Mama i njenih deset kćeri
MOJI majka i otac rođeni su u turskom gradiću Bitlisu, a roditelji su im bili Armenci. Početkom prošlog stoljeća, kad je došlo do velikog pokolja Armenaca, naš je otac napustio Tursku i otišao u Sjedinjene Države. Tada je imao oko 25 godina. Naša mama, Sophia, otišla je iz Turske nešto kasnije, kad je imala 12 godina.
Izgleda da su se i jedni i drugi roditelji složili da pošalju našu majku u Sjedinjene Države kako bi se udala za našeg oca, Arama Vartaniana. Kad je Sophia stigla u Fresno (Kalifornija), bila je još premlada za udaju, pa je živjela sa svojom budućom svekrvom sve dok nije postala punoljetna.
Prvo dijete mojih roditelja bio je dječak kojeg su nazvali Antranig (kasnije je promijenio ime u Barney). Rodio se 6. kolovoza 1914. Nakon toga rodilo im se još deset djevojčica. Naš je otac postao Istraživač Biblije, kako su se tada zvali Jehovini svjedoci, kad je 1924. Shield Toutjian posjetio Fresno i održao govor Armencima koji su tamo živjeli. Nakon toga naša je cijela obitelj počela pohađati kršćanske sastanke.
Godine 1931. preselili smo se u Oakland (Kalifornija) i povezali se s tamošnjom skupštinom. Barney je sve do svoje smrti, 1941, vjerno služio Jehovi u Napi (Kalifornija). Ja sam bila treća
djevojčica koja se rodila nakon Barneya i simbolizirala sam svoje predanje Jehovi 1935. Nedavno se krstila i naša sestra Agnes, koja je prije toga pohađala sastanke oko 75 godina! Sve smo prisustvovale njenom krštenju i bilo nam je jako drago što se krstila i posljednja od nas deset kćeri.Nažalost, majka nije bila prisutna. Umrla je samo godinu ranije, dva dana nakon što je navršila 100 godina. O njenoj smrti pisale su kalifornijske novine Hayward News, u izdanju od 14. svibnja 1996. U njima je pisalo da se “kao Jehovin svjedok bavila volonterskim radom, poučavajući (...) zainteresirane osobe o Bibliji pune 54 godine”. U članku je bila citirana i naša sestra Elizabeth, koja je rekla: “Vrata njenog doma u svako su doba bila otvorena i za stolom je uvijek bilo mjesta za još nekog (...). Uvijek bi rekla: ‘Uđite da popijemo kavu’, a ako biste navratili kad je radila svoju čuvenu baklavu, čekao vas je pravi užitak.”
Najstarija sestra, Gladys, ima 85 godina, a najmlađa 66. Sve živimo kao aktivni Jehovini svjedoci. Dvije moje sestre i ja završile smo Biblijsku školu Gilead Društva Watchtower i započele s misionarskom službom. Elizabeth, koja sada živi u Newport Beachu (Kalifornija), pohađala je 13. razred te škole i pet je godina služila u Callaou (Peru). Ruth je pohađala 35. razred. Ona i njen suprug Alvin Stauffer služili su pet godina kao misionari u Australiji. Ja sam pohađala 4. razred Gileada te sam 1947. poslana da služim u Meksiku, gdje sam se 1955. udala za Rodolfa Lozana. * Otad zajedno služimo u Meksiku.
Nas deset sestara veoma je zahvalno za to što nas zdravlje još relativno dobro služi. To nam omogućava da nastavimo služiti Jehovi svim svojim umom, srcem i snagom dokle god on to želi — i sada i zauvijek u njegovom novom svijetu.
^ odl. 8 Njegovo iskustvo objavljeno je u izdanju Kule stražare od 1. siječnja 2001.
[Slika na stranici 20]
Agnes prilikom krštenja 1997.
[Slika na stranici 21]
Elizabeth 1949, na dan kad je završila Gilead
[Slika na stranici 21]
Esther (desno) u meksičkoj podružnici 1950.
[Slika na stranici 21]
Ruth i Alvin Stauffer služe kao međunarodni sluge u meksičkoj podružnici, fotografija iz 1987.