MOŽDA kao ratni veteran patite od noćnih mora i “flashbackova” koji vam daju osjećaj da ste još uvijek u ratu. Možda ste bili žrtva bezdušnog nasilja, primjerice silovanja, i osjećate da je jedan dio vas umro u tom jezivom događaju. Možda je netko od vaših voljenih poginuo u prirodnoj katastrofi ili nesreći i sada vam je život bez te osobe izuzetno bolan.

Pitate li se mogu li se ti osjećaji promijeniti? Možemo vam sa sigurnošću odgovoriti: Da, to je moguće! Dok se to ne dogodi, svi oni koji su doživjeli neku traumu mogu pronaći utjehu u Božjoj Riječi, Bibliji.

Prije gotovo dvije tisuće godina apostol Pavao našao se u zastrašujućim situacijama u kojima mu je život bio u opasnosti. U Bibliji su sačuvani opisi nekih od tih događaja. “Ne želimo da budete u neznanju”, napisao je Pavao, “u pogledu nevolje koja nas je zadesila u pokrajini Aziji, kako smo bili pod krajnje velikim pritiskom preko svoje snage, tako da više uopće nismo bili sigurni ni za svoj život. Zapravo, u sebi smo osjećali da smo primili smrtnu presudu” (2. Korinćanima 1:8, 9).

Iako nije točno poznato što se tom prilikom dogodilo, događaj je nedvojbeno  bio traumatičan (2. Korinćanima 11:23-27). Kako je Pavao izašao na kraj s posljedicama te traume?

Osvrnuvši se na teško iskušenje koje je doživio u Aziji, Pavao je napisao: “Neka je blagoslovljen Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac dubokog milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kojoj nevolji utjehom kojom nas same tješi Bog” (2. Korinćanima 1:3, 4).

Da, “Otac dubokog milosrđa i Bog svake utjehe” može pomoći osobama koje su doživjele traumu. Kako i vi možete dobiti takvu utjehu?

Prije svega, zatražite pomoć. Ako imate osjećaj da ste emocionalno rastrojeni, ne zaboravite da ima i drugih koji su se tako osjećali. Oni koji su nadvladali to stanje obično rado pomažu drugima. Poput apostola Pavla, često smatraju da utjehu koju im je Bog pružio kad su bili u kušnji trebaju podijeliti s onima “koji su u bilo kojoj nevolji”. Slobodno se obratite nekom Jehovinom svjedoku — bilo kome koga smatrate pristupačnim — i zamolite ga da vam objasni kako možete dobiti pomoć od Jehove, ‘Boga svake utjehe’.

Ustrajte u molitvi. Ako vam je teško moliti se jer ste obuzeti srdžbom, zamolite neku duhovno osposobljenu osobu da se moli s vama (Jakov 5:14-16). Kad se obraćate Jehovi Bogu, ne zaboravite ‘svu svoju tjeskobnu brigu baciti na njega, jer se on brine za vas’ (1. Petrova 5:7). Biblija uvijek iznova naglašava da se Bog osobno brine za svakog od svojih slugu.

Pisac 94. Psalma vjerojatno je imao neko veoma traumatično iskustvo, budući da je napisao: “Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine. Čim pomislim: ‘Noga mi posrće’, dobrota me tvoja, o Jahve, podupire. Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele” (Psalam 94:17-19, St).

Neke osobe koje pate od traumatskog stresa naročito imaju problema s ‘tjeskobama’, koje se ponekad mogu pretvoriti u snažan napad panike ili bijesa. Međutim, iskrena molitva može vas ‘podupirati’, odnosno biti izvor podrške, dok ti osjećaji ne nestanu. Razmišljajte o Jehovi kao o ocu punom ljubavi i o sebi kao o malom djetetu koje on s ljubavlju štiti. Imajte u mislima biblijsko obećanje: “Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa” (Filipljanima 4:7).

Liječenje je postupan proces — bilo da se radi o fizičkoj, psihičkoj ili duhovnoj bolesti.  Stoga je nerealno očekivati da će molitva odmah donijeti mir osobama koje su duboko potresene zbog traumatičnih iskustava. No ustrajnost u molitvi ipak je veoma važna. Molitva pomaže osobi da se ne osjeća shrvano i da ne padne u očaj zbog osjećaja koji joj se javljaju nakon traumatičnog događaja.

Čitajte Božju Riječ i razmišljajte o njoj. Ako imate problema s koncentracijom, zamolite nekoga da vam čita utješne biblijske izvještaje. Možete izabrati odlomke koji otkrivaju kako se Jehova izuzetno milosrdno brine za svoje vjerne sluge, bez obzira na to koliko se oni možda osjećaju potišteno ili očajno.

Jane, koja je bila spomenuta u prethodnim člancima, crpila je utjehu iz mnogih biblijskih redaka iz Psalama. To su, među ostalima, Psalam 3:1-8; 6:6-8; 9:9, 10; 11:1-7; 18:5, 6; 23:1-6; 27:7-9; 30:11, 12; 31:12, 19-22; 32:7, 8; 34:18, 19; 36:7-10; 55:5-9, 22; 56:8-11; 63:6-8; 84:8-10; 130:1-6. Nemojte čitati previše biblijskih redaka odjednom. Radije uzmite vremena za duboko razmišljanje o pročitanom i molitvu.

Nažalost, nije neobično da su silovanja, ubojstva, ratovi i besmisleno nasilje uzeli toliko maha. Što je razlog tome? Isus Krist rekao je da će se u naše vrijeme “povećati bezakonje”. Zatim je dodao: “Ohladnjet će ljubav većine” (Matej 24:7, 12).

Posljednjih godina traumatski stres postao je veoma uobičajen, a često ga uzrokuju upravo događaji koje je Isus prorekao.  Prema biblijskim izvještajima iz 24. poglavlja Mateja, 13. poglavlja Marka i 21. poglavlja Luke, Isus je rekao da će u vremenu kraja ovog svijeta biti međunarodnih ratova i prirodnih katastrofa te da će se povećati bezakonje i nestati ljubavi. No također je napomenuo da oslobođenje nije daleko.

Zapazite što je Isus, nakon što je opisao pravu pošast traumatskih iskustava diljem svijeta i izbijanje ‘velike nevolje’ koja će potom uslijediti, rekao da ljudi trebaju činiti: “Uspravite se i podignite svoje glave, jer se približava vaše izbavljenje” (Matej 24:21-31; Luka 21:28). Da, dok se prilike u svijetu pogoršavaju, budimo sigurni da će velika nevolja koja će zadesiti ovaj deprimirajući sustav stvari kulminirati iskorjenjivanjem sve zloće i uspostavljanjem pravednog novog sustava (1. Ivanova 2:17; Otkrivenje 21:3, 4).

Ne bi nas trebalo iznenaditi to što će naše izbavljenje doći tek nakon što zloća i nasilje dostignu vrhunac. Slično je bilo i kad je Bog u prošlosti osudio svijet Noinih dana i izopačene stanovnike Sodome i Gomore. Ti nekadašnji primjeri izvršenja Božjih presuda pokazuju što će se desiti u budućnosti (2. Petrova 2:5, 6).

Ako patite od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a), možda se pitate hoćete li se ikada osloboditi bolnih sjećanja. Odgovor na to pitanje nesumnjivo glasi: Naravno da hoćete! U Izaiji 65:17 Jehova Bog objavljuje: “Ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i što je prije bilo neće se spominjati niti će na um dolaziti.” Premda se nekima možda čini da su traume koje su proživjeli ostavile trajne posljedice na njihovoj psihi, ovaj redak jamči nam da jednoga dana takva sjećanja nikog više neće uznemiravati.

Prošlo je više od godinu dana otkako je Jane doživjela pokušaj silovanja i ona sada služi kao pionir (punovremeni evangelizator) Jehovinih svjedoka. “Tek kad je suđenje završilo i kad je dosuđena kazna čovjeku koji me napao — a to se dogodilo više od osam mjeseci nakon napada — ponovno sam postala ona stara”, rekla je nedavno. “Prije godinu dana nisam mogla ni zamisliti mir i sreću koje sada osjećam. Zahvaljujem Jehovi za divnu nadu u vječni život i za to što mogu govoriti drugima o njoj” (Psalam 27:14).

Ako se borite s očajem te emotivnom otupjelošću i rastrojenošću, koje su karakteristika PTSP-a, ta nada i vama može biti izvor podrške.