Anglikanska crkva i njena razjedinjenost
GODINE 1998. u Canterburyu je u blizini 900 godina stare katedrale održana 13. Lambetska konferencija Anglikanske crkve. Obraćajući se prisutnima na konferenciji, biskup William E. Swing iznio je značajnu primjedbu: “Religija mora prestati stvarati probleme i početi pružati rješenja. Nikad neće biti mira među narodima ako ne bude mira među religijama.”
Razdor između različitih religija jednako je velik kao i podjela između vjernika i svećenstva iste religije. Jedan biskup odbio je prisustvovati toj konferenciji, koja se od 1948. održava svakih deset godina, zbog toga što su na njoj bile prisutne i žene biskupi. Neki koji su prisustvovali konferenciji nisu htjeli sudjelovati u biblijskim diskusijama u koje su bile uključene te žene.
Dok je na konferenciji održanoj 1988. najveća pažnja bila posvećena pitanju zaređenja žena, na konferenciji održanoj 1998. najviše se polemiziralo o homoseksualnosti. Na kraju su biskupi zaključili da je homoseksualnost “protivna Pismu”. Zašto je usvojen takav zaključak?
Jedan od razloga mogla bi biti želja anglikanaca da učvrste odnos s Rimokatoličkom crkvom. Shvatili su da njihova crkva ne može očekivati razvoj dijaloga s tom organizacijom bude li i dalje zastupala “tolerantan stav prema homoseksualnosti među svećenstvom”. Jedan drugi skriveni razlog za usvajanje spomenutog zaključka mogao bi biti strah od islama. Usvojiti rezoluciju kojom se odobrava homoseksualnost svećenstva bilo bi, kako su se izrazili afrički biskupi, “evangeličko samoubojstvo”, kraj evangeličkog dijaloga u islamskim zemljama.
U vezi s jednim drugim spornim pitanjem o kojem se raspravljalo na konferenciji, The Sunday Telegraph je izvijestio: “U nekim dijelovima Afrike poligamija je glavni problem s kojim se suočavaju misionari.” Govoreći o dilemi s kojom se suočavaju anglikanci u Africi, jedan je biskup upitao: “Što učiniti ako netko daruje Crkvi veliku svotu novca, ali ima više od jedne žene?” Komentirajući predvidiv ishod te rasprave, londonski The Times je izvijestio: “Anglikanski biskupi šutjet će o poligamiji.”
Anglikanski su biskupi prvi put raspravljali o svom odnosu s islamom. “U Nigeriji vlada duboko ukorijenjena mržnja između kršćana i muslimana”, izvijestio je biskup iz Kadune (Nigerija), tvrdeći da je u vjerskim sukobima u toj zemlji život izgubilo preko 10 000 osoba. Bilo je rečeno kako se jedino boljim upoznavanjem islamskih vjerovanja može izbjeći izbijanje vjerskog rata u Africi.
Kakva budućnost očekuje 70 milijuna ljudi diljem svijeta koji, prema jednoj prilično spornoj tvrdnji, pripadaju Anglikanskoj crkvi? * Situacija ne djeluje nimalo perspektivno ako se uzme u obzir da je, kao što je izvijestio The Times, “konferencija zapanjila mnoge promatrače i sudionike jer je ponekad više nalikovala skupu neke političke stranke nego skupu na kojem su se kršćani okupili radi bogoslužja”.
Stoga nije neobično što je The Sunday Times zaključio kako su ‘glavne karakteristike tog skupa bile ogorčenost i zlovolja’.
^ odl. 9 Brojka 70 milijuna “zvuči impresivno”, piše The Times, no “rijetko se spominje da od toga 26 milijuna ljudi pripada Engleskoj crkvi. Ovdje [u Velikoj Britaniji] sada jedva milijun osoba ide u crkvu, dok ostatak čine oni koji se samo nazivaju anglikancima.”
[Slika na stranici 24]
Katedrala u Canterburyu, stara 900 godina