“ARTRITIS nije tako čest uzrok smrti kao što su to srčane bolesti ili rak”, kaže dr. Fatima Mili, “no on uvelike utječe na kvalitetu života.” Artritis može utjecati na sve aspekte čovjekovog života. Koji su neki od problema s kojima se suočavaju osobe oboljele od artritisa? Je li moguće izaći na kraj s tom bolešću?

Dvadesetosmogodišnja Katia * iz Italije kaže: “Otkako mi je u 20. godini dijagnosticiran artritis, čitav mi se život promijenio. Zbog boli sam morala napustiti posao i prestati s punovremenom službom.” Bol je problem s kojim se suočavaju sve osobe koje boluju od artritisa. Šezdesettrogodišnji Alan iz Engleske kaže: “Uvijek osjećaš bol u nekom dijelu tijela, makar ona ne mora biti naročito jaka.” Iscrpljenost je također jedan od izazova. “Čak i ako možeš podnijeti bol i oticanje zglobova”, kaže 21-godišnja Sarah, “umor je nepodnošljiv.”

Prema riječima 61-godišnje Setsuko iz Japana, kad se čovjek iz dana u dan bori s kroničnom boli, to ga također može “iscrpiti u emocionalnom i psihičkom pogledu”. Zamislite, bolesniku čak i pokušaj da uzme u ruku olovku ili telefonsku slušalicu može biti pravi izazov! Kazumi, koja ima 47 godina, žali se: “Ja više ne mogu raditi čak ni najobičnije stvari koje može raditi svako dijete.” Šezdesetogodišnja Janice, koja više ne provodi puno vremena na nogama, kaže: “Obeshrabruje me to što ne mogu raditi ono što sam nekad mogla.”

Takva ograničenja mogu dovesti do frustracije i navesti osobu da negativno razmišlja o sebi. Dvadesetsedmogodišnja Jehovina svjedokinja po imenu Gaku kaže: “Zbog toga što ne mogu u punoj mjeri sudjelovati u djelu evangeliziranja i izvršavati zadatke u skupštini osjećam se kao da ništa ne vrijedim.” Francesca, koja se bori s artritisom od svoje druge godine, kaže da se osjeća ‘kao da je u nekom vrtlogu koji je vuče sve dublje u očaj’. Takvo beznađe može štetno djelovati na čovjeka u duhovnom pogledu. Joyce, Jehovina svjedokinja iz Južnoafričke Republike, priznaje da se počela izolirati i sve rjeđe dolaziti na kršćanske sastanke. “Naprosto nisam mogla podnijeti da ikoga vidim”, kaže ona.

Osim toga, osoba oboljela od artritisa može biti vrlo zabrinuta za svoju budućnost — strahovati od toga da će postati nepokretna i ovisna o drugima, da neće imati nikoga tko bi se brinuo za nju, da će pasti i slomiti kosti ili da se neće moći materijalno brinuti za svoju obitelj. Pedesetdvogodišnja Yoko priznaje: “Kad bih vidjela svoje deformirane zglobove, uhvatio bi me strah da će se još više izobličiti.”

Članovi obitelji također mogu trpjeti emocionalnu bol jer svakodnevno gledaju voljenu osobu kako pati. Neki se parovi čak suočavaju s ozbiljnim bračnim problemima. Denise iz Engleske kaže: “Nakon 15 godina braka suprug mi je rekao: ‘Ne mogu više podnositi tvoj artritis!’ Ostavio je mene i našu petogodišnju kćer.”

Artritis očito predstavlja ogroman izazov kako za oboljelu osobu tako i za njenu obitelj. Međutim, mnogi ipak uspješno izlaze na kraj s tom bolešću! Razmotrimo kako nekima to polazi za rukom.

Ako bolujete od artritisa, veoma je važno da se dovoljno odmarate jer tako se može znatno smanjiti problem iscrpljenosti. No to ne znači da se trebate odreći svih aktivnosti. Timothy objašnjava: “Morate stalno biti aktivni kako artritis ne bi zavladao vama u psihičkom pogledu, jer ako se to desi, postat ćete tromi i samo ćete misliti na bol.” Reumatolog William Ginsburg s Klinike Mayo primjećuje: “Nije lako pronaći granicu između prekomjerne i nedovoljne aktivnosti. Ponekad ljude treba podsjetiti da uspore ritam svojih aktivnosti i misle na svoju bolest.”

Možda ćete zbog toga trebati promijeniti gledište o svojim ograničenjima. Daphne iz Južnoafričke Republike priča: “Morala sam realno sagledati situaciju i imati na umu da sam još uvijek sposobna baviti se nekim aktivnostima, samo to trebam činiti puno sporije. Ne dopuštam da me to zabrinjava ili frustrira, već naprosto radim malo-pomalo.”

Također je dobro da se informirate o raznim pomagalima koja vam možda stoje na raspolaganju i eventualno porazgovarate o njima sa svojim liječnikom ili fizioterapeutom. Keiko kaže: “Mi smo u kući postavili dizalo za invalide. Okretanje okruglih kvaka uzrokovalo mi je bol u zglobovima, pa smo promijenili način otvaranja vrata. Sada mogu sva vrata otvoriti tako da ih gurnem glavom. Na svim slavinama u kući postavili smo ručice u obliku poluge kako bih mogla obavljati barem neke kućanske poslove.” Gail, koja također boluje od artritisa, kaže: “Moji ključevi od automobila i kuće pričvršćeni su za dugačke drške, tako da lakše mogu otključati vrata. Na češlju i četki za kosu imam dugačke drške koje se mogu savinuti, što mi omogućava češljanje pod različitim kutevima.”

Carla iz Brazila kaže: “Veoma mi je važna suprugova podrška. On me ohrabrio time što je išao sa mnom k liječniku. Zajedno smo saznali kako bolest utječe na moje tijelo, koji su njeni simptomi i kako je treba liječiti. Bilo mi je lakše zato što sam znala da on razumije teškoće s kojima se suočavam.” Da, muževi i žene koji uvažavaju ograničenja svog bračnog druga i žele se bolje upoznati s njegovom bolešću mogu biti izuzetno velik izvor snage i podrške.

Naprimjer, Bette je počela raditi kao spremačica kad njen suprug zbog artritisa više nije mogao raditi kao građevinski radnik. Suprug ranije spomenute Kazumi ne samo da ju je njegovao već je obavljao i kućanske poslove koje ona nije mogla. Osim toga, naučio je djecu da pomažu koliko god mogu. Kazumi kaže: “Suprug mi je velik izvor snage. Bez njegove pomoći bilo bi mi puno teže.”

Australka po imenu Carol daje sljedeće upozorenje: “Pazite da ne biste svoj vremenski raspored ispunili s previše aktivnosti. Meni je to problem zato što me lako svlada osjećaj manje vrijednosti ako nisam u stanju održavati korak s aktivnostima svoje obitelji.” Kad članovi obitelji pružaju bolesniku podršku, pokazujući pritom istinsko razumijevanje i obzirnost, to može biti velik izvor snage.

Katia kaže: “Kad osoba boluje od takve bolesti, uvjerena je da nitko ne zna što ona proživljava. Zato je važno obratiti se Jehovi Bogu, znajući da on uistinu razumije fizičko i emocionalno stanje u kojem se nalazimo (Psalam 31:7). Dobar odnos s njim daje mi duševni mir koji mi omogućava da gotovo spokojno živim sa svojom bolešću.” Biblija s pravom kaže da je Jehova “Bog svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Korinćanima 1:3, 4).

Prema tome, osobi koja pati od kronične boli molitva može biti snažan izvor utjehe. Kazumi priča: “Za dugih noći, kad zbog boli ne mogu spavati, u suzama kažem Jehovi sve što mi leži na srcu, moleći ga za snagu da bih izdržala bol i za mudrost da bih se mogla nositi sa svim svojim problemima. Jehova nesumnjivo uslišava moje molitve.” Francesca je također osjetila Božju podršku punu ljubavi. Ona kaže: “Doživjela sam ispunjenje riječi iz Filipljanima 4:13: ‘Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu.’”

Jehova Bog često pruža podršku putem kršćanske skupštine. Tako, naprimjer, Gail priča o pomoći koju je dobila od svoje duhovne braće i sestara u skupštini Jehovinih svjedoka. “Njihova ljubav pomogla mi je da ne postanem depresivna”, kaže Gail. Slično tome, kad su Keiko upitali može li navesti nešto što je lijepo u njenom životu, ona je odgovorila: “Da, to je sva ljubav i suosjećanje koje mi pružaju svi u skupštini!”

U skupštinama Jehovinih svjedoka nadglednici preuzimaju vodstvo u pružanju takve podrške. Setsuko kaže: “Teško je riječima opisati koliko osobi koja se bori s bolešću mnogo znači kad je starješine saslušaju i pruže joj utjehu.” Međutim, Daniel, koji također boluje od artritisa, podsjeća nas: “Naša duhovna braća i sestre mogu nam pomoći samo ako im to dopustimo.” Stoga je važno da bolesna osoba ostane u kontaktu sa sukršćanima, dajući sve od sebe kako bi pohađala skupštinske sastanke (Hebrejima 10:24, 25). Na njima može dobiti duhovno ohrabrenje koje joj je potrebno da bi ustrajala.

Osobe koje boluju od artritisa zahvalne su medicinskim stručnjacima za dosad postignute napretke u liječenju te bolesti. Međutim, čak ni najbolji medicinski tretmani ne mogu dovesti do pravog izlječenja. Dugoročno gledano, bolesnici mogu naći najveću utjehu u tome da prihvate Božja obećanja o novom svijetu * (Izaija 33:24; Otkrivenje 21:3, 4). U tom će svijetu “hrom[i] skakati kao jelen” (Izaija 35:6). Artritis i sve druge bolesti koje muče čovječanstvo zauvijek će nestati! Zbog toga Peter, koji boluje od spinalnog artritisa, kaže: “Vidim svjetlost na kraju ovog mračnog tunela kroz koji prolazim.” Kršćanka po imenu Giuliana slično tome kaže: “Na svaki dan koji prođe gledam kao na dobivenu bitku, još jedan dan manje koji moram izdržati prije nego dođe kraj!” Da, blizu je vrijeme kad će nestati ne samo artritis nego i sve druge patnje!