KAO i kod većine drugih poremećaja, kod depresije postoje jasni simptomi. No te znakove nije lako prepoznati. Zašto? Zato što su gotovo svi tinejdžeri, jednako kao i odrasle osobe, s vremena na vrijeme potišteni. Koja je razlika između obične tuge i depresije? To uvelike ovisi o intenzitetu osjećaja i trajanju takvog raspoloženja.

Intenzitet pokazuje u kojoj mjeri mlada osoba pati od negativnih osjećaja. Za razliku od kratkotrajne blage potištenosti, depresija je teži problem. To je iscrpljujuća emocionalna bolest koja tinejdžeru uvelike onemogućava normalan život. Dr. Andrew Slaby ovako opisuje intenzitet tih osjećaja: “Zamislite najjaču fizičku bol koju ste ikad osjetili — prijelom kosti, zubobolju ili trudove — pomnožite to s deset i još zamislite da ne znate što je uzrok boli; tada ćete možda dokučiti koliko je depresija bolna.”

Trajanje označava dužinu razdoblja u kojem osoba pokazuje znakove apatije. Prema riječima profesora medicinskih znanosti Leona Cytryna i Donalda H. McKnewa, ml., “dijete koje ne pokazuje znakove poboljšanja raspoloženja ili povratka normalnom životu u roku od tjedan dana nakon što je (iz bilo kojeg razloga) postalo potišteno — ili u roku od šest mjeseci nakon što je doživjelo nešto što smatra velikim gubitkom — nalazi se u velikoj opasnosti da počne patiti od depresije”.

Depresija se dijagnosticira tek kad se u razdoblju od najmanje dva tjedna kod mlade osobe može uočiti nekoliko simptoma, koji se pojavljuju svakodnevno i traju veći dio dana. Relativno kratko razdoblje depresije naziva se depresivna epizoda. Trajniji oblik blage ili umjerene depresije naziva se distimija. Ona se dijagnosticira ako simptomi traju najmanje godinu dana i ako u tom razdoblju faze oporavka ne traju duže od dva mjeseca. No, koji su uobičajeni simptomi depresije? *

Iznenadne promjene raspoloženja i ponašanja. Tinejdžer koji je prije bio poslušan odjednom postaje svadljiv. Ponekad se događa da tinejdžeri koji pate od depresije postaju buntovni i čak bježe od kuće.

 Izoliranje od drugih ljudi. Adolescent koji pati od depresije udaljava se od svojih prijatelja, a moguće je da i oni njega počinju izbjegavati, jer primjećuju neugodne promjene u njegovom načinu razmišljanja i ponašanja.

Gubitak interesa za gotovo sve aktivnosti. Tinejdžer se ponaša neuobičajeno pasivno. Hobiji koji su mu donedavno bili zanimljivi postaju mu dosadni.

Značajna promjena u navikama hranjenja. Mnogi stručnjaci smatraju da osobe koje pate od depresije često pate i od poremećaja kao što su anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje (koji ponekad mogu biti i uzrok depresije).

Poremećaji spavanja. Tinejdžer spava ili premalo ili previše. Kod nekih dolazi do poremećaja ritma spavanja, tako da su cijelu noć budni, a potom čitav dan spavaju.

Problemi u školi. Deprimirani tinejdžer ima problema u odnosu s učiteljima i školskim kolegama, a i ocjene mu se naglo srozavaju. Ubrzo čak gubi volju da uopće ide u školu.

Izlaganje opasnostima i ugrožavanje vlastitog života. Sklonost avanturama koje su opasne po život može biti znak da mlada osoba zapravo nema želju za životom. Jedan od simptoma može biti i samoosakaćivanje (primjerice zarezivanje kože).

Osjećaj bezvrijednosti ili bezrazložan osjećaj krivnje. Tinejdžer postaje vrlo kritičan prema sebi i smatra da ništa ne zna učiniti kako treba, iako činjenice možda pokazuju da to nije istina.

Psihosomatski problemi. Kad se ne može pronaći nikakav fiziološki uzrok glavobolja, boli u leđima, želučanih smetnji i sličnih tegoba, to može biti znak da je pravi uzrok problema depresija.

Često razmišljanje o smrti ili samoubojstvu. Zaokupljenost morbidnim temama može biti znak depresije. Na nju mogu ukazivati i prijetnje samoubojstvom. (Vidi donji okvir.)

Neki od navedenih simptoma mogu ukazivati i na jednu drugu zbunjujuću bolest — bipolarni poremećaj. Dr. Barbara D. Ingersoll i dr. Sam Goldstein kažu da je bipolarni poremećaj (naziva se i manično-depresivni poremećaj)  “bolest koju karakterizira izmjena depresivnih epizoda te razdoblja u kojima su raspoloženje i opća dinamika na izuzetno visokom nivou — daleko iznad uobičajenih granica dobrog raspoloženja”.

Ta euforična faza naziva se manija. Njeni simptomi mogu biti izuzetno brza ili nekontrolirana izmjena misli, neuobičajena pričljivost i smanjena potreba za spavanjem. Osoba koja pati od manije ponekad danima ne spava, a ne pokazuje vidljive znakove iscrpljenosti. Jedan drugi simptom bipolarnog poremećaja jest krajnje impulzivno ponašanje, bez obzira na posljedice. “Manija često utječe na razmišljanje, prosuđivanje i odnose s drugim ljudima te uzrokuje ozbiljne probleme i neugodnosti”, kaže se u jednom izvještaju američkog Državnog instituta za duševno zdravlje. Koliko traje manična faza? Ponekad traje svega nekoliko dana, no ima i slučajeva u kojima manija traje nekoliko mjeseci, a potom nastupa njena suprotnost, depresija.

Najveći rizik obolijevanja od bipolarnog poremećaja prijeti osobama kojima netko u obitelji već pati od te bolesti. Sretna okolnost je to što za njih ima nade. “Ako se dijagnoza postavi u ranom stadiju i ako se počne s odgovarajućim liječenjem”, stoji u knjizi The Bipolar Child, “ta djeca i njihove obitelji mogu živjeti daleko mirnijim životom.”

Važno je imati na umu da se depresija i bipolarni poremećaj ne dijagnosticiraju samo na temelju jednog simptoma. Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju više simptoma koji se manifestiraju tijekom određenog vremenskog razdoblja. No, i dalje ostaje pitanje: Zašto tinejdžeri pate od tog zagonetnog poremećaja?