JEDETE li tri obroka na dan? Ako da, onda ćete do svoje sedamdesete godine života pojesti preko 75 000 obroka. Za jednog tipičnog Evropljanina to znači da će, između ostalog, pojesti oko 10 000 jaja, 5 000 kruhova, 100 vreća krumpira, 3 goveda i 2 ovce. Pada li nam teško pojesti svu tu hranu? Daleko od toga! Kakvo li nam je zadovoljstvo čuti kada nam netko kaže: “Dobar tek!” Ravnateljica jedne škole za kuhare čak je izjavila: “Hrana je najvažnija stvar u životu.”

U većini slučajeva skloni smo pretpostavljati da je hrana koju jedemo sigurna i zdrava. Pa ipak, kada bi samo jedan od spomenutih 75 000 obroka sadržavao nešto štetno za organizam, mogli bismo se teško razboljeti. Možemo li pouzdano znati da je hrana koju jedemo sigurna? Čini se da u današnje vrijeme sve više ljudi sumnja u to. U nekim je zemljama pitanje sigurnosti hrane postalo velik uzrok zabrinutosti. Zbog čega?

Svake godine od bolesti koje se dobivaju putem hrane oboli oko 15 posto stanovnika Evrope. Naprimjer, početkom 1980-ih u Španjolskoj je od zatrovanog ulja umrlo oko 1 000 osoba, dok je daljnjih 20 000 teško oboljelo. Godine 1999. stanovništvo Belgije zahvatio je strah kada je objavljena vijest kako je moguće da su neke namirnice, primjerice jaja, meso peradi, sir i maslac, zatrovane otrovom dioksinom. Nedugo nakon toga britanske je potrošače zahvatio užas koji je teško uzdrmao proizvođače goveđeg mesa kada su goveda počela obolijevati od goveđe spongioformne encefalopatije (kravlje ludilo). Potom se iznenada pojavila slinavka i šap, bolest zbog koje je trebalo ubiti i uništiti milijune krava, ovaca, svinja i koza.

Premda već i ovo što smo naveli predstavlja dovoljno veliku opasnost, ljude brinu još neke pojave vezane za hranu. Potrošači strahuju zbog novih metoda proizvodnje i prerade hrane. U jednom izvještaju Evropske komisije iz 1998. stajalo je: “Nove tehnološke metode, kao što su izlaganje hrane zračenju i genetički inženjering na području uzgoja poljoprivrednih kultura, izazvale su mnoge polemike.” Da li te suvremene znanstvene metode doprinose poboljšanju kvalitete hrane ili je kvare? Što možemo učiniti kako bismo jeli sigurniju hranu?