KAKVE li zanimljive prizore možete vidjeti šetajući ulicama Durbana! Vidjet ćete da su mnogi njegovi stanovnici, a naročito mladi, prihvatili zapadnjački stil odijevanja. No obratite pažnju i na starije žene iz plemena Zulu, koje su odjevene u lijepe duge haljine, a glave su im ukrašene raznobojnim šalovima. Tu su i Indijke, koje su odjevene u sarije ili pak haljine s hlačama kakve se nosi u Punjabu. Dok se približavate obali, vjerojatno ćete vidjeti i neke muškarce iz plemena Zulu koji vuku rikše odjeveni u živopisnu nošnju. Durban je uistinu neobičan afrički grad u kojem se spajaju Istok i Zapad. Kakva je povijest tog zanimljivog grada?

Durban je grad u Južnoafričkoj Republici koji postoji tek nepuna dva stoljeća. Godine 1824. tu se naselilo četrdesetak doseljenika porijeklom iz Evrope. U to se vrijeme sjeverno od Durbana nalazilo središte moćnog kraljevstva Zulua kojim je vladao kralj-ratnik Shaka. Dvadeset godina kasnije Britanija je pripojila svom teritoriju Durban i njegovo zaleđe. U 19. stoljeću nekoliko je puta izbio rat između doseljenika i Zulua.

U međuvremenu su doseljenici iz Engleske otkrili da u obalnom području odlično uspijeva šećerna trska. Budući da im je trebala radna snaga koju bi zaposlili na svojim plantažama šećerne trske, organizirali su dolazak radnika iz Indije, zemlje koja je tada također bila britanska kolonija. Od 1860. do 1911. u Durban je došlo preko 150 000 Indijaca. Tako današnji Durban s okolicom ima preko tri milijuna stanovnika, među kojima su ljudi iz tri različita dijela svijeta — starosjedioci Zului, Azijci iz Indije te ljudi koji su porijeklom iz Velike Britanije i drugih dijelova zapadne Evrope.

 Grad ima i druga zanimljiva obilježja. Kao što se vidi na popratnoj fotografiji, Durban ima prirodnu luku koju od Indijskog oceana zaklanja dugački poluotok Bluff. Taj lijepi poluotok visok je preko 90 metara i prekriven raznim raslinjem. Svakog dana veliki brodovi uplovljuju u ovu luku koja je na prirodan način zaklonjena od otvorenog mora. U knjizi Discovery Guide to Southern Africa piše da Durban ima “luku koja je po veličini i prometu prva u Africi, a deveta na svijetu”. Turiste privlače lijepe durbanske plaže i toplo more. More je na nekim mjestima idealno za surfanje, a kupači se ne moraju bojati morskih pasa jer se zaštitne mreže dobro održavaju.

Onima koji gaje ljubav prema Bibliji grad je zanimljiv iz još jednog razloga. Godine 1910. Istraživači Biblije, kako su se tada zvali Jehovini svjedoci, osnovali su ovdje svoju podružnicu. Zatim je u travnju 1914. u Durbanu održan prvi kongres Istraživača Biblije u Africi. Prisustvovalo je pedesetak osoba, uključujući i delegate iz udaljenih dijelova južne Afrike. Na tom povijesnom kongresu kršteno je 16 novih obožavatelja. Među prisutnima je bio i priličan broj pomazanih kršćana koji su ostali vjerni sve do smrti, a jedan od njih bio je William W. Johnston, koji je prvi dobio zadatak da nadgledava rad jedne od podružnica u Africi.

Od 1914. do danas Jehovini svjedoci organizirali su u Durbanu još mnoge kongrese. U prosincu 2000. ovdje su održana dva kongresa “Izvršitelji Božje riječi”, na kojima je bilo 14 848 prisutnih, a kršteno je 278 osoba. Obratimo pažnju jednoj od mnogih indijskih obitelji koje su prisustvovale kongresu. Prije deset godina otac Alan došao je u doticaj s biblijskom istinom preko svoje kćeri Somashini. Alan se liječio od alkoholizma i tražio je smisao života. Somashini, koja je tada imala tek tri godine, donijela je ocu knjigu koju je našla kod susjeda u kući. Alanu se odmah dopao naslov knjige, Pravi mir i sigurnost — kako ih pronaći? Svidjelo mu se ono što je u njoj pročitao, pa se počeo družiti s Jehovinim svjedocima. Zbog onog što je naučio iz Biblije Alan se vjenčao s Rani i time ozakonio njihovu vezu. Rani se ubrzo počela zanimati za istinu, tako da je i ona počela pohađati sastanke Jehovinih svjedoka. U to vrijeme par je živio kod Raninih roditelja, koji su članovi jedne od crkava kršćanstva. Roditelji su se protivili njihovoj novoj religiji i dali im ultimatum: “Ili napustite Svjedoke ili odlazite iz kuće!”

Alan i Rani odlučili su otići, iako im nije bilo lako naći mjesto za stanovanje. Njihovi prijatelji Jehovini svjedoci pomogli su im da pronađu odgovarajući smještaj. Godine 1992. Alan i Rani kršteni su kao Jehovini svjedoci. Nastavili su napredovati i danas Alan služi kao starješina u kršćanskoj skupštini.

U Durbanu i okolici ima preko 50 skupština Jehovinih svjedoka. Većinu skupština sačinjavaju Zului. Međutim, neke skupštine, naročito one koje se nalaze blizu središta grada, čine pripadnici plemena Zulu, Indijci i ljudi evropskog porijekla. Ako posjetite neki od njihovih sastanaka, nećete vidjeti samo susret Istoka i Zapada nego i mnogo više od toga. Možda će predsjedavajući na sastanku biti neki elegantno odjeveni Svjedok Afrikanac ili Indijac ili pak netko tko je porijeklom iz Evrope. No jedno je sigurno: Među prisutnima ćete vidjeti živi dokaz da Biblija ima snagu ujediniti ljude svih naroda, vežući ih sponama srdačnog i trajnog prijateljstva.