlostavljao odnosno prijetio joj da će to učiniti”.

Jane, koja je bila spomenuta u prethodnom članku, priča: “Saznala sam da iznenadan osjećaj silnog straha dovodi do naglog porasta razine određenih hormona koji potiču osjetila da pretjerano reagiraju na opasnost. Nakon što prođe opasnost, kod većine osoba razina hormona vrati se na uobičajenu, no kod osoba koje pate od PTSP-a ona i dalje ostaje povišena.” Ono što je Jane doživjela već je bilo iza nje, no silan strah koji ju je u tim trenucima obuzeo zadržao se u njenim mislima i nikako ga se nije mogla osloboditi.

Ako ste i vi doživjeli neku traumu te imate slične posljedice, znajte kako niste jedini koji se suočavaju s takvim osjećajima. Spisateljica Linda E. Ledray objašnjava u svojoj knjizi o silovanju da je PTSP “normalna reakcija koja se javlja kod psihički zdravih ljudi koji su se našli u nekoj zastrašujućoj situaciji, a nisu mogli utjecati na ono što se događa”.

Međutim, kad kažemo da je PTSP normalna reakcija, to ne znači da će svaka osoba koja je doživjela traumu patiti od tog poremećaja. Gđa Ledray komentira: “U jednoj studiji iz 1992. u kojoj su sudjelovale žrtve silovanja ustanovljeno je da je 94 posto ispitanica tjedan dana nakon silovanja imalo tipične simptome PTSP-a. Tri mjeseca nakon silovanja 47 posto ispitanica još uvijek je imalo te simptome. Među ženama koje su 1993. bile pregledane u Centru za pomoć žrtvama seksualnih napada u Minneapolisu 50 posto imalo je simptome PTSP-a godinu dana nakon silovanja.”

Ovi statistički podaci pokazuju da je PTSP puno češća pojava nego što to većina ljudi misli. Taj poremećaj pogađa sve vrste ljudi, a uzrokuju ga razni traumatični događaji. Pisci Alexander C. McFarlane i Lars Weisaeth komentiraju: “Novija istraživanja pokazuju  da i civili koji žive u mirnodopskim uvjetima, jednako kao i vojnici ili žrtve rata, prilično često doživljavaju traumatična iskustva te da mnoge osobe koje često doživljavaju takve traume kasnije imaju problema s PTSP-om.” Kod nekih se PTSP čak može javiti kao posljedica nekog medicinskog tretmana ili srčanog udara.

“Po svemu sudeći, PTSP je veoma čest poremećaj”, objašnjavaju gore citirani pisci. Oni dodaju: “Jedno istraživanje u kojem je sudjelovalo 1 245 nasumce odabranih Amerikanaca adolescentne dobi pokazalo je da je 23% ispitanika osobno doživjelo fizički ili seksualni napad ili je vidjelo kako se vrši nasilje nad drugim ljudima. Svaka peta mlada osoba koja se našla u nekoj od tih situacija kasnije je patila od PTSP-a. Sudeći po tim podacima, danas u SAD-u ima oko 1,07 milijuna tinejdžera koji pate od PTSP-a.”

Ako su ti statistički podaci točni, to znači da samo u jednoj zemlji ima itekako mnogo tinejdžera koji pate od PTSP-a! Kako se može pomoći njima, a i mnogim milijunima drugih  osoba diljem svijeta koje pate od tog poremećaja?

Ako mislite da vi ili netko koga poznajete možda pati od PTSP-a, obratite pažnju sljedećim savjetima.

Nastavite se baviti svojim uobičajenim duhovnim aktivnostima. “Uvijek sam pohađala sastanke u našoj Dvorani Kraljevstva”, objašnjava Jane. “Čak i kad se nisam mogla koncentrirati na ono što se govori, znala sam da Jehova Bog želi da prisustvujem sastancima. Članovi skupštine davali su sve od sebe kako bi mi pokazivali ljubav i hrabrili me. Tijekom tog teškog razdoblja mnogo mi je značilo to što su mi pokazivali ljubav i iskreno se zanimali za mene.” Jane dodaje: “Osim toga, pomoglo mi je čitanje psalama. Molitve onih koji su bili u nevolji točno su odražavale moje osjećaje. Kad u molitvi nisam mogla reći ono što sam željela, samo bih rekla ‘amen’.”

Nemojte se ustezati od toga da hrabrite osobu koja pati od PTSP-a. Ako vama dragu osobu muče grozna sjećanja na neki traumatičan događaj, imajte na umu da ona ne pretjeruje u svojim reakcijama. Ako se i ponaša neugodno, to ne čini namjerno. Kad joj nastojite pružiti pomoć, ona možda nije u stanju reagirati onako kako biste vi željeli, a razlog može biti to  što je otupjela na bilo kakve emocije ili se bori s tjeskobom ili je obuzeta srdžbom. No nemojte dići ruke od nje! Biblija kaže: “U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji” (Priče Salamunove 17:17).

Osoba koja pati od PTSP-a treba prepoznati i izbjegavati načine traženja utjehe koji mogu uzrokovati još više štete. To su, među ostalim, uživanje droge i neumjerenost u konzumiranju alkoholnih pića. Premda alkohol i droga možda donose privremeno olakšanje, ubrzo će dovesti do još većih problema. Uživanje droge i alkohola obično doprinosi tome da se čovjek izolira od drugih ljudi, odbacuje one koji nastoje pomoći, postaje radoholičar, ne može kontrolirati izljeve gnjeva, prekomjerno ili premalo jede i pokazuje druge znakove autodestruktivnog ponašanja.

Savjetujte se s medicinskim stručnjakom. On bi mogao utvrditi da nije posrijedi PTSP, no ako i jest, ipak postoje djelotvorne metode liječenja. * Ako se liječite uz pomoć stručne osobe, budite iskreni i zamolite je za pomoć u nadvladavanju bilo kojeg od prije navedenih oblika ponašanja.

Imajte na umu: Obično najprije zacijele fizičke rane, no osobe koje pate od PTSP-a mogu na razne načine biti povrijeđene u fizičkom, mentalnom i emocionalnom pogledu. U idućem članku bit će riječi o tome kako sama osoba koja pati od posttraumatskog stresa i ljudi koji je okružuju mogu doprinijeti oporavku i čemu se mogu nadati sve osobe koje pate od tog poremećaja.