‘ČETRDESET i devet tableta za spavanje u šalici. Da ih progutam ili ne?’ pitao se 28-godišnji Švicarac koji je zapao u duboku depresiju nakon što su ga napustili žena i djeca. No nakon što ih je progutao, ipak je samom sebi rekao: ‘Ne, ne želim umrijeti!’ Srećom, preživio je i sada može pričati o tome. Poriv da se počini samoubojstvo ne završava uvijek smrću.

Alex Crosby iz američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti rekao je u vezi s pokušajima samoubojstva kod tinejdžera sljedeće: “Kad biste ih barem na nekoliko sati mogli spriječiti u tome, ta bi ih želja prošla. Mnogo je onih koje bi se nekakvom intervencijom moglo spriječiti da ono što su naumili sprovedu do kraja. Takvima možete spasiti život.”

Dok je radio u Centru za krizna stanja i prevenciju suicida na Japanskom medicinskom fakultetu, profesor Hisashi Kurosawa pomogao je stotinama ljudi koji naginju samoubojstvu da ponovo steknu volju za životom. Da, nekim oblikom intervencije ljude se može spasiti od smrti. No, kakva im je pomoć potrebna?

Već smo u prethodnom članku spomenuli kako je prema riječima istraživača 90 posto osoba koje su počinile samoubojstvo patilo od psihičkih poremećaja ili problema povezanih sa zloupotrebom opojnih sredstava. Zbog toga Eve K. Mościcki s američkog Državnog instituta za duševno zdravlje kaže: “Kada je riječ o prevenciji samoubojstva kod ljudi svih dobnih grupa, mislim da se najviše može postići na području prevencije psihičkih poremećaja i poremećaja uzrokovanih ovisnošću.”

Nažalost, mnogi koji pate od takvih poremećaja ne žele potražiti pomoć. Zbog čega? “Zbog snažnih predrasuda koje prevladavaju u društvu”, kaže Yoshitomo Takahashi s Metropolskog psihijatrijskog instituta u Tokyu. On dodaje da zbog toga čak i oni koji su donekle svjesni svog problema oklijevaju odmah zatražiti pomoć.

No neki ne dozvoljavaju da ih osjećaj srama spriječi u tome. Hiroshi Ogawa, poznati voditelj koji je 17 godina vodio vlastitu emisiju na japanskoj televiziji, javno je priznao da pati od depresije i da je bio na samom rubu da počini samoubojstvo. “Depresija je poput obične prehlade”, rekao je Ogawa. Svakoga može zadesiti, objasnio je, no može se izliječiti.

“Problem s kojim se osoba sama nosi obično se čini puno veći nego što zapravo jest i nerješiv”, kaže Béla Buda, medicinski stručnjak iz Mađarske kojeg smo već citirali. Ovo zapažanje naglašava mudrost jedne drevne izreke zapisane u Bibliji: “Tko se osamljuje,  ide za svojim sebičnim željama, suprotstavlja se svoj praktičnoj mudrosti” (Priče Salamunove 18:1, NS).

Obratite pažnju ovim mudrim riječima. Nemojte se sami boriti s morem teških problema osobne prirode. Potražite nekoga kome možete vjerovati i kome se možete povjeriti. ‘Ali’, mogli biste reći, ‘ja nemam nikoga kome se mogu povjeriti.’ Dr. Naoki Sato, stručnjak za duševno zdravlje, kaže kako mnogi misle tako. Sato je spomenuo kako se oboljele osobe mogu ustručavati povjeriti drugima zbog toga što ne žele otkriti svoje slabosti.

Gdje takve osobe mogu pronaći nekoga tko će ih saslušati? U mnogim gradovima moguće je zatražiti pomoć u centru za prevenciju samoubojstva, nazvati dežurni telefon za krizne slučajeve ili pronaći nekog dobrog liječnika koji se bavi problemima emocionalne prirode. No neki stručnjaci uviđaju da postoji još jedan izvor pomoći — religija. Kako nam ona može pomoći?

Marin, invalid iz Bugarske, razvio je jaku želju da si oduzme život. Jednog dana slučajno je pronašao vjerski časopis Kula stražara, koji izdaju Jehovini svjedoci. Odazvavši se na poziv koji je pročitao u časopisu, zatražio je da ga posjeti netko od Jehovinih svjedoka. Marin priča što se nakon toga dogodilo: “Od njih sam naučio da je život dar našeg nebeskog Oca i da nemamo pravo nauditi sebi ili si namjerno okončati život. Tako sam odustao od namjere da počinim samoubojstvo i ponovno zavolio život!” Kršćanska skupština također je pružila Marinu podršku punu ljubavi. Iako je i dalje invalid, Marin kaže: “Dani su mi sada ispunjeni radošću, mirom i ugodnim aktivnostima kojih je toliko da ih čak i ne stignem sve obaviti! Sve to mogu zahvaliti Jehovi i njegovim Svjedocima.”

Mladom Švicarcu kojeg smo spomenuli u uvodu također su pomogli Jehovini svjedoci. Danas on priča o “dobrom djelu jedne kršćanske obitelji” koja ga je primila u svoj dom. On dodaje: “Kasnije su me ostali članovi skupštine [Jehovinih svjedoka] iz dana u dan pozivali k sebi na obrok. Nije mi pomoglo samo to što su bili gostoljubivi već i to što sam s nekim mogao razgovarati.”

Ovog čovjeka uvelike je ohrabrilo ono što je naučio proučavajući Bibliju, a naročito spoznaja o ljubavi koju pravi Bog, Jehova, gaji prema čovječanstvu (Ivan 3:16). Da, Jehova Bog pažljivo sluša one koji mu ‘izlijevaju svoje srce’ (Psalam 62:8). “Oči Jehovine gledaju po svoj zemlji”, no ne zato da bi pronašao greške kod pripadnika svog naroda,  već “da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9). Jehova nam jamči: “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje” (Izaija 41:10).

Govoreći o Božjem obećanju o novom svijetu, ovaj je čovjek iz Švicarske rekao: “Ono mi je znatno ublažilo osjećaj nezadovoljstva koji me tištio.” Ova nada koja je opisana kao “sidro duše” uključuje i obećanje o vječnom životu u Raju na Zemlji (Hebrejima 6:19; Psalam 37:10, 11, 29).

Istina, ima situacija koje bi vas mogle navesti da pomislite kako ste posve sami i da nitko ne bi žalio za vama kad biste se ubili. No zadržite na umu: Velika je razlika između osjećati se sam i biti sam. U biblijska vremena prorok Ilija proživljavao je teške trenutke. Rekao je Jehovi: “Proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam.” Da, Ilija se osjećao posve sam — i to ne bez razloga. Mnoštvo drugih Jehovinih proroka bilo je ubijeno, njemu samom prijetila je smrt te je bježao kako bi sačuvao život. No je li uistinu bio sam? Nije. Jehova mu je dao do znanja da još ima oko 7 000 lojalnih osoba koje poput njega vjerno nastoje služiti pravom Bogu u tim teškim vremenima (1. Kraljevima 19:1-18). A kako je s vama? Može li biti da niste toliko sami koliko vam se čini?

Sigurno ima ljudi kojima je stalo do vas. Možda mislite na roditelje, bračnog druga, djecu i prijatelje. No to nije sve. U skupštini Jehovinih svjedoka možete pronaći zrele kršćane koji su zainteresirani za vas, koji će vas strpljivo saslušati te se moliti s vama i za vas (Jakov 5:14, 15). A čak i kad bi vas svi nesavršeni ljudi iznevjerili, tu je Onaj koji vas  nikada neće ostaviti. Drevni je kralj David rekao: “Ako me otac moj i mati moja ostave, Jehova će me prihvatiti” (Psalam 27:10). Da, Jehova se “brine za vas” (1. Petrova 5:7). Nikada nemojte zaboraviti da ste Jehovi dragocjeni.

Život je dar od Boga. Istina je da nam se život ponekad može više činiti kao teret nego kao dar. No možete li zamisliti kako biste se osjećali da ste nekome poklonili vrijedan poklon i da ga je taj netko odmah bacio, a da se praktički nije ni okoristio njime? Mi nesavršeni ljudi jedva da smo počeli koristiti dar života koji nam je dan. Ustvari, Biblija pokazuje da život koji trenutno živimo i nije ‘pravi život’ u Božjim očima (1. Timoteju 6:19). Da, u skoroj će budućnosti naš život biti daleko ispunjeniji, bogatiji i sretniji. Kako je to moguće?

Biblija kaže: “Obrisat će [Bog] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:3, 4). Pokušajte si predočiti kako će izgledati vaš život kada se ove riječi ispune. Ne žurite. Pokušajte u mislima dočarati realnu, živu sliku. Ta slika nije samo puka maštarija. Dok budete razmišljali o tome kako je Jehova postupao sa svojim narodom u prošlosti, vaše će pouzdanje u njega rasti, pa vam ta slika može postati još stvarnija (Psalam 136:1-26).

Možda će trebati proći neko vrijeme prije negoli vam se potpuno vrati volja za životom. Nastavite se moliti “Bog[u] svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Korinćanima 1:3, 4; Rimljanima 12:12; 1. Solunjanima 5:17). Jehova će vam dati potrebnu snagu. On će vam pokazati da se ipak isplati živjeti (Izaija 40:29).