TIJELA znojnih crnaca savijaju se pod težinom ogromnih bala pamuka dok se teškim koracima uspinju na brod. Nemilosrdni ih nadzornici kožnim bičevima tjeraju na posao. Djeca vrište dok ih se otima iz ruku uplakanih majki i prodaje kupcu koji na aukciji nudi najvišu cijenu. Pri pomisli na ropstvo vjerojatno vam se pred očima pojave ovakvi strašni, okrutni prizori.

Prava je ironija da se za mnoge trgovce robljem i robovlasnike govorilo da su bili vrlo religiozne osobe. Povjesničar James Walvin napisao je: “Stotine takvih ljudi, Evropljana i Amerikanaca, hvalilo je Gospodina što ih je blagoslovio, zahvaljivalo se za svoje unosne i sigurne poslove u Africi dok je na svojim brodovima s robljem plovilo oceanom prema Novom svijetu.”

Neki su čak tvrdili da Bog odobrava trgovinu robljem. Naprimjer, Alexander McCaine je 1842. u svom govoru na Generalnoj konferenciji Metodističke protestantske crkve izjavio da je “sam Bog uspostavio” ropstvo. Je li McCaine bio u pravu? Je li Bog odobravao otimanje i silovanje djevojaka, bezosjećajno razdvajanje članova obitelji te okrutno udaranje i bičevanje, što je bilo sastavni dio trgovine robljem McCaineovih dana? A što je s milijunima koji danas moraju živjeti i raditi kao robovi pod nečovječnim uvjetima? Odobrava li Bog takvo neljudsko postupanje?

U Bibliji stoji da ‘čovjek vlada nad čovjekom na zlo njegovo’ (Propovjednik 8:9). Istinitost ovih riječi vjerojatno je najočitija kod ugnjetavačkih oblika ropstva koje je izmislio čovjek. Jehova Bog nije ravnodušan prema patnjama koje je uzrokovalo ropstvo.

Razmotrite, naprimjer, situaciju u kojoj su se našli Izraelci. Biblija izvještava da su im Egipćani ‘zagorčavali život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji su ih žestoko nagonili’. Izraelci su ‘uzdisali od nevolje i vikali; i vika njihova radi nevolje dođe do Boga’. Je li Jehova bio nezainteresiran za stanje u kojem su se našli? Naprotiv, “Bog ču uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog saveza svojega s Abrahamom, s Izakom i s  Jakovom”. Osim toga, Jehova je svom narodu rekao: “Izvešću vas ispod bremena Egipatskih, i oprostiću vas ropstva njihova” (2. Mojsijeva 1:14; 2:23, 24; 6:6-8).

Jehova očito nije odobravao ropstvo putem kojeg je ‘čovjek vladao nad čovjekom’ i iskorištavao ga. No nije li Bog kasnije dopustio ropstvo kod svog naroda? Da, dopustio je. Međutim, ropstvo je kod Izraelaca bilo znatno drugačije od tiranskih oblika ropstva koji su postojali u povijesti.

Božji je Zakon propisivao smrtnu kaznu za otimanje i prodaju čovjeka. Osim toga, Jehova je pružio smjernice koje su štitile robove. Naprimjer, rob kojeg je gospodar osakatio morao je biti oslobođen. Ako je rob umro jer ga je gospodar istukao, gospodar je mogao biti kažnjen smrću. Zarobljenice su mogle postati robinje ili ih se moglo uzeti za žene. No nije ih se smjelo iskorištavati samo da bi se zadovoljile spolne želje. Bit Zakona sigurno je poticala Izraelce pravedna srca da poštuju svoje robove i da se s njima lijepo ophode, kao da su im najamni radnici (2. Mojsijeva 20:10; 21:12, 16, 26, 27; 3. Mojsijeva 22:10, 11; 5. Mojsijeva 21:10-14).

Neki su Židovi dobrovoljno služili drugim Židovima kao robovi kako bi otplatili dugove. Time se spriječilo da takve osobe gladuju, a i mnogima se od njih pomoglo da se izvuku iz siromaštva. Pored toga, u točno određeno vrijeme prema židovskom kalendaru, robovi su trebali biti oslobođeni, ukoliko su to željeli * (2. Mojsijeva 21:2; 3. Mojsijeva 25:10; 5. Mojsijeva 15:12). Komentirajući ove zakone u vezi s robovima, židovski izučavatelj Moses Mielziner rekao je da “rob nikad nije prestao biti čovjek, smatralo ga se osobom koja ima određena prirodna ljudska prava u koja čak ni gospodar nije mogao nekažnjeno zadirati”. Koliko se to samo drastično razlikuje od ugnjetavačkih oblika ropstva koji ocrnjuju stranice povijesti!

Kršćani prvog stoljeća živjeli su pod vlašću Rimskog Carstva, u kojem je ropstvo bilo sastavni dio gospodarskog sustava. Stoga su neki kršćani bili robovi, a drugi su imali robove (1. Korinćanima 7:21, 22). Znači li to da su Isusovi učenici bili nemilosrdni robovlasnici? Ne bi se baš moglo reći! Bez obzira na ovlasti propisane rimskim zakonom, možemo biti sigurni da kršćani nisu maltretirali one kojima su bili nadređeni. Apostol Pavao je čak poticao Filemona da se sa svojim robom Onezimom, koji je postao kršćanin, ophodi kao s ‘bratom’ * (Filemonu 10-17).

Biblija ne pokazuje da je čovjekovo podjarmljivanje drugog čovjeka bilo dio Božjeg prvobitnog nauma s ljudima. Osim toga, nijedno biblijsko proročanstvo ne daje naslutiti da će u Božjem novom svijetu postojati ropstvo u kojem bi ljudi gospodarili jedni nad drugima. Umjesto toga, u tom predstojećem Raju pravednici će “sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši” (Mihej 4:4).

Biblija očito ne odobrava nijedan oblik zlostavljanja ljudi. Upravo suprotno, ona zagovara međusobno poštivanje i jednakost (Djela apostolska 10:34, 35). Potiče ljude da se ophode s drugima onako kako bi voljeli da se drugi ophode s njima (Luka 6:31). Osim toga, Biblija potiče kršćane da budu ponizni i druge smatraju boljima od sebe bez obzira na društveni položaj (Filipljanima 2:3). Ova se načela u potpunosti razlikuju od ugnjetavačkih oblika ropstva koji su postojali u mnogim društvima, naročito u proteklim stoljećima.