MNOGI mladi vrlo rano počinju izlaziti s nekim. Mediji takvo uobičajeno ponašanje prikazuju kao normalno — kao bezazlenu zabavu. Dvanaestogodišnja Oneyda kaže: “Gotovo svi u školi imaju dečka ili djevojku.” Djevojka imenom Jenifer prisjeća se: “Sjećam se da su djeca već u trećem razredu hodala.” Ona dodaje: “Kad sam imala 11 godina, vršnjaci su na mene vršili pritisak da i ja počnem hodati s nekim.”

Stoga je razumljivo da se možda osjećaš usamljeno ukoliko ne izlaziš s nekim. Ustvari, drugi te možda čak zadirkuju ili ismijavaju zbog toga. Jenifer je smatrala da je premlada da bi hodala s nekim, pa je odbijala dečke koji su htjeli izlaziti s njom. Kakva je bila reakcija? Jenifer se prisjeća: “Smijali su mi se i rugali.” Nitko ne voli da ga se ismijava. No trebaš li izlaziti s nekim samo zato što to drugi rade? Što je uopće hodanje? Koja mu je svrha?

‘Mi ne hodamo. Mi smo samo prijatelji’, tvrde mnogi mladi, čak iako provode mnogo vremena s osobom suprotnog spola. No kako god to zvao — ljubavni sastanak, hodanje ili samo viđanje s nekim — kad mladić i djevojka jedno drugome poklanjaju posebnu pažnju i počnu zajedno provoditi vrijeme, u pitanju je obično više nego samo prijateljstvo. A hodati ne znači samo izlaziti s nekim. Razgovori u pričaonicama Interneta, preko telefona, dopisivanje putem pisama ili e-maila također mogu biti oblici hodanja.

Postavlja se pitanje: Koliko je ozbiljno provoditi vrijeme gotovo samo s osobom suprotnog spola?

U Pričama Salamunovim 30:19 Biblija spominje “put čovječji k djevojci”. Ovaj izraz ukazuje na to da se muško-ženski odnosi obično razvijaju na sličan način. Kad su obje  osobe zrele i žive po Božjim moralnim načelima, njihovo hodanje može dovesti do toga da se zavole i da s vremenom stupe u častan brak. Konačno, Bog je muškarca i ženu stvorio tako da se međusobno privlače. No što ako si premlad da bi ušao u brak? Ako izlaziš s nekim dok si premlad, izlažeš se opasnosti da si naneseš bol.

Zašto? Zato što ako provodiš mnogo vremena s osobom suprotnog spola, jedini prirodni slijed događaja je da prema njoj razvijaš sve snažnije osjećaje. Prije nego što si toga svjestan, jedva čekaš da vidiš tu osobu. Kad niste zajedno, misliš o njoj. No često se događa da su osjećaji jednostrani — a posljedica je slomljeno srce. Pa čak i ako su osjećaji obostrani, ukoliko samo jedna osoba nije dovoljno zrela ili je premlada za brak opet će doći do razočaranja i netko će ostati slomljena srca. Kamo uistinu vodi takva veza? Jedna biblijska izreka kaže: “Hoće li tko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?” (Priče Salamunove 6:27).

Razmotri slučaj djevojke Nine. Ona priča: “Upoznala sam jednog mladića preko Interneta. Svaki smo dan satima pričali u pričaonici. Razvila sam snažne osjećaje prema njemu i moj se život počeo okretati oko njega. Veza nije dugo trajala. Kad smo prekinuli, pala sam u depresiju. Onda me nazvao i rekao da će se ubiti zato što smo se razišli. Tada sam pala u još veću depresiju.” Osvrčući se unatrag, Nina zaključuje: “Ta veza nije bila vrijedna svega toga! Prekinuli smo prije dvije godine, a ja se još uvijek borim s depresijom.” Nina je jednostavno bila premlada da se emocionalno veže za nekoga.

Zanimljivo je da se “put čovječji k djevojci” koji Biblija spominje možda odnosi na spolne odnose. U današnjem su svijetu izlasci često predigra koja vodi do spolnih odnosa. Dvoje se u početku možda samo bezazleno drže za ruke. Kratak zagrljaj i poljubac u obraz možda je sljedeći korak. Jedna je stvar ako takve izraze naklonosti izmjenjuju dvije odrasle osobe koje su se obavezale na potpunu predanost. No ako se radi o dvije osobe koje su premlade da bi se vjenčale, takvo ponašanje nije ništa drugo nego nepotrebno rasplamsavanje spolne želje. Izrazi “naklonosti” mogu prerasti u nedolično ili nečisto vladanje. Čak mogu dovesti do neke vrste bluda. *

Posljedice bluda su gorke. Neki koji su se upustili u blud zarazili su se spolnim bolestima. Drugi su izgubili samopoštovanje i imaju grižnju savjesti. Neke su mlade djevojke zatrudnjele. Nije nikakvo čudo da Biblija daje sljedeću zapovijed: “Bježite od bluda”! (1. Korinćanima 6:13, 18; 1. Solunjanima 4:3). Bit će ti lakše držati se ove zapovijedi ako ne budeš hodao s nekim dok si još premlad.

To ne znači da nikada nećeš moći hodati s nekim. No ako si tinejdžer, vjerojatno si u periodu koji Biblija naziva “cvijet mladosti” (1. Korinćanima 7:36). Tek si se počeo razvijati u odraslu osobu kakva ćeš jednog dana biti. To je period kad počinješ sazrijevati u fizičkom, emocionalnom i seksualnom pogledu. Tvoji osjećaji — uključujući i spolne želje — mogu biti snažniji nego ikada. No ti osjećaji mogu biti podložni i naglim promjenama. Zbog toga romansa kod tinejdžera obično traje vrlo kratko. “Kad sam hodala s dečkima”, prisjeća se jedna tinejdžerka, “obično bih jedan tjedan započela vezu, a idući je tjedan prekinula.”

Dakle, nije mudro početi hodati s nekim dok si u ‘cvijetu mladosti’. Bolje je pričekati da dobro upoznaš sebe, ustanoviš što voliš, a što ne i da odlučiš kakve ciljeve želiš ostvariti. Osim toga, trebaš biti i dovoljno star da možeš udovoljiti odgovornostima koje brak donosi. Naprimjer, Jehova od supruga očekuje da se brine za svoju obitelj — u fizičkom, materijalnom i duhovnom pogledu. Ako si mladić tinejdžerske dobi, jesi li u stanju zaposliti se i brinuti se za suprugu, a možda i djecu? Jesi li sposoban pomagati im da sačuvaju duhovnost? A što ako si mlada djevojka? Od supruge se zahtijeva da voli i poštuje svog supruga; mora ga podupirati u odlukama koje donosi. Jesi li doista spremna činiti to dugo vremena? Pored toga, jesi li spremna iz dana u dan voditi domaćinstvo, kuhati obroke i brinuti se za djecu? (Efežanima 5:22-25, 28-31; 1. Timoteju 5:8).

Da to prikažemo: U zapadnim zemljama mladi sanjaju o tome da počnu voziti obiteljski automobil. No što mladi moraju napraviti prije nego smiju sjesti za volan? U većini zemalja traži se da prođeš određeno školovanje i položiš ispit prije nego dobiješ vozačku dozvolu. Zašto? Zato što je vožnja ozbiljna odgovornost. Kad si za volanom, odgovoran si za vlastiti život i živote drugih. A brak je također ozbiljna odgovornost! Ako si tinejdžer, vjerojatno jednostavno nisi spreman preuzeti takvu odgovornost. U tom bi slučaju bilo mudro odupirati se iskušenju da izlaziš s nekim, budući da je svrha hodanja pronaći bračnog druga. Jednostavno rečeno: Ako nisi spreman za brak, ne bi trebao hodati.

Da bi u vezi s time mogao donijeti mudru odluku, potrebno ti je ono što Biblija naziva “znanje i pomnjivost” (Priče Salamunove 1:4). Možda bi bilo dobro da zatražiš pomoć neke starije osoba koja ima određeno znanje i iskustvo. Obično su kršćanski roditelji ti koji su u najboljoj poziciji da ti pomognu procijeniti jesi li spreman za brak. Možda bi se trebao posavjetovati i s nekim zrelim članovima iz kršćanske skupštine. Ako tvoji roditelji ne žele da hodaš s nekim, dobro ćeš učiniti ako ih poslušaš. Oni ti žele pomoći da ‘udaljiš bol’ od sebe (Propovjednik 11:10, St).

Ako smatraju da još nisi spreman za hodanje, možda će ti savjetovati da u međuvremenu proširiš krug prijatelja umjesto da druženje ograničiš samo na jednu osobu. Druženje sa samcima i onima koji su u braku, starijima i mlađima te s vršnjacima pomoći će ti izgraditi osobnost i steći realnije gledište o životu i braku.

Neće ti biti lako čekati da dođe vrijeme kad ćeš moći izlaziti s nekim. No isplati se čekati. Ako period dok si u ‘cvijetu mladosti’ iskoristiš kako bi postao zrela, odgovorna odrasla osoba, poštedjet ćeš se mnogih problema. Tako dozvoljavaš da prođe neko vrijeme koje je potrebno da bi se razvio u osobu koja se može nositi s pritiscima i odgovornostima braka. Isto tako, to vrijeme možeš koristiti i da bi postao duhovna osoba. Ako budeš tako postupio, jednom kad dođe vrijeme da počneš izlaziti s nekim, drugi će vjerojatno brzo uočiti da si osoba koju se doista isplati bolje upoznati.