ONAJ tko posjeti Keniju uvijek s oduševljenjem opisuje svoje putovanje. Slonica koja predvodi krdo, veličanstveni lavovi i grimizni zalasci sunca upečatljive su slike koje putniku još dugo ostaju u sjećanju. Ljepota ovih krajeva raskošna je i raznolika. Međutim, ovdje se na mnogim cestama može vidjeti još jedna atrakcija — univerzalni matatu. To je naziv za vrstu vozila koja se koriste u javnom prometu. Zahvaljujući svojim privlačnim karakteristikama matatu je u Keniji postao jedno od najpopularnijih prijevoznih sredstava.

Priča o tome kako je nastao matatu jednako je zanimljiva kao i način na koji on funkcionira u javnom prijevozu. Prvo takvo vozilo bilo je rasklimani Ford Thames, ostatak voznog parka koji su za vrijeme drugog svjetskog rata koristili britanski vojnici u Etiopiji. Početkom 1960-ih jedan je stanovnik Nairobija u toj starudiji od automobila počeo prevoziti prijatelje u centar grada, traživši da mu svaki od njih plati za gorivo tek 30 centi. * Ubrzo nakon toga i drugi su ljudi shvatili da se na starim vozilima može dobro zaraditi. Tako su mnoga bila preuređena u prijevozna sredstva koja su mogla primiti 21 putnika, a oni su sjedili na tri paralelno postavljene drvene klupe. Ta su vozila slična starim nigerijskim bolekajama. Svaki je putnik davao za vožnju tri kovanice od 10 centi. Možda je upravo zato vozilo dobilo naziv matatu — od riječi tatu, što na svahiliju znači “tri”. Otada je matatu doživio potpunu preobrazbu, tako da suvremeni modeli skoro uopće ne sliče svojim drndavim prethodnicima. Da, današnji je matatu blještavo vozilo koje je jedan kenijski dnevnik opisao kao “projektil aerodinamičnog oblika i duginih boja”. To više nisu proizvodi iz kućne radinosti kakvi su se izrađivali u ‘60-ima!

Naše putovanje započet će na terminalu na kojem su parkirani deseci vozila koja čekaju da krenu u raznim smjerovima. Jedan je sat poslijepodne i ovdje vlada velika gužva — svatko nastoji pronaći matatu koji će ga odvesti na željeno odredište. Neki ljudi putuju u udaljenija područja i njihovo će putovanje potrajati nekoliko sati. Drugi putuju nekoliko kilometara od centra grada, možda samo da bi nešto na brzinu pojeli. Matatu je kao stvoren za takva putovanja.

Jeste li primijetili da je većina tih vozila obojena u žive boje? To nije samo zato da bi ljepše izgledala. Ima putnika koji se odlučuju za vožnju u matatuu koji im djeluje najprivlačnije. Kad malo bolje pogledate ta vozila, vidjet ćete da s bočne strane imaju i nekoliko natpisa. Neki od njih spominju aktualne teme — kao što su “El Niño”, “Millennium”, “Website”, “Internet” i “Dot Com”. Neki drugi natpisi, kao naprimjer “Krotak” ili “Misionar”, ukazuju na poželjne čovjekove osobine ili njegova postignuća. Kad je riječ o živopisnom izgledu, matatuov je najoštriji konkurent filipinski jeepney. Zanimljivo je da je jeepney također svojevrsna ostavština iz drugog svjetskog rata.

Zaista je zanimljivo gledati kako putnici moljakaju vozača za neke ustupke. Na prednjem staklu postavljeni su uočljivi natpisi koji pokazuju kojom se rutom vozi, no kondukteri ipak viču iz sveg glasa, a vozači daju znakove simpatičnim zvukom trube. Nemojte se iznenaditi kad na nekim matatuima vidite natpis “Jeruzalem” ili “Jerihon”. Ako se ukrcate na neki od njih, nećete završiti na Bliskom istoku, nego u istočnom predgrađu Nairobija, u naseljima koja su nazvana tim biblijskim imenima. Budući da gotovo svi kondukteri nagovaraju putnike da uđu u njihov matatu, ne čudi da je mnogim putnicima teško odabrati onaj pravi!

Dobro došli u matatu zvan Jagoda! Nadamo se da će vožnja biti jednako prijatna kao i voće po kojem je vozilo nazvano. Izgleda da su i mnogi drugi putnici odabrali ovaj matatu, jer se napunio za svega nekoliko minuta. Putnici se opuštaju slušajući tihu glazbu koja dopire iz malih zvučnika pričvršćenih za krov. No nemojte misliti da je tako u svim matatuima. U nekima su  ispod sjedala postavljeni ogromni zvučnici iz kojih se čuje glazba koja para uši. Eto, prošlo je već deset minuta otkako su zauzeta i posljednja mjesta, a naš se matatu nije pomaknuo ni pedalj. Zašto već nije krenuo? Još treba popuniti mjesta za stajanje na prolazu između sjedala. Uskoro se više nemate kamo okrenuti. No, matatu će se vjerojatno usput zaustaviti još nekoliko puta kako bi primio nove putnike.

Konačno krećemo. Ljudi koji se uopće ne poznaju počinju živo razgovarati, uglavnom o temama dana. Osjećate se kao da ste na tržnici. No pazite da se ne biste previše zaokupili razgovorom. Neki se znaju toliko unijeti u razgovor da zaborave sići na svojoj stanici. Spomenuli smo da je matatu univerzalno vozilo. Ono se ne mora kretati samo nekom utvrđenom rutom. Kako bi ostvario rok koji si je sam zadao, vozač vozi kuda god stigne, pa tako i po pločniku koji je predviđen za pješake — ponekad ih za dlaku izbjegne. Ni kondukterov posao nije lak. On treba naplaćivati vozne karte bučnim putnicima, od kojih neki baš i nisu spremni na suradnju. Međutim, kondukter se rijetko kad upušta u prepirke s njima. Putnik ima platiti kartu, u suprotnom matatu će se odmah zaustaviti, a kondukter će mu — ponekad i na neljubazan način — reći da napusti vozilo! Kondukter upozorava vozača kad netko od putnika želi sići, no istovremeno gleda želi li netko novi ući. On daje vozaču signale zviždukom, lupanjem po krovu ili zvonom koje je za tu svrhu postavljeno u blizini vrata. Iako se sva sredstva javnog prijevoza zaustavljaju na točno određenim stanicama, matatu se može zaustaviti bilo gdje i bilo kada — bilo da prima bilo da iskrcava putnike.

Napustili smo središte grada i sada se nalazimo u malom prigradskom naselju u kojem silazi većina putnika. Vrijeme je da matatu krene natrag prema terminalu s kojeg je došao. Usput će pokupiti nove putnike. I njih čeka sličan doživljaj. Mi sa sigurnošću možemo reći da nam je, unatoč drmusanju, vožnja u Jagodi bila pravi užitak.

S voznim parkom od nekih 30 000 matatua ova se kenijska vrsta javnog prijevoza preobrazila iz nečeg što je prije nekoliko desetaka  godina bilo ratna ostavština u veoma uspješan biznis čija se zarada računa u milijunima dolara. Međutim, prilagodljivost matatua ponekad stvara i probleme. Naprimjer, vozače se optužuje da ne poštuju prometne propise kojih se drže drugi sudionici u cestovnom prometu. Vlasti su postavile mnoga ograničenja kako bi se situacija poboljšala. Vozači matatua povremeno reagiraju na takve poteze uskraćujući svoje usluge, čime uzrokuju probleme tisućama ljudi koji se svakodnevno voze matatuom. Iako se nekima možda ne sviđa način na koji funkcionira ta vrsta javnog prijevoza, matatu je ipak brzo alternativno prijevozno sredstvo koje stoji na usluzi ovdašnjim žiteljima s malim zaradama.