“KADA je najjače podrhtavanje prestalo, pogledali smo prema gore i vidjeli kako se vrh planine raspuknuo, a zatim kao da je na nekoliko sekundi ostao u tom istom položaju”, prisjeća se Miriam Quezada. “Kćerka je povikala: ‘Mama, trči! Trči!’” Zatim je obronak planine počeo naglo kliziti prema njima. U naselju Las Colinasu, dijelu grada Nueva San Salvadora odnosno Santa Tecle, odron je odnio petstotinjak života i uništio tristotinjak kuća.

“Upravo sam bila otišla od kuće i čekala autobus kad se zbio potres”, priča Roxana Sánchez. “Kad je podrhtavanje prestalo, pomogla sam jednoj gospođi da pokupi torbe i  pomislila: ‘Bolje bi bilo da se vratim kući kako se moji ne bi brinuli zbog mene’.” Skrenuvši iza ugla, Roxana je vidjela kako njena ulica naglo završava u podnožju ogromne mase zemlje. Njene kuće više nije bilo!

U čitavom Salvadoru ima preko 28 000 Jehovinih svjedoka, a više tisuća njih živi upravo u onom dijelu zemlje koji je pogodio potres — na obali. Mnogi od njih koji su i sami još bili u šoku brzo su se usredotočili na potrebe drugih. Mario Suarez, putujući nadglednik Jehovinih svjedoka koji služi u Santa Tecli, priča: “Otprilike sat vremena nakon potresa primio sam poziv za pomoć. Neka kršćanska braća i sestre ostali su zatrpani u kući. Smjesta smo angažirali jednu grupu volontera.

Mislili smo da su se možda srušili neki zidovi te da treba samo raščistiti ruševine i napraviti prolaz kako bi oni koji su bili zarobljeni u kući mogli izaći iz nje. Međutim, nitko od nas nije mogao ni naslutiti razmjere te katastrofe. Ustvari, kada smo došli na mjesto nesreće, pitali smo ljude gdje su kuće. Na naš užas, rečeno nam je da stojimo na njima! Kuće su bile zatrpane tri metra debelim slojem zemlje. To je bilo strašno!”

Tijekom popodneva na ovo je područje pristiglo oko 250 Jehovinih svjedoka iz obližnjih skupština kako bi pomogli. Mada nisu imali ništa osim krampova, lopata, plastičnih posuda, a neki čak ni to, volonteri su svim silama nastojali doći do preživjelih. Nažalost, u Santa Tecli spašeno je svega nekoliko osoba. Među stotinama nestalih — ugušenih ili zgnječenih pod tonama zemlje — bilo je i pet Jehovinih svjedoka.

Skupštine Jehovinih svjedoka iz čitave zemlje uključile su se u akciju pružanja pomoći. U Comasagui, Ozatlánu, Santa Eleni, Santiago de Maríji i Usulutánu mnogi Jehovini svjedoci ostali su bez svojih domova. Dvorane Kraljevstva i privatne kuće pretvorene su u sabirne centre. “Odaziv je bio izvanredan”, kaže putujući nadglednik Edwin Hernandez. “Braća su donosila hranu, odjeću, madrace, lijekove, čak i novac za pogrebne troškove.”

Odbor za elementarne nepogode koji je imenovala tamošnja podružnica Jehovinih svjedoka organizirao je od članova manje postradalih skupština grupe koje su trebale zbrinuti hitne potrebe onih koji su bili u težoj situaciji od njih. Oformljene su i radne skupine od 10 do 20 Jehovinih svjedoka, koje su vršile potrebne popravke.

Pored toga, Regionalni odbori Jehovinih svjedoka za gradnju, koji su inače zaduženi za izgradnju Dvorana  Kraljevstva, organizirali su timove za izgradnju privremenih domova za one čiji su domovi bili potpuno uništeni. U čitavom Salvadoru cijena valovitog lima vrtoglavo je porasla, pa je podružnica Jehovinih svjedoka u Gvatemali velikodušno poklonila velike količine tog materijala. Građu za izradu drvene konstrukcije privremenih nastamba osigurale su podružnice iz Sjedinjenih Država i Hondurasa.

Dok su radovi užurbano tekli, tlo je i dalje podrhtavalo. Stanovnici čitavih naselja spavali su na ulicama pokriveni plastičnim ceradama i starim plahtama. Svi su bili na rubu živaca. Do 12. veljače zabilježeno je još 3 486 slučajeva podrhtavanja tla.

Trinaestog veljače 2001. u 8.22, mjesec dana nakon prvog potresa, drugi potres jačine 6,6 Richterovih stupnjeva uzdrmao je samo središte Salvadora. Još jednom Jehovini svjedoci brzo su reagirali i pokrenuli akcije spašavanja i pružanja pomoći. Starješina po imenu Noé Iraheta rekao je: “Svaki voditelj Skupštinskog studija knjige potražio je Jehovine svjedoke dodijeljene njegovoj grupi kako bi se uvjerio da su svi živi i na sigurnom.”

Ovog puta teško su stradali gradovi San Vicente i Cojutepeque sa svojim predgrađima. Mjesta San Pedro Nonualco, San Miguel Tepezontes i San Juan Tepezontes bila su u ruševinama. U Candelariji, mjestu u departmanu Cuscatlán koje je razoreno gotovo do temelja, srušila se zgrada jedne crkvene škole, pri čemu je poginulo preko 20 djece. Salvador Trejo, Jehovin svjedok iz tog mjesta, priča: “Otprilike sat vremena nakon potresa čuo sam kako netko s ulice zove: ‘Brate Trejo!’ U prvom trenu nisam nikoga vidio od prašine. Zatim su se najednom pojavili Jehovini svjedoci iz Cojutepequea. Došli su vidjeti kako smo!”

Obližnje skupštine ponovo su se organizirale kako bi žrtvama ove druge nesreće pružile potrebnu pomoć. Slijedili su primjer makedonskih kršćana iz prvog stoljeća, koji su, mada su i sami bili u oskudici, molili da im se omogući da ono što imaju podijele s drugima. Naprimjer, pripadnici skupština u gradu Santiago Texacuangosu koji su i sami pretrpjeli velike štete u prvom potresu pripremili su tople obroke za braću u obližnjem San Miguel Tepezontesu.

Prema nekim procjenama, u potresima koji su pogodili Salvador nestalo je preko 1 200 ljudi, dok ih je navodno još osam poginulo u susjednoj Gvatemali.

O organiziranoj pomoći koju su Jehovini svjedoci pružili žrtvama pohvalno su se izrazile neke humanitarne organizacije. Vozilo Nacionalnog odbora za elementarne nepogode dovezlo je humanitarnu pomoć u Dvoranu Kraljevstva koja je služila kao sklonište. Predstavnica tog odbora oduševljeno je rekla: “Od svih skloništa koja smo posjetili, ovo je prvo u kojem vlada red. Čestitam vam!” Nitko od prisutnih nije navalio na kamion, tiskao se ili gurao, kako se to događalo u drugim centrima. Štoviše, prilikom dijeljenja pomoći stariji su uvijek imali prednost.

Jehovini svjedoci nisu pomagali samo svojim suvjernicima. Primjerice, u San Vicenteu su deseci susjeda koji nisu Jehovini svjedoci potražili utočište na posjedu na kojem je izgrađena Dvorana Kraljevstva. “Ovdje u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka”, rekla je Regina Durán de Cañas, “ljudi imaju zlatno srce. Otvorili su nam svoja vrata i rekli: ‘Uđite!’, tako da smo sada tu. Čak se tijekom noći izmjenjuju i čuvaju nas dok spavamo.”

Nakon što je procijenjena šteta, podružnici su upućeni zahtjevi za osiguranje potrebnog  smještaja. Braća su započela s izgradnjom privremenih kuća za one koji su u potresu ostali bez krova nad glavom. Isto tako, izvršeni su popravci na kućama koje su bile samo djelomično oštećene. Marljivi i brzi timovi za gradnju privukli su veliku pažnju susjeda koji su došli vidjeti kako rade.

Misleći da su to radnici koje je gradska uprava već ranije trebala poslati, jedna se žena došla požaliti kako njoj nitko nije došao pomoći raščistiti ruševine. Djeca iz susjedstva objasnila su joj: “Teta, oni nisu iz gradske uprave. Oni su iz Kraljevstva!” Moisés Antonio Díaz, jedan drugi čovjek koji nije Jehovin svjedok, komentirao je: “Lijepo je vidjeti kako Jehovini svjedoci pomažu ljudima u nevolji. Oni su prava ujedinjena organizacija i hvala Bogu da su spremni pomoći nama jadnim ljudima. Već neko vrijeme radim s njima, a to ću činiti i dalje.”

Jedna kršćanka kojoj su braća sagradila privremenu kuću plakala je dok je govorila: “Suprug i ja nemamo riječi kojima bismo izrazili svoju zahvalnost — prije svega Jehovi, a zatim i ovoj braći koja su nam brzo priskočila u pomoć mada nas nisu ni poznavala.”

Do sredine travnja Jehovini svjedoci izgradili su već 567 nastambi za one koji su stradali u potresu, dok je još gotovo 100 domaćinstava dobilo materijal za popravak oštećenih domova. Kada su stradale obitelji dobile ključ u ruke i krov nad glavom, Jehovini svjedoci usmjerili su pažnju na 92 Dvorane Kraljevstva koje je trebalo popraviti ili ponovo sagraditi.

Osim za popravak i izgradnju kuća i drugih zgrada, mnogi su naročito bili zahvalni za pomoć koja im je pružena u duhovnom i emocionalnom pogledu.

“Bilo je trenutaka kada bi me zbog situacije u kojoj smo se našli i stalnog podrhtavanja tla izdali živci, no braća su uvijek bila uz nas da nas utješe i ohrabre”, rekla je prije spomenuta Miriam. “Što bismo da nam nema braće?”

Jehovina briga puna ljubavi koja se očitovala u pomoći koju su pružile skupštine potaknula je žrtve potresa da svoju zahvalnost pokažu na neobične načine. U mjestu Comasagui prvi je potres oštetio ili uništio gotovo sve kuće tamošnjih Jehovinih svjedoka. No unatoč tome 12 od 17 Jehovinih svjedoka iz tog mjesta odlučilo je tijekom travnja i svibnja pojačano sudjelovati u službi propovijedanja, a dvoje ih je otada započelo sa stalnom punovremenom službom.

Skupštine u departmanu Cuscatlán, jednom od područja koja su najteže stradala u drugom potresu, održale su u ožujku dan posebnog sastanka. Na njemu je zabilježen rekordan broj od 1 535 prisutnih, a krštene su 22 osobe. Organizatori tog skupa bili su iznenađeni kada su vidjeli da su prisutni, mada su mnogi od njih upravo ostali bez svojih domova, priložili znatnu sumu novca za potrebe Kongresne dvorane.

Izražavajući zahvalnost koju mnogi osjećaju, jedan Jehovin svjedok iz San Vicentea rekao je: “Čitao sam u publikacijama o tome kako organizacija spremno priskače u pomoć kada se desi neka katastrofa, no sada sam to osobno doživio i osjetio podršku našeg bratstva. Vidjeli smo kršćansku ljubav na djelu. Uistinu je prednost pripadati tom ujedinjenom narodu!”