JE LI opasno jesti? Neki bi vas statistički podaci mogli navesti na takav zaključak. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u zemljama pod nadzorom Evropskog odjela WHO-a svake godine od bolesti koje se prenose hranom oboli oko 130 milijuna ljudi. Samo je u Velikoj Britaniji 1998. zabilježeno preko 100 000 slučajeva trovanja hranom — a otprilike 200 njih završilo je smrću. Prema nekim procjenama, od bolesti koje se prenose hranom u Sjedinjenim Državama svake godine oboli oko 76 milijuna osoba, od čega se 325 000 zadrži na bolničkom liječenju, a 5 000 njih umre.

Do točnih podataka za čitav svijet malo je teže doći. Međutim, WHO izvještava kako je 1998. od dijareičnih bolesti umrlo otprilike 2,2 milijuna ljudi — od čega 1,8 milijuna djece.  U tom izvještaju stoji: “Znatan broj ovih slučajeva može se pripisati zaraženoj hrani i vodi za piće.”

Ove bi nam brojke mogle izgledati zastrašujuće velike. No, je li to razlog da budemo pretjerano zabrinuti zbog sigurnosti hrane koju jedemo? Po svoj prilici nije. Pogledajmo jedan drugi primjer. U Australiji se svake godine zabilježi oko 4,2 milijuna slučajeva bolesti koje se prenose hranom — ili otprilike 11 500 svaki dan! To bi na prvi pogled moglo izgledati mnogo. No pogledajmo to iz jedne druge perspektive. Australci pojedu oko 20 milijardi obroka na godinu, što znači da do obolijevanja dolazi u manje od 0,02 posto slučajeva. Drugim riječima, opasnost da ćemo oboljeti nakon nekog obroka zapravo je veoma mala.

Pa ipak, ta je opasnost stvarna i nešto o čemu bi se trebalo ozbiljno razmisliti. Kako hrana postaje prijenosnik bolesti i što se može učiniti kako bi se smanjilo opasnost od obolijevanja?

Mnogo je bolesti koje se mogu prenijeti hranom — preko 200, navodi se u časopisu Emerging Infectious Diseases. No uzročnici tih bolesti nisu toliko brojni. Dr. Iain Swadling, koji radi u International Food Information Serviceu, informativnoj službi koja se bavi  problematikom hrane, rekao je kako je za oko 90 posto svih slučajeva bolesti koje se prenose hranom odgovorno “vjerojatno dvadesetak” vrsta mikroorganizama. Kako ti različiti uzročnici bolesti — virusi, bakterije, paraziti, otrovi i ostali — pronađu put do hrane?

Dr. Swadling navodi pet najčešćih uzroka zaraze hrane: “Korištenje već zaraženih sirovih namirnica; hrana koju su pripremale zaražene/oboljele osobe; čuvanje hrane u neodgovarajućim uvjetima i njena priprema nekoliko sati prije jela; prenošenje zaraze na zdrave namirnice tijekom same pripreme te nedovoljno kuhana, pečena ili podgrijana hrana.” Mada ovaj popis može djelovati obeshrabrujuće, on nam pokazuje da nipošto nije sve izgubljeno. U većini slučajeva bolesti koje se prenose hranom može se na jednostavan način spriječiti. Savjete o tome što možete učiniti kako bi hrana koju jedete bila sigurna potražite u okviru na 8. i 9. stranici.

S obzirom na različite opasnosti koje hrana krije i zabrinutost koja se javlja u povezanosti s time, neki ljudi danas odlučuju odvojiti vrijeme kako bi kupovali, pripremali i jeli više svježih namirnica. Ako vam se dopada ta ideja, u svom mjestu stanovanja potražite trgovine ili tržnice gdje možete kupiti svježe, neprerađene namirnice. U jednom priručniku za potrošače stoji: “Mnogi potrošači nastoje osobno kontaktirati s proizvođačima — bilo na tržnicama [na kojima se prodaju svježi proizvodi] bilo tamo gdje se hrana proizvodi — kako bi kupili namirnice dok su još sasvim svježe i vidjeli kako se proizvode i otkuda potječu.” Ova bi se praksa mogla pokazati korisnom i prilikom kupnje mesnih proizvoda.

 Slično tome, možda bi bilo najbolje kupovati domaće, sezonske namirnice, budući da bi one mogle biti najzdravije. Međutim, morate biti svjesni da ćete se ukoliko se odlučite za takvu vrstu ishrane trebati odreći velikog izbora voća i povrća koje se nudi čitavu godinu.

Trebate li prijeći na organsku hranu? To je osobna odluka svakog pojedinca. Organska hrana ima mnogo pobornika, a neki od njih nesumnjivo su prešli na takvu ishranu zbog nepovjerenja prema novim metodama prerade koje se koriste u prehrambenoj industriji. Pa ipak, ne slažu se svi s time da je organski proizvedena hrana sigurnija.

No bez obzira na to kakvu hranu volite jesti, pažljivo ispitajte namirnice koje kupujete. “Kad su u pitanju prehrambeni proizvodi”, žalio se jedan stručnjak čije su riječi citirane u tjedniku Die Zeit, “potrošač gleda samo na cijenu.” Štedljivost je za svaku pohvalu, no isto je tako poželjno pažljivo pregledati popis navedenih sastojaka. Procjenjuje se da gotovo polovina kupaca u zapadnim zemljama ne pročita popis sastojaka koji je otisnut na ambalaži prehrambenih proizvoda. Nažalost, u nekim zemljama popis sastojaka nije potpun. No ukoliko želite jesti sigurnu hranu, svakako ispitajte sastav namirnica.

Bez obzira na to za kakvu se hranu odlučite, vjerojatno ćete ponekad morati izvršiti neke preinake u ishrani radi prilagođavanja uvjetima života u zemlji u kojoj živite. Za većinu ljudi koji žive u današnje vrijeme naprosto je nemoguće — preskupo, vremenski prezahtjevno ili preteško — paziti na to da jedu samo hranu koja je provjereno sigurna u svakom pogledu.

Čini li vam se da je ovakvo gledanje na današnji svijet pomalo turobno? Ono je zapravo samo realno. Međutim, dobra je vijest da će se uskoro situacija promijeniti nabolje.