BILI smo već jako iscrpljeni kad smo izvadili mali prijenosni štednjak i počeli pripremati doručak. U pet dana prevalili smo 5 000 kilometara, putujući od New Yorka do Wyominga. Dok smo doručkovali, promatrali smo krajolik.

Sunčeva svjetlost bila je zasljepljujuća, a zrak ugodno svjež. No ovaj doručak bio je drugačiji od svih naših prethodnih “piknika” uz cestu — s ovog mjesta pružao se zadivljujuć pogled! Jeli smo nedaleko od obale jezera Jackson u Nacionalnom parku Grand Teton. Pred nama se pružao veličanstveni planinski krajolik. Putujući po zapadu SAD-a, prevalili smo ukupno 16 000 kilometara, no nigdje nismo vidjeli tako spektakularan prizor. Bili smo sigurni da ćemo, ako nam se ikad pruži prilika da ponovno dođemo ovamo, to i učiniti.

Planina Grand Teton visoka je oko 4 200 metara, no u planinskom lancu Teton ima još desetak vrhova visokih preko 3 700 metara. Te planine nipošto nisu male, no ne spadaju niti u najviše na svijetu. Ovisno o tome s koje strane dolazite, moglo bi se dogoditi da u vožnji uopće ne vidite planinski lanac Teton. Sa zapadne strane mogli biste samo uočiti da se teren blago uspinje — a to baš i nije neka atrakcija! No ako dođete s istočne strane, vidjet ćete da se planine strmo izdižu nad ravnicom, dosežući visinu od preko 1 500 metara. To je prizor koji zaista plijeni pažnju.

Nakon što smo godinama to priželjkivali, najzad nam se pružila prilika da ponovno posjetimo planinski lanac Teton. Ovaj put doputovali smo avionom u dolinu Jackson Hole (Wyoming), a odatle smo automobilom nastavili put na sjever prema Tetonu. Pridružite nam se dok smo na početku dana uz jezero Jenny, koje blistavo poput dragulja leži tik ispod najviših vrhova Tetona.

 Koža nam se naježila od jutarnje hladnoće. Sunce još nije izašlo, no mi nismo sami. Nailazimo na još neke ranoranioce. Neki fotografi žele snimiti veličanstvene planine okupane ružičastim i zlatnim bojama prvih zraka jutarnjeg sunca. Iznenada zastajemo — jedna krupna košuta gleda ravno u nas! Stoji nepomično i budno prati situaciju jer njeno lane pase svega desetak metara od nas. Veoma polako uzimamo u ruke fotoaparate. Zadržavamo dah, podešavamo objektiv i snimamo. Sada možemo ponovno disati. Dan koji ćemo provesti na jezeru Jenny tek je počeo.

Pridružujemo se grupi izletnika koja se ukrcava na brodić za prijevoz turista i uskoro stižemo do mjesta gdje počinje kilometar i po duga staza koja vodi do vrha planine Inspiration Point. Iskrcavamo se i odmah osjećamo svježi šumski zrak. Dok se uspinjemo strmom stazom, jezero ostaje za nama i izgleda nam sve manje. Polako već čujemo šum udaljenih slapova. Teško dišući izlazimo iz šume i zaustavljamo se na jednom stjenovitom proplanku. Uživamo na jutarnjem suncu i duboko udišemo svjež planinski zrak. Dolje se nalazi jezero Jenny, čija se modra voda ljeska na suncu. Nalazi se na uzvisini okruženo drvećem, tako da izgleda poput dragulja koji je izradio neki vrhunski majstor.

Visoko iznad nas nalaze se vrhovi koji se nazivaju Cathedral Group. U 1930-ima dr. Fryxell, prirodoslovac koji je istraživao ovaj planinski lanac, napisao je: “[Te planine] izdižu se nad čitavim okolnim terenom te svojim šiljastim vrhovima usmjeravaju čovjekov pogled i misli prema nebu.” S divljenjem promatramo velebni Inspiration Point. Već sada imamo osjećaj da je naš trud obilno nagrađen. No to još nije sve.

Staza sada krivuda po dnu kanjona Cascade i neobično je  što više nije strma. Uskoro se nad nama izdižu kamene litice niz koje se spuštaju planinski potoci. Pitamo se: ‘Kakve li su sile stvorile sve ovo?’ A onda se pred nama iznenada pojavi veoma uzbuđena djevojčica. Sva je izvan sebe. Zadihano nam šapće: “Vidjeli smo losa. Ako požurite, i vi ćete ga vidjeti!”

Prestajemo razmišljati o tome kako su nastale ove planine i brzo uzimamo u ruke fotoaparat. Spremamo se fotografirati jednu od najveličanstvenijih životinja koje lutaju ovim nacionalnim parkom. Djevojčica nas vodi do mjesta s kojeg se pruža dobar pogled. Ostatak njene obitelji bez riječi prstom pokazuje prema močvarnoj obali rijeke. Tamo ugledamo mužjaka losa. Zadivljeno ga promatramo, podižemo fotoaparate i šapćemo kako smo imali sreće da smo došli u pravom trenutku.

Budući da se ovdje toliko toga može vidjeti, lako je moguće da zaboravite raspitati se o geološkoj prošlosti ovog zadivljujućeg krajolika. Međutim, uprava parka nastoji što bolje informirati i obrazovati posjetioce, pa stoga objavljuje brojne prospekte i organizira grupne izlete pod vodstvom prirodoslovaca koji rade kao čuvari parka.

Rekli su nam da iako imamo dojam kako je tlo pod našim nogama prilično čvrsto, ono zapravo podsjeća na zamrznutu jezersku vodu koja se u proljeće počinje otapati — led nije tako čvrst kao što izgleda! Geolozi su prihvatili teoriju da Zemljinu koru čini nekoliko tektonskih ploča, koje počivaju na žitkoj masi rastaljenih stijena i polako se pomiču. Nama je bilo zanimljivo čuti da, prema toj teoriji, sudaranjem tektonskih ploča mogu nastati planinski lanci.

Izgleda da je u slučaju planinskog lanca Teton jedna ploča poput željezne poluge podigla onu drugu. To je dovelo do nastanka onog što geolozi nazivaju gromadno gorje. Naši vodiči kažu da je, prema geološkoj terminologiji, Teton nastao u novije doba. Stoga se u prospektu koji smo dobili naziva “najmlađim i najimpresivnijim planinskim lancem Stjenjaka”.

Ovi su nam odgovori bili veoma zanimljivi, no sada su nam  se nametnula još neka pitanja. Prisjetili smo se pješačenja kod jezera Jenny. Zašto su vrhovi koje smo tamo vidjeli toliko šiljasti? Osim toga, što reći o onoj uzvisini obrasloj drvećem na kojoj se nalazi jezero? Kako glasi objašnjenje geologa? Za to je odgovorna voda. Teorija kaže da su u davnoj prošlosti ledenjaci oblikovali kanjone Tetona. Uzvisina na kojoj se nalazi jezero, takozvana morena, nastala je pomicanjem ledenjaka. U toj se moreni zadržao dio sada već rastopljenog ledenjaka i sloj vrlo plodnog tla.

Tom bi se teorijom moglo objasniti zašto oko jezera postoji tako bogat biljni pokrov, koji još više dolazi do izražaja kad se usporedi s pustim okolnim ravnicama koje su prekrivene šljunkom i žbunjem divljeg pelina. Sa zanimanjem smo zamolili prirodoslovku koja je bila naš vodič da nam kaže još nešto o tome. Rekla nam je da je za šiljasti izgled planinskih vrhova odgovorna jedna druga prirodna pojava. Nazvala ju je kalanje stijene ledenim klinom. Voda prodire u pukotine u stijeni, a potom se pri smrzavanju širi. Pod djelovanjem te sile stijena se na nekim mjestima raskoli i na kraju izgleda kao da je obrađena dlijetom. Srdačno smo zahvalili prirodoslovki što nam je s entuzijazmom pričala o tim planinama.

Osim što ima zanimljivu geološku prošlost, ovo se područje ističe i po bogatom životinjskom svijetu. To je još jedan razlog zbog kojeg ćemo dugo pamtiti plovidbu niz čuvenu rijeku Snake. Promatrajući krajolik vidjeli smo bjeloglave štekavce i orlove ribare kako lete iznad nas, a potom se obrušavaju prema rijeci kako bi ulovili ribu. Naš vodič, koji je po zanimanju biolog, pokazuje nam nešto iznenađujuće. Unatoč tome što je bjeloglavi štekavac veći i dojmljiviji, orao ribar zapravo je vještiji u lovljenju ribe. Vodič nam je rekao da je znao vidjeti kako štekavci kradu ribu orlovima ribarima. Mi smo također vidjeli kako se jedan bjeloglavi štekavac okomio na mladog orla ribara. Ovaj je ostavio plijen i odletio.

Bilo nam je zaista uzbudljivo promatrati životinje u prirodi. U blizini se nalazi Rezervat kanadskih jelena, a mnoge od tih životinja provode ljeto u Nacionalnom parku Grand Teton. Često smo znali zaustaviti automobil uz rub ceste i promatrati krda kanadskih jelena kako mirno pasu. Ponekad bismo se na balkonu svoje hotelske sobe naslonili na ogradu i promatrali losove kako spokojno pasu među vrbama. Uvečer je izgledalo kao da te životinje namjerno privlače pažnju mnoštva koje bi se okupilo i promatralo ih. Iako smo bili umorni, ostali bismo još neko vrijeme uživajući u prizoru koji u gradu tako rijetko možemo vidjeti — gotovo crno nebo posuto treperavim zvijezdama.

Posljednjeg dana imali smo zaista zanimljiv ispraćaj. Sa strahom i osjećajem divljenja provezli smo se posred krda bizona. Krdo tih krupnih, dlakavih životinja nalazilo se s obje strane ceste. Stvarno nam je bilo teško otići! No bilo je vrijeme da krenemo.

Dok smo sjedili u avionu i čekali polijetanje, razmišljali smo o svom posjetu Tetonu. Prisjećali smo se kako smo barem nakratko uživali u planinama, planinskom zraku i životinjama. Kako li je uzbudljivo to što nam se ispunila davna želja da ponovno posjetimo planinski lanac Teton! Taj najmlađi planinski lanac Stjenjaka uistinu je predivan.