JESEN je posebno doba godine. To je vrijeme kada plavo nebo, sunčani dani i prohladne noći u područjima umjerene klime polako prošaraju šumovita brda mnoštvom nijansi žute, narančaste i crvene boje. To je vrijeme kada zagasiti tonovi zimzelenih borova i cedara tvore divnu podlogu jarkim nijansama žute i crvene kojima se ukrašavaju njihovi bjelogorični rođaci — stabla kojima otpada lišće.

Jesen je naročito omiljeno doba godine u zemljama Orijenta, primjerice u Japanu i Koreji. U Japanu ljudi često odlaze u “lov na boje jeseni” — što je njihov izraz za jesenje izlete u prirodu koji im omogućavaju da se dive tom umjetničkom djelu prirode.

Upravo u to doba godine mnogi nacionalni parkovi u Koreji zablistaju u svojoj punoj ljepoti. Zbog toga novine obavještavaju javnost o tome kada je najpovoljnije vrijeme za promatranje jesenjih boja. Sŏraksan, jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Koreji, omiljeno je odredište izletnika. Njegove granitne litice i visoke stijene ukrašene borovima savršen su primjer orijentalnog krajolika. U jesen se bukova i javorova stabla pretvaraju u jarkocrvenu ogrlicu koja krasi granitne gromade Sŏraksana. A kad vrhovi tih stijena izrone iz mora jutarnje izmaglice, ranoranilac je nagrađen prizorom koji neće zaboraviti dok je živ.

“Uvijek uživam u šetnji po planinama, a naročito u jesen”, kaže Park Ii Kyun, živahni  Korejac koji ima već preko 70 godina. “U jesen se čini da Bog zaodijeva brda u mnoštvo boja — boja koje se mijenjaju iz dana u dan, boja koje dolaze do punog izražaja pod bistrim jesenjim nebom.” Njegova žena, Kông Young, uživa promatrati jesenje lišće koje poput zlatnih leptira leprša zrakom.

Znatiželjna osoba reći će da ova živopisna preobrazba zahtijeva objašnjenje. O čemu ovisi hoće li list postati žut ili crven?

Jesenje boje dio su procesa tijekom kojeg se stabla pripremaju za zimu. Kraći jesenji dani upozoravaju unutrašnji sat stabla da počne obustavljati dotok vode i hranjivih tvari u lišće. Svaki list zauzvrat stvara pri dnu peteljke jedan poseban sloj koji ga odvaja od ostalog dijela stabla. Ovaj sloj — koji se sastoji od tvari slične plutu — blokira svaku izmjenu tvari između lista i stabla, što konačno dovodi do toga da list otpadne.

Tijekom ovog procesa karotenoidi počinju davati lišću žutu ili narančastu boju. Ovi pigmenti obično se nalaze u lišću tijekom čitavog ljeta, no ne razaznaju se zbog zelenog klorofila koji prevladava. Crvena boja pak potječe uglavnom od antocijana, pigmenta koji lišće počinje stvarati tek u jesen. U jesen klorofil počinje nestajati, pa žuti i crveni pigmenti više dolaze do izražaja. Kada klorofil potpuno nestane, lišće topole poprima jarkožutu, a lišće javora jarkocrvenu boju.

Većina ljubitelja prirode primjećuje da se jesenje boje donekle razlikuju od godine do godine i od mjesta do mjesta. Boje uglavnom ovise o vrsti  bjelogoričnog drveća. Naprimjer, različite vrste javora zaslužne su za neke izuzetno lijepe nijanse crvene boje. Na Orijentu mnoge vrste ovog stabla rastu u prirodnom okruženju, no isto tako često ih se sadi u parkove i vrtove.

Još jedan činilac je klima — količina antocijana koju proizvodi lišće umnogome ovisi o vremenskim prilikama. Vedri, sunčani dani i prohladne noći idealni su uvjeti u kojima lišće stvara najviše antocijana. Jeseni na Dalekom istoku obično pružaju takve uvjete. I Japan i Koreja pretežno su planinske zemlje. Mnoga njihova brda prekrivena su različitim vrstama listopadnog drveća, što izletnicima pruža idealne uvjete za promatranje jesenjih boja.

Čitav proces tijekom kojeg stabla gube lišće praktičan je i lijep. Odbacivanje lišća pomaže stablima da tijekom zime štede vodu i energiju. Ujedno se rješavaju otrovnog otpada koji se tijekom ljeta nakuplja u lišću.

Što se dešava s milijardama listova koji padnu na zemlju? Zahvaljujući insektima, gljivicama, crvima i drugim životinjicama koje žive u tlu sav ovaj organski materijal ubrzo se pretvara u humus, nezamjenjivi sastojak plodnog tla. Dakle, nakon što izvede predivni spektakl, otpalo lišće pretvara se u gnojivo koje će omogućiti nastavak rasta u proljeće! Možete li zamisliti ljepši proces recikliranja? Kad zastanemo da bismo se divili svemu tome, možemo osjetiti kako ‘drveta poljska plješću rukama’ dok bez riječi hvale svog Tvorca (Izaija 55:12; Psalam 148:7-9).