ŠTO je uzrok depresije u tinejdžerskoj dobi? Može se raditi o više faktora. Naprimjer, fizičke i emocionalne promjene do kojih dolazi u pubertetu mogu kod mladih osoba izazvati osjećaj nesigurnosti i straha, čineći ih naročito sklonima pesimističnom raspoloženju. Osim toga, tinejdžeri su često skloni negativnim emocijama kad imaju osjećaj da ih drugi tinejdžeri ili netko prema kome gaje romantične osjećaje odbacuju. Nadalje, kao što je bilo spomenuto u uvodnom članku, današnji tinejdžeri odrastaju u svijetu koji sam po sebi može djelovati depresivno. Zaista živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1).

Problem otežava i to što se mladi prvi put suočavaju sa životnim problemima, a nemaju ni znanje ni iskustvo koje imaju odrasli. Stoga se često poput turista pokušavaju snaći na nekom nepoznatom području — osjećaju se izgubljeno, a u mnogim slučajevima nisu skloni tražiti pomoć. Takve situacije mogu pogodovati razvoju depresije.

No postoje i drugi faktori koji mogu doprinijeti tome da tinejdžeri postanu depresivni. Razmotrimo samo neke.

Depresija se ponekad javlja nakon nekog bolnog gubitka — možda smrti voljene osobe ili odvajanja od majke ili oca zbog toga što su se oni razveli. Čak i smrt kućnog ljubimca može biti uzrok depresije.

Osjećaj gubitka može se javiti i zbog uzroka koji nisu tako očiti. Naprimjer, preseljenje znači odlazak iz poznate sredine i odvajanje od dragih prijatelja. Čak i ostvarenje nekog dugo očekivanog cilja — kao što je završetak školovanja — može uzrokovati osjećaj gubitka. Uostalom, početak novog životnog razdoblja možda znači opraštanje od dotadašnjeg bezbrižnog života i sigurnosti. Osim toga, neki mladi moraju se nositi s kroničnom bolešću.  U takvim okolnostima tinejdžeri pate zbog toga što su drugačiji od svojih vršnjaka — koji ih možda čak ignoriraju — i ponekad imaju osjećaj da više ne žive normalnim životom.

Istina, mnogi mladi izlaze na kraj s takvim nepovoljnim okolnostima, ne dopuštajući da ih one sasvim shrvaju. Oni plaču, tužni su i utučeni — no s vremenom se ipak prilagode situaciji. No zašto se većina tinejdžera uspješno nosi sa životnim problemima, dok neki postaju depresivni? Ne postoji jednostavan odgovor na to pitanje, jer depresija je složeni poremećaj. No neki tinejdžeri mogu biti skloniji depresiji.

Mnogi psihijatri smatraju da poremećaj biokemijske ravnoteže u mozgu igra važnu ulogu u pojavi depresije. * Poremećaj te ravnoteže može se genetski naslijediti, jer istraživači su otkrili da kod tinejdžera kojima jedan roditelj pati od depresije postoji veća vjerojatnost da će i sami patiti od nje. “U većini slučajeva djeca koja pate od depresije imaju barem jednog roditelja koji također pati od depresije”, piše u knjizi Lonely, Sad and Angry.

Stoga se nameće pitanje: Da li djeca stvarno nasljeđuju depresiju ili naprosto nauče biti deprimirana zato što žive uz roditelja koji pati od depresije? Na to je pitanje teško odgovoriti, budući da je mozak izuzetno složen, baš kao što su složeni i mnogi drugi faktori koji mogu doprinijeti razvoju depresije u tinejdžerskoj dobi.

Depresija se s dobrim razlogom naziva problemom koji se tiče cijele obitelji. Kao što je već bilo rečeno, moguće je da se sklonost prema depresiji genetski prenosi s jedne generacije na drugu. No odnosi u obitelji također mogu igrati određenu ulogu. “Djeca koju roditelji zlostavljaju izložena su velikoj opasnosti od depresije”, piše dr. Mark S. Gold. “Isti je slučaj i s djecom koju roditelji pretjerano kritiziraju i usredotočuju se na njihove mane.” Depresija se može javiti i kad roditelji svojom pretjeranom brigom sputavaju dijete i previše strepe nad njim. No zanimljivo je da je jedna istraživačica otkrila kako su djeca čak više sklona depresiji kad roditelji ne pokazuju dovoljno interesa za njih.

Međutim, to ne znači da su svi tinejdžeri koji pate od depresije žrtve lošeg odnosa s roditeljima. Iznošenjem takve uopćene tvrdnje zanemarili bi se mnogi drugi faktori koji mogu doprinijeti problemu depresije. Pa ipak, u nekim slučajevima obiteljski su odnosi jedan od ključnih faktora. “Djeca iz obitelji u kojima su roditelji stalno u napetim odnosima izložena su većoj opasnosti od depresije nego djeca koja žive u ugodnijoj atmosferi”, piše dr. David G. Fassler. “Jedan je razlog to što su roditelji koji se stalno svađaju toliko zaokupljeni svojim razmiricama da zanemaruju potrebe djece. Drugi je razlog to što se roditelji često svađaju oko djece, a to kod njih izaziva osjećaj krivnje, srdžbu i ogorčenost.”

To su samo neki od faktora koji mogu doprinijeti razvoju depresije u tinejdžerskoj dobi. Postoje i drugi faktori. Naprimjer, neki stručnjaci kažu da vanjski faktori (kao što su loša ishrana, izloženost otrovnim tvarima i zloupotreba opojnih sredstava) također mogu uzrokovati depresiju. Drugi ističu da određeni lijekovi (primjerice neki antihistaminici i sredstva za smirenje) mogu utjecati na pojavu depresije. Osim toga, izgleda da su djeca koja imaju problema s učenjem naročito sklona depresiji, možda zbog toga što često gube samopoštovanje kad shvate da po nekim sposobnostima zaostaju za drugom djecom u razredu.

Bez obzira na to što je uzrok, važno je razmotriti pitanje: Kako se može pomoći tinejdžerima koji pate od depresije?