ČASOPIS Time naziva to “smrtonosnim trendom”. Ljutiti tinejdžer krišom unosi u školu smrtonosno oružje i počinje pucati po učenicima i učiteljima. U Sjedinjenim Državama takvi su tragični incidenti izgleda postali tako uobičajeni da je jedna televizijska mreža opisala taj trend kao “eksploziju nasilja”.

Srećom, pucnjave u školi još uvijek su relativno rijetka pojava. Pa ipak, nedavna kriminalna djela počinjena u bijesu otkrivaju koliko su zapravo neke mlade osobe obuzete srdžbom. Što bi mogao biti uzrok takvih izljeva gnjeva? Neke od tih mladih osoba očito su bile gnjevne zbog doživljene nepravde ili zbog toga što su na svojoj koži osjetile kako je to kad ljudi koji imaju određeni autoritet zloupotrebljavaju svoju moć. Drugi su, po svemu sudeći, bili srditi zbog toga što su im se vršnjaci neprestano rugali. Jedan dvanaestogodišnjak koji je ubio učenika iz svog razreda — a potom i sebe — bio je ismijavan zbog svoje prekomjerne težine.

Doduše, većina mladih vjerojatno nikad ne bi ozbiljno pomislila da se upusti u tako ekstremno nasilje. Pa ipak, nije lako podnositi emocionalnu bol koja se javlja kad je netko žrtva rasističkih ispada, nasilničkog ponašanja ili okrutnog izrugivanja. Osvrćući se na svoje školske dane, Ben kaže: “Uvijek sam bio niži od većine djece mog uzrasta. Osim toga, glava mi je bila obrijana i zbog toga su mi se druga djeca stalno rugala i udarala me po glavi. To me strašno ljutilo. Da stvar bude gora, kad bih se obratio za pomoć osobama koje su imale neki autoritet, one su me ignorirale. Tada bih se još više razljutio!” Ben je rekao: “Jedino što me sprečavalo da uzmem pištolj i ubijem ih bilo je to što nisam mogao doći do takvog oružja.”

Kako bi trebao gledati na mlade koji žele uzvratiti istom mjerom onima koji su ih povrijedili? Što bi trebao učiniti ako netko s tobom loše postupa? Čitajući odgovor na ova pitanja, razmotri što o tome kaže Božja Riječ.

Zlostavljanje i nepravda nisu ništa novo. Jedan je pisac Biblije dao savjet: “Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš” (Psalam 37:8). Srdžba veoma često  podrazumijeva gubitak samokontrole i ljudi je ispoljavaju ne razmišljajući o posljedicama. Ako dopustimo da nas nešto ili netko ‘razdraži’, to može dovesti do izljeva gnjeva! Kakve mogu biti posljedice?

Razmotri biblijski primjer Kaina i Abela. “Kain [se] rasrdi veoma” na svog brata Abela. Zato “kad bijahu u polju, skoči Kain na Abela brata svojega, i ubi ga” (1. Mojsijeva 4:5, 8). Jedan drugi primjer nekontroliranog gnjeva nalazimo u ponašanju kralja Saula. Budući da je bio ljubomoran na vojne podvige mladog Davida, Saul je u par navrata gađao kopljem i njega i vlastitog sina Jonatana! (1. Samuelova 18:11; 19:10; 20:30-34).

Istina, ponekad se čovjek može s pravom rasrditi. No čak i opravdana srdžba može dovesti do zla ukoliko se ne kontrolira. Naprimjer, Šimun i Levi s pravom su se rasrdili na Sihema kad su saznali da je silovao njihovu sestru Dinu. No umjesto da kontroliraju svoje emocije, dopustili su da se u njima razvije žestoki gnjev, koji dolazi do izražaja u onom što su poslije rekli: “Zar sa sestrom našom da rade kao s bludnicom?” (1. Mojsijeva 34:31). A kad je njihov gnjev dosegao vrhunac, “uzeše (...) svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muškarce” koji su živjeli u Sihemovom gradu. Njihov gnjev djelovao je zarazno, jer su se i ostali “sinovi Jakovljevi” pridružili tom ubilačkom napadu (1. Mojsijeva 34:25-27). Čak i dugi niz godina nakon tog događaja Šimunov i Levijev otac Jakov još je uvijek osuđivao njihov neobuzdani gnjev (1. Mojsijeva 49:5-7).

Iz toga možemo izvući važnu pouku: Nekontrolirani gnjev znak je slabosti, a ne snage. Priče Salamunove 16:32 (St) kažu: “Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada” (naglašeno od nas).

Biblija nam stoga daje savjet: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo (...). Ne osvećujte se” (Rimljanima 12:17, 19). Bog ne odobrava osvećivanje — bilo da se radi o fizičkom nasilju ili samo o okrutnim riječima. Osim toga, takvo postupanje nije mudro i naprosto nema smisla. Jedan od razloga je to što ljudi na nasilje obično uzvraćaju nasiljem (Matej 26:52). Slično tome, na okrutne riječi često reagiraju isto tako okrutnim riječima. No, imaj na umu i to da je naš gnjev često neopravdan. Naprimjer, možeš li zaista biti siguran da osoba koja te uvrijedila gaji netrpeljivost prema tebi? Nije li možda naprosto postupila nepromišljeno ili netaktično? Pa čak i ako se radi o zlim namjerama, je li stvarno u redu da se zbog toga osvećuješ?

Razmotri biblijske riječi iz Propovjednika 7:21, 22: “Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega čuo gdje te psuje; jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.” Da, nije nimalo ugodno čuti da drugi govore ružno o nama. No, kao što Biblija priznaje, činjenica je da se to događa. Nije li istina da si i ti vjerojatno rekao o drugima nešto što baš nisi trebao? Ako je tako, zašto bi se onda pretjerano uzbuđivao kad netko kaže nešto neljubazno o tebi? Često je najbolje izaći na kraj s izrugivanjem tako da ga naprosto ignoriraš.

Isto tako ne bi bilo mudro da se pretjerano uzbuđuješ kad smatraš da se s tobom loše postupa. Tinejdžer po imenu David prisjeća se što se dogodilo kad je jednom igrao košarku sa sukršćanima. “Jedan igrač iz protivničke ekipe udario me loptom”, kaže David. Budući da je brzopleto zaključio kako je to bilo zlonamjerno, David se osvetio tom igraču, pogodivši ga loptom. “Zbilja sam pobjesnio”, priznaje David. No prije nego što se situacija još više zaoštrila, David se pomolio Jehovi. Rekao je sam sebi: ‘Što ja to radim, zar se želim potući sa svojim kršćanskim bratom?’ Kasnije su se ispričali jedan drugom.

U takvim situacijama dobro je imati na umu primjer Isusa Krista. “Kad su ga vrijeđali, nije uzvraćao vrijeđanjem. Kad je trpio, nije stao prijetiti” (1. Petrova 2:23). Da, kad se nađeš u napetoj situaciji, ne daj se izazvati, nego se moli Bogu da ti pomogne kontrolirati tvoje emocije. On će velikodušno “dati svetog duha onima koji ga mole” (Luka 11:13). Umjesto da  se osvećuješ osobi koja te uvrijedila, možda bi bilo bolje da joj pristupiš i porazgovaraš s njom o tome (Matej 5:23, 24). Ako te netko — možda neki nasilnik u školi — već duže vremena maltretira, nemoj se upuštati u sukob koji bi mogao dovesti do nasilja. Radije poduzmi konkretne korake kako bi se zaštitio. *

Mnogi mladi primjenjuju ranije spomenuta biblijska načela i zapažaju da to donosi pozitivne rezultate. Uzmimo za primjer Catrinu, koja je još kao malo dijete bila dana na usvajanje. Ona kaže: “Imala sam problema s izljevima gnjeva jer nisam razumjela zašto me se moja prava majka odrekla. Zato sam iskaljivala gnjev na svojoj pomajci. Iz nekog glupog razloga mislila sam da se time što vrijeđam pomajku na neki način osvećujem svojoj pravoj majci. Bilo je tu svega i svačega — verbalnog zlostavljanja, udaranja nogama o pod ili pak napadaja bijesa. Najviše sam voljela lupati vratima. Osim toga, znala sam reći pomajci: ‘Mrzim te!’ Sve sam to činila zbog silne ogorčenosti. Kad se toga sjetim, ne mogu vjerovati da sam tako postupala.”

Što je pomoglo Catrini da obuzda svoj gnjev? Ona odgovara: “Čitanje Biblije! To je veoma važno zato što Jehova zna kako se osjećamo.” Catrina je također pronašla utjehu kad je zajedno sa svojom obitelji pročitala članke iz Probudite se! koji su govorili upravo o situaciji u kojoj se nalazi njena obitelj. * “Svi smo bili spremni porazgovarati o tome i razumjeti kako se svatko od nas osjeća”, prisjeća se ona.

I ti možeš naučiti kontrolirati gnjev. Kad ti se drugi rugaju, ponašaju se nasilnički prema tebi ili te na neki drugi način maltretiraju, prisjeti se biblijskih riječi iz Psalma 4:4: “Gnjeveći se ne griješite.” Te riječi mogu ti pomoći da se ne prepustiš gnjevu koji može imati razorne posljedice.