ŠTO možete učiniti ako pretpostavljate da vaše dijete tinejdžerske dobi pati od depresije? Prije svega, nemojte brzopleto donositi zaključke. Uostalom, simptomi možda ukazuju na neki potpuno drugi problem. * Osim toga, svi su mladi s vremena na vrijeme potišteni. No ako to stanje potraje i ako vam se čini da se ne radi samo o prolaznom neraspoloženju, možda bi bilo dobro da se obratite liječniku za savjet. Pritom je dobro imati na umu Isusove riječi: “Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni” (Matej 9:12).

Otvoreno kažite liječniku sve što bi mu moglo pomoći pri postavljanju dijagnoze, primjerice recite mu ako je u tinejdžerovom životu nedavno došlo do promjena koje su možda doprinijele njegovoj apatičnosti. Prije nego što postavi dijagnozu liječnik treba odvojiti dovoljno vremena kako bi se upoznao sa simptomima. “Nemoguće je u toku jednog dvadesetminutnog razgovora prikupiti sve informacije koje su potrebne da bi se dobilo potpunu sliku o djetetu”, upozorava dr. David G. Fassler.

Nemojte se ustručavati postaviti liječniku bilo koje pitanje. Naprimjer, ako liječnik smatra da vaše dijete pati od kliničke depresije, možete ga pitati zašto je postavio baš tu dijagnozu i isključio druge bolesti ili poremećaje.  Ako niste sigurni u ispravnost liječnikove procjene, recite mu da biste željeli čuti mišljenje još nekog liječnika. Sigurno vas nijedan korektan i pošten liječnik neće odgovarati od toga.

Ako vaše dijete pati od kliničke depresije, nemojte se toga stidjeti. Činjenica je da depresija može svladati i najuzornije mlade osobe. Biblija pokazuje da su bolne emocije mučile čak i neke koji su se svesrdno trudili služiti Bogu, i to bez obzira na to koliko su godina imali. Osvrnimo se na primjer vjernog Joba, koji je imao osjećaj da ga je Bog napustio i zato je rekao da mu je omrznuo život (Job 10:1; 29:2, 4, 5). Božja sluškinja Ana bila je toliko “tužna u srcu” da nije mogla jesti (1. Samuelova 1:4-10). Imamo i primjer boguodanog Jakova, koji je danima tugovao zbog smrti svog sina i ‘nije se dao utješiti’. Čak je rekao da želi poći za sinom u grob! (1. Mojsijeva 37:33-35). Prema tome, uzrok emocionalne boli nije uvijek neki problem duhovne prirode.

Međutim, kad tinejdžer pati od depresije, roditeljima može biti teško nositi se s time. “Moram jako paziti što govorim i radim”, kaže majka jedne tinejdžerke koja pati od depresije. “Zabrinuta sam, uplašena, razdražljiva, srdita i iscrpljena.” Jedna druga majka priznaje: “Kad bih vidjela neku majku kako sa svojom kćeri tinejdžerske dobi ide u kupovinu, srce bi mi se steglo od tuge jer sam znala da ja to ne mogu raditi sa [svojom kćeri] i mislila sam da nikad više neću moći.”

Takvi su osjećaji normalni. No ponekad vas mogu shrvati. Ako vam se to dogodi, zašto se ne biste povjerili nekom prijatelju u kojeg imate povjerenja? U Pričama Salamunovim 17:17 stoji: “U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.” Osim toga, nemojte zaboraviti molitvu. Biblija nam jamči da će nas Bog podržati ako stavimo svoje breme na njega (Psalam 55:22).

Mnogi roditelji čija djeca pate od depresije postaju jako utučeni i smatraju da su na neki način krivi za postojeću situaciju. “Kad vam dijete pati od depresije”, priznaje jedna majka, “smatrate da ste vi krivi za to i nitko vas ne može razuvjeriti. Stalno se pitate: ‘U čemu smo pogriješili? Kada je nastupila promjena? Kako sam ja tome doprinio?’” Kako u toj situaciji roditelji mogu sačuvati uravnotežen način razmišljanja?

 Nema sumnje da neugodna obiteljska atmosfera može štetno utjecati na dijete. Biblija s dobrim razlogom savjetuje očeve: “Ne ogorčujte svoju djecu, da ne klonu duhom” (Kološanima 3:21). Stoga se roditelje potiče da promisle o tome kako se ophode s djecom i da učine promjene tamo gdje je to potrebno. No depresija nije uvijek posljedica lošeg ponašanja roditelja. Ona se može javiti čak i u obiteljima čiji su članovi jako privrženi jedni drugima. Prema tome, roditelji koji daju sve od sebe kako bi pomogli svojoj djeci ne trebaju se osjećati krivima.

Jednako je važno da ne krivite ni dijete. Uostalom, ono vjerojatno ne može puno utjecati na taj poremećaj. “Nikad ga ne bih krivila za to što je dobio vodene kozice ili upalu pluća”, kaže jedna majka. “No kad je počeo patiti od depresije”, priznaje ona, “upravo sam to učinila. Okrivila sam svoje dijete za to što se razboljelo i zbog toga mi je strašno žao.” Budu li na depresiju gledali kao na bolest, a ne kao na slabost, to će roditeljima i drugima pomoći da se usredotoče na pružanje podrške djetetu.

Odgajanje tinejdžera koji pati od depresije može stvoriti veliku napetost u odnosu majke i oca. “Krivili smo jedno drugo”, kaže jedna supruga, “naročito kad bismo razmišljali o tome kakav smo život htjeli imati i u što se on pretvorio zbog našeg sina.” Tim, čija kći pati od depresije, priznaje: “Lako je svaliti krivicu na svog bračnog druga. Ako roditelji imaju bračnih problema još i prije nego što dijete počne pokazivati znakove depresije, njegovo  zbunjujuće ponašanje može postati kap koja je prelila čašu.” Nemojte dopustiti da to što vaše dijete pati od depresije uzrokuje razdor u vašem braku! Zaista, ništa nećete postići svaljivanjem krivice na samog sebe, svoje dijete ili svog bračnog druga. Važno je pružati podršku osobi koja pati od depresije.

Biblija potiče kršćane: “Govorite utješno potištenim dušama” (1. Solunjanima 5:14). Ako deprimirana mlada osoba pati od osjećaja manje vrijednosti, vi joj možete pomoći. Kako? Sigurno ne kritizerskim izjavama u stilu: “Ne bi se trebao tako osjećati” ili: “Imaš neispravan stav.” Umjesto toga, nastojte se uživjeti u situaciju te osobe i pokazujte “suosjećanje” (1. Petrova 3:8). Pavao je savjetovao kršćanima: “Plačite s onima koji plaču” (Rimljanima 12:15). Imajte na umu da osoba koja je uistinu deprimirana stvarno osjeća emocionalnu bol. Ta bol nije plod njene mašte niti se ona pretvara samo da bi privukla pažnju. Nakon što ste saslušali osobu koja pati od depresije, pokušajte je navesti da otvoreno kaže kako se osjeća. Pitajte je zašto se tako osjeća. Potom joj na blag i strpljiv način pomozite da uvidi zašto nema razloga imati tako nisko mišljenje o sebi. Objašnjenje da je Bog ljubi i da je milosrdan može je utješiti i pomoći joj da se oslobodi tjeskobe (1. Petrova 5:6, 7).

Možda postoje i drugi načini na koje možete pružiti pomoć. Naprimjer, možda se trebate pobrinuti da vaš tinejdžer koji pati od depresije dovoljno spava, ima pravilnu ishranu i bavi se nekim fizičkim aktivnostima (Propovjednik 4:6). Ako liječnik prepiše tinejdžeru neki lijek, uputno je pomoći mu da shvati koliko ga je važno uzimati. Nikad nemojte odustati od pružanja podrške i pokazivanja ljubavi.

Istina je da depresija može biti veoma teško iskustvo, kako za samog tinejdžera tako i za ostatak obitelji. No na kraju će strpljivost, ustrajnost i ljubav ipak uroditi plodom, stvarajući temelj za pomaganje tinejdžerima koji pate od depresije.