MIJENJANJE svojstava hrane nije neka nova ideja. Dapače, ljudi već generacijama uspješno mijenjaju svojstva prehrambenih namirnica. Pažljivim metodama uzgoja dobivene su mnoge nove vrste poljoprivrednih kultura, goveda i ovaca. Zbog toga je jedan predstavnik američke Uprave za kontrolu prehrambenih i farmaceutskih proizvoda izjavio kako je “praktički svaka namirnica koju kupimo izmijenjena zbog već uobičajenog načina uzgoja hrane”.

No uzgoj nije jedini način na koji se može mijenjati svojstva namirnica. Prehrambena industrija razvila je mnoge metode obrade i prerade hrane, bilo radi poboljšanja njenog okusa ili boje bilo radi standardiziranja i očuvanja namirnica. Ljudi su se već navikli jesti hranu koja je na neki način izmijenjena.

Međutim, sve je više potrošača uznemireno zbog onoga što se radi s hranom koju jedemo. Zbog čega? Neki se boje da suvremene metode koje se trenutno primjenjuju u proizvodnji hrane ugrožavaju njenu sigurnost. Je li ta zabrinutost opravdana? Pogledajmo što se dešava na tri područja koja brinu potrošače. *

Od 1950-ih u nekim se dijelovima svijeta hrani za perad, svinje i goveda dodaju malene količine antibiotika. Time se želi smanjiti opasnost od obolijevanja životinja, posebice tamo  gdje se životinje drži u veoma skučenom prostoru. U nekim se zemljama hrani za životinje dodaju i hormoni kako bi se ubrzao njihov rast. Hormoni i antibiotici navodno štite životinje od zaraze te omogućavaju veću zaradu prilikom intenzivnog uzgoja stoke, što koristi i samom potrošaču jer se na taj način postižu niže cijene proizvoda.

U svemu što je dosad rečeno izgleda nema ničeg lošeg. No, da li meso životinja čijoj se hrani dodaju takvi dodaci krije kakvu opasnost za potrošače? U zaključku izvještaja koji je sačinilo Gospodarsko i socijalno vijeće Evropske zajednice stajalo je kako postoji mogućnost da antibiotici ne unište sve bakterije i da one prijeđu na osobu koja konzumira meso oboljele životinje. “Neke od tih bakterija, primjerice salmonela i Campylobacter jejuni, mogu putem hranidbenog lanca postati direktni uzročnici teških oboljenja kod ljudi”, stajalo je u izvještaju. No, što ako se u hranidbenom lancu ne nalaze samo bakterije nego i ostaci antibiotika? Neki strahuju da bi kao posljedica toga mikroorganizmi koji kod ljudi uzrokuju bolesti mogli postepeno razviti otpornost na antibiotike.

A što je s mesom životinja čijoj se hrani dodaju hormoni? Dr. Heinrich Karg, koji radi kao profesor u Münchenu (Njemačka), kaže: “Svi se stručnjaci slažu da meso životinja čijoj se hrani dodaju hormoni ne šteti zdravlju ukoliko se to čini u skladu s uputstvima.” Međutim, u listu Die Woche stajalo je kako po pitanju sigurnosti mesa životinja čijoj se hrani dodaju hormoni “istraživači u zadnjih 15 godina ne mogu usuglasiti svoje stavove”. U Francuskoj je pak, što se tiče hormona u mesu, glasno rečeno: ‘Ne! Hormone se ne bi smjelo koristiti!’ Posve je jasno da još nismo ni blizu rješenja ovog spornog pitanja.

Od 1916, kada se u Švedskoj počelo eksperimentirati sa zračenjem, najmanje 39 zemalja odobrilo je izlaganje nekih namirnica, primjerice krumpira, kukuruza, voća i mesa, malim dozama zračenja. Zbog čega se to radi? Zračenje navodno ubija većinu bakterija, insekata i parazita te tako smanjuje rizik od dobivanja neke bolesti koja se prenosi hranom. Ono ujedno povećava trajnost proizvoda.

Dakako, stručnjaci kažu kako bi bilo najbolje kada bi hrana koju jedemo bila nezagađena i svježa. No tko još danas odvaja vrijeme kako bi redovito pripremao obroke od svježih namirnica? “Deset minuta za doručak te petnaest minuta za ručak i isto toliko za večeru” vrijeme je koje, prema časopisu Test, prosječna osoba potroši za navedene obroke. Stoga ne čudi da se mnogi radije odlučuju za gotovu hranu s dugačkim rokom trajanja. No jesu li ozračene namirnice sigurne?

Godine 1999. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je studiju koju je provela jedna skupina stručnjaka iz cijelog svijeta. Oni su zaključili kako ozračene namirnice predstavljaju “sigurnu i nutritivno adekvatnu hranu”. Zagovornici ovog postupka uspoređuju izlaganje hrane zračenju sa sterilizacijom medicinskih zavoja — koja se također vrši zračenjem — ili prolaskom prtljage kroz elektronski skener na aerodromu. Međutim, kritičari kategorički tvrde da zračenje smanjuje prirodnu hranjivu vrijednost namirnica te da može kriti neke još nepoznate opasnosti.

Genetičari već neko vrijeme uspijevaju gene iz DNK jednog organizma prenositi u DNK drugog organizma pod uvjetom da oba organizma pripadaju istoj vrsti. Međutim, danas su genetičari otišli puno dalje. Naprimjer, danas imamo jagoda i rajčica koje su modificirane genom izdvojenim iz ribe, što ih čini otpornijima na niske temperature.

Mnogo se toga govori u prilog genetski modificiranoj (GM) hrani i protiv nje. * Pobornici kažu kako je ta vrsta biotehnologije pouzdanija od tradicionalnih metoda uzgoja biljaka i da ju je lakše kontrolirati, što će dovesti do povećanja uroda i smanjenja gladi na Zemlji. No je li GM hrana sigurna hrana?

Jedan tim znanstvenika koji su sačinjavali predstavnici udruženja stručnjaka iz Velike Britanije i Sjedinjenih Država te Brazila, Indije, Kine, Meksika i drugih zemalja u razvoju pripremio je izvještaj u vezi s tom problematikom. U tom izvještaju koji je objavljen u srpnju 2000. stajalo je sljedeće: “Dosad je preko 30 milijuna hektara zemljišta zasijano transgenim [GM] kulturama i nije ustanovljeno da je ijedan zdravstveni problem kod ljudi konkretno povezan s konzumiranjem transgenih kultura ili njihovih proizvoda.” U nekim zemljama GM proizvode smatra se jednako sigurnima kao i namirnice dobivene uobičajenim metodama uzgoja.

U nekim drugim zemljama vlada opća nesigurnost što se tiče takve vrste hrane. U Austriji, Francuskoj i Velikoj Britaniji neki su prilično nepovjerljivi prema GM hrani. Jedan nizozemski političar rekao je o GM hrani sljedeće: “Neke vrste hrane jednostavno ne volimo.” Oni koji kritiziraju takvu hranu povlače i neka etička pitanja te ukazuju na moguće opasnosti po okoliš.

Neki znanstvenici smatraju da je ovo tek rana faza razvoja GM hrane i da je potrebno izvršiti još mnoga ispitivanja u vezi s mogućim opasnostima koje bi ova hrana mogla imati za potrošače. Naprimjer, Britansko liječničko udruženje smatra da će od genetičkog inženjeringa velike koristi imati čitavo čovječanstvo. Pa ipak, ono navodi kako na nekim područjima postoje razlozi za zabrinutost — primjerice, javlja se pitanje alergijske reakcije na GM hranu — što znači da su “potrebna daljnja istraživanja”.

U nekim je zemljama čak 80 posto namirnica na neki način prerađeno. U tu se svrhu često koriste aditivi kako bi se poboljšalo i standardiziralo okus i boju proizvoda, ali i povećalo njegovu trajnost. Ustvari, u jednom priručniku stoji kako “mnogi suvremeni [prehrambeni] proizvodi, kao što su niskokalorična hrana, grickalice i gotova jela, ne bi postojali da nema aditiva”. Kod takve hrane ujedno postoji veća mogućnost da sadrži genetski modificirane sastojke.

Već godinama poljoprivredna proizvodnja u čitavom svijetu ovisi o postupcima koje  mnogi ljudi smatraju štetnima. Upotreba otrovnih pesticida samo je jedan primjer. Pored toga, u prehrambenoj industriji već se neko vrijeme koriste aditivi za koje se pretpostavlja da su krivi za pojavu alergijskih reakcija kod nekih potrošača. Jesu li nove metode proizvodnje znatno štetnije od takvih postupaka? Čak se ni stručnjaci ne mogu složiti oko toga. Ustvari, obje suprotstavljene strane iznose snažne znanstvene argumente koji, čini se, samo doprinose podvojenosti mišljenja.

Mnogi ljudi danas koji smatraju da je gotovo nemoguće izbjeći hranu dobivenu suvremenim metodama proizvodnje ili pak smatraju da ima puno važnijih problema u životu uopće se ne brinu zbog toga. Drugi su pak prilično zabrinuti. Što možete učiniti ukoliko vi i vaša obitelj niste baš sigurni je li mudro jesti neku prerađenu hranu za koju vam se čini da je previše izmijenjena suvremenim metodama proizvodnje? Postoje neki praktični koraci koje možete poduzeti, a neki od njih razmotreni su u sljedećem članku. No, kao prvo, bilo bi mudro razmisliti o tome imamo li uravnoteženo mišljenje kada je riječ o sigurnoj hrani.

Sigurna hrana je poput zdravlja. Trenutno je nemoguće postići savršenstvo. Prema njemačkom časopisu natur & kosmos čak i kod onih ljudi koji su poznati po tome što pomno paze koje namirnice kupuju i kako ih pripremaju ishrana uvijek predstavlja svojevrstan kompromis. Ono što je korisno za jednu osobu, može biti štetno za drugu. Nije li stoga mudro razvijati uravnoteženo mišljenje i izbjegavati ekstremne stavove?

Biblija nam ne govori o tome kakve bi trebale biti naše odluke kada je riječ o hrani koja je proizvod današnje suvremene tehnologije. No ona nas uči da razvijamo svojstvo koje će nam pomoći prilikom donošenja takvih odluka. U Filipljanima 4:5 stoji: “Neka vaša razumnost bude poznata svim ljudima.” Razumnost nam može pomoći da donesemo uravnotežene odluke i izbjegnemo ekstremne stavove. Ona nas može odvratiti od toga da drugima određujemo kako smiju, a kako ne smiju postupati. Osim toga, može nas sačuvati od besmislenih, razjedinjujućih rasprava s onima čije se mišljenje možda razlikuje od našeg.

Pa ipak, mora se priznati da mnoge opasnosti povezane s hranom i nisu baš tako sporne. Koje su neke od tih opasnosti i koje mjere predostrožnosti možete poduzeti?