PRIJE samo pet dana to je bila stanica sa svojom jezgrom. No nakon intenzivnog perioda sazrijevanja i diobe ona je uz snažne kontrakcije izbacila svoju jezgru. Tako je postala retikulocit. Što je to retikulocit? To je nezrela crvena krvna stanica koja je spremna za ulazak u krvotok. Nakon dva do četiri dana ona će postati zrela crvena krvna stanica.

 Ta mala stanica umnogome je poput kamiona. Ona svoj “teret”, kisik, prevozi pomoću proteina koji se naziva hemoglobin. Procjenjuje se da taj “kamion” tokom svog četveromjesečnog života tijelom proputuje 250 kilometara. U našem tijelu ima oko deset milijardi kapilara (sićušnih krvnih žila) kojima bi se, kad bi ih se spojilo, moglo dvaput obujmiti Zemlju. Da bi se kisik prenijelo u sve dijelove tijela, potrebni su bilijuni eritrocita (crvenih krvnih stanica).

Taj sićušni “kamion” skoro se neprestano kreće krvotokom. Njegova brzina varira ovisno o okolnostima. Kad od srca putuje “autocestom” — aortom — stanica postiže svoju najveću brzinu od 120 centimetara u sekundi. No kad dođe na “sporedne ceste” tijela, ona polako usporava na prosječnu brzinu od 0,3 milimetra u sekundi u završnim kapilarama.

Kod normalne odrasle osobe većina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. Koštana srž svakodnevno za svaki kilogram tjelesne mase proizvede dvije i po milijarde crvenih krvnih stanica, jednu milijardu granulocita (bijelih krvnih stanica) te dvije i po milijarde trombocita. Tako se nadomješta svakodnevni gubitak stanica. Kod normalne odrasle osobe svake sekunde unište se i nadomjeste milijuni crvenih krvnih stanica.

Da bi iz koštane srži ušla u krvotok, nezrela crvena krvna stanica dolazi do vanjskog zida sićušnih žila (sinusoida) u koštanoj srži, protiskuje se kroz malu rupu, migracijsku poru, i ulazi u krv. Ona još otprilike tri dana proizvodi hemoglobin. No zatim kao zrela crvena krvna stanica, eritrocit, prestaje s tom proizvodnjom.

Liječnici su u 17. stoljeću ustanovili da postoje dvije vrste krvotoka. U sistemskom krvotoku sićušni “kamioni”, crvene krvne stanice, putuju od srca prema raznim tkivima u tijelu. Tamo odnose kisik, a skupljaju otpadne tvari u obliku ugljičnog dioksida. Taj se proces naziva stanično disanje. Crvene krvne stanice zatim se vraćaju prema srcu. Kod plućnog krvotoka “kamioni” putuju prema plućima. Tamo ostavljaju otpadne tvari, a preuzimaju kisik. Tako plućni krvotok našem tijelu omogućuje disanje.

Ponekad crvenih krvnih stanica ima manje nego što je potrebno. Liječnici tu pojavu nazivaju anemija. Ona može imati razne uzroke, naprimjer (1) poremećaj pri stvaranju ili sazrijevanju crvenih krvnih stanica, (2) njihovo prekomjerno razaranje i (3) jako krvarenje. Uzrok anemije također može biti neka kronična upala ili tumor.

Problemi mogu nastati kad u krvi ima previše ili premalo željeza. Kad je željeza premalo, crvene krvne stanice ne mogu se normalno razvijati. Tada ostanu manje i bljeđe nego što je uobičajeno. Terapija željezom u većini slučajeva rješava taj problem. Ponekad je količina željeza u krvi previsoka. To se može desiti kad se oštećene crvene krvne stanice raspuknu i u tijelo oslobađaju željezo. Kad se to dogodi, svi organi u tijelu polako se truju. Naročito je opasno trovanje srca. Pacijenti kojima se to dogodi skoro uvijek pate od kroničnog srčanog zatajenja.

Bilo bi potrebno mnoštvo knjiga kako bi se objasnio opsežan zadatak krvnih stanica u našem tijelu, no očito je da njihova čudesna složenost, samo djelomično ovdje opisana, veliča mudrost Onoga koji je osmislio i stvorio život. Jedan od obožavatelja velikog i inteligentnog Stvoritelja, koji je živio prije mnogo godina, rekao je za njega: “Po njemu imamo život i mičemo se i postojimo” (Djela apostolska 17:28).