“Papirnati novac pun je bakterija”, piše kanadski The Globe and Mail. Istraživanja koja su nedavno provedena u Sjedinjenim Državama pokazala su da na gotovo svim novčanicama koje su trenutno u opticaju ima streptokoka, enterobaktera, pseudomonasa i ostalih klica. Te klice “mogu biti opasne za osobe s oslabljenim imunitetom, kao što su boležljivi stariji ljudi i osobe koje boluju od HIV/AIDS-a”, piše The Globe. Na nekim novčanicama nađene su čak i neke opasnije bakterije. Istraživači kažu da bi bilo vrijeme da se počne s “pranjem novca” u doslovnom smislu. U Japanu građani već mogu podizati novac iz “higijenski čistih bankomata” koji “izdaju jene koji su prethodno bili zagrijani do temperature od 200 Celzijevih stupnjeva — tako visoka temperatura omogućava da se unište mnoge bakterije, a da se pritom ne spali novac”. The Globe savjetuje: Nakon diranja novca “operite ruke!”

Svake zime ceste u Francuskoj posipa se s 400 000 do 1,4 milijuna tona soli kako bi se s njih uklonilo snijeg i led, izvještava prirodoslovni časopis Terre sauvage. “Sva ta sol nanosi okolišu štetu koja malo-pomalo izlazi na vidjelo.” Sol kojom se posipaju ceste nakuplja se u tlu te može zagaditi bunare, izvore podzemne vode i jezera. Ona uništava osjetljive biljke koje se nalaze i do 50 metara od ceste, a oštećuje i krajeve korijenja drveća. Kad korijenje upije sol, otežava se proces fotosinteze. Drveće koje se uvijek iznova izlaže njenom djelovanju postaje sve slabije i suši se. Životinje koje vole doći na cestu i lizati sol često stradaju pod kotačima automobila ili uginu zbog toga što su u kratkom vremenu polizale preveliku količinu soli. Osim toga, sol pod određenim uvjetima može doprinijeti stvaranju opasnog tankog i nevidljivog sloja leda. Na snijegom prekrivenoj cesti vozači su obično oprezni, no kad snijega nema, mnogi se izlažu opasnosti jer nisu svjesni da na cesti može biti nevidljivog leda. Stručnjaci preporučuju: “Budi mudar, pa sipaj manje soli.”

Šumske sove hukanjem otkrivaju svoje zdravstveno stanje, piše The Economist. “Stephen Redpath, iz britanskog Centra za ekološka i hidrološka istraživanja, sa svojim je kolegama proučavao 22 šumske sove u Kielder Forestu na sjeveru Engleske.” Istraživači su “puštali snimke hukanja nekog nepoznatog mužjaka i mjerili koliko sovama koje su proučavali treba vremena da reagiraju na taj zov”. Sovama koje su u krvi imale više parazita trebalo je više vremena da reagiraju — onima koje su imale najviše parazita trebalo je dvaput više vremena nego sovama koje nisu imale parazite u krvi. Osim toga, kad su sove koje su imale više parazita počele hukati, njihovo glasanje zvučao je dublje od glasanja zdravih ptica. “Kad druge sove čuju to glasanje, odmah znaju s kim imaju posla”, piše The Economist.

“Kad [djeca] vide da njihova majka i otac vole čitati, ona ih nastoje oponašati”, piše poljski tjednik Przyjaciółka. U članku piše kako se u ovom vremenu u kojem djeca sve više gledaju televiziju isplati čitati djeci, čak i mališanima koji imaju tek dvije godine, skrećući im pažnju na slike i objašnjavajući im što one prikazuju. Roditelji mogu postavljati djetetu pitanja o tome što su upravo pročitali kako bi vidjeli da li ono razumije pročitano gradivo. “Ako djetetu odjednom postane dosadno (...), nastojte učiniti čitanje zanimljivijim, služeći se živahnim gestama i promjenama intonacije.” Roditelje se potiče da saznaju što dijete voli i da razgovaraju s njime o tome. “Pričajte im o svojim najdražim knjigama iz djetinjstva i skrenite im pažnju na neke zanimljive naslove. (...) Nemojte prestati čitati svojoj djeci čak ni kad nauče čitati”, piše Przyjaciółka. “Ponekad je dovoljno za poticaj pročitati prvih nekoliko stranica da bi dijete sa zadovoljstvom nastavilo čitati.”

Prema procjeni Hiroshia Tomite, specijalista za bolesti uha, grla i nosa, u Japanu svake godine preko 140 000 ljudi, među kojima ima više mladih nego ikada, izgubi osjet okusa. Premda se taj poremećaj može javiti zbog uzimanja lijekova i zbog nekih zdravstvenih problema, izvještava The Daily Yomiuri, dr. Tomita smatra da je u otprilike 30 posto slučajeva problem u tome što organizmu nedostaje cinka, veoma važnog minerala u tragovima. U članku piše: “Cink igra jednu od glavnih uloga u stvaranju novih stanica okusnih pupoljaka, a nedostatak [cinka] vodi do postupnog gubitka  osjeta.” Visokokalorična hrana u kojoj ima malo hranjivih sastojaka, industrijski prerađena hrana i nedovoljna raznolikost ishrane faktori su koji mogu dodatno otežati problem. U članku se objašnjava da “aditivi kao što su fosfati, kojih ima u mnogim gotovim jelima, iscrpljuju zalihe cinka u organizmu i ometaju njegovu apsorpciju.” Osobama koje ne osjećaju okus hrane dr. Tomita preporučuje da jedu namirnice bogate cinkom, kao što su ostrige, sitna riba i jetra. Raznovrsna i zdrava ishrana može pomoći u obnavljanju okusnih pupoljaka, kaže dr. Tomita, no ako prođe više od šest mjeseci prije nego se započne s liječenjem teškog stanja, šanse za oporavak su manje.

“Broj džamija u Sjedinjenim Državama u šest je godina porastao za oko 25 posto, tako da ih sada ima preko 1 200”, što ukazuje na porast muslimanskog stanovništva, piše The New York Times. John Esposito, direktor Centra za unapređivanje razumijevanja između muslimana i kršćana koji djeluje u sklopu Sveučilišta u Georgetownu, smatra da muslimansko stanovništvo u SAD-u trenutno broji “četiri do šest milijuna”. Ako je suditi po rezultatima nedavnog istraživanja provedenog pod pokroviteljstvom četiri američke islamske organizacije, ta bi brojka mogla biti još veća. Bilo kako bilo, činjenica da se “doseljavanje nastavlja i da su mnoge muslimanske obitelji prilično velike” i dalje će doprinositi porastu muslimanskog stanovništva, komentirao je Esposito. “Za nekoliko desetaka godina islam će po broju sljedbenika biti druga religija u Americi.” Utvrđeno je da među vjernicima koji idu u džamiju ima “mnogo više muškaraca”, piše Times. Istraživanje je također pokazalo da su “vjernici različitog porijekla: otprilike 33 posto potječe iz južne Azije, 30 posto su Amerikanci afričkog porijekla, a 25 posto Arapi”.

“U stanovima u Melbourneu [Australija] koji su dovršeni prije nepunih godinu dana ima čak 20 puta više hlapivih organskih spojeva nego što je dopušteno prema standardima Državnog zavoda za zdravstvena i medicinska istraživanja”, piše New Scientist. Jedan od tih kemijskih spojeva je formaldehid, “koji nadražuje kožu, a može uzrokovati i rak”. Formaldehid dospijeva u zrak isparavanjem iz parketa i namještaja. Iz novih tepiha isparava stiren, još jedna tvar za koju se pretpostavlja da bi mogla biti kancerogena, “dok boje i otapala ispuštaju čitav niz otrovnih spojeva”, kaže se u izvještaju. “Mala je vjerojatnost da te kemikalije predstavljaju ozbiljnu prijetnju po zdravlje velikog broja ljudi. Međutim, one mogu uzrokovati glavobolje i naškoditi maloj grupi naročito osjetljivih osoba.”

Indija je postala najveći proizvođač mlijeka na svijetu, piše list The Hindustan Times. “Ekološki orijentirani Worldwatch Institute [iz Washingtona] pohvalno se izrazio o naglom razvoju indijske mljekarske industrije”, kaže se u izvještaju. “Od 1994. mlijeko je u Indiji postalo glavni poljoprivredni proizvod, a 1997. zemlja je nadmašila SAD i postala najveći proizvođač mlijeka na svijetu.” List je citirao Lestera Browna, ravnatelja Worldwatch Institutea, koji je rekao: “Zanimljivo je da se to postiglo hraneći životinje poljoprivrednim nusproizvodima i dijelovima biljaka koji ostaju neiskorišteni nakon žetve, a ne žitaricama. Indija je uspjela povećati proizvodnju proteina, a pritom nije bilo potrebe da se žitarice koje se koriste kao hrana za ljude troši na prehranu stoke.”

Zahvaljujući naprednoj tehnologiji Kanađanima je kupovina postala nacionalna razonoda u kojoj mnogi mogu uživati svaki dan u tjednu i to 24 sata na dan, izvještava list Calgary Herald. “Potrošači mogu u bilo koje doba dana obavljati kupovinu putem Interneta, televizijskog programa Shopping Channel i raznih kataloga ili mogu u dućanu kupiti robu plaćajući kreditnom karticom.” Kartice s velikim kreditnim limitom potiču ljude da troše previše novca. Neke kreditne kartice nude i dodatne poticaje za trošenje novca. Larry Wood, profesor na katedri za financije na Sveučilištu u Calgaryu, rekao je: “Ljudi često imaju novac kojim mogu kupiti robu, no ipak plaćaju kreditnom karticom kako bi dobili neke nagrade ili povlastice, misleći kako će gotovim novcem platiti dug na kraju mjeseca. Potom potroše novac, a ostaje im i dug na kreditnoj kartici.” Međutim, gosp. Wood smatra da taj problem postaje još ozbiljniji. Prema njegovom mišljenju, potrošači će u nastojanju da održe isti životni standard radije upasti u dugove nego smanjiti potrošnju. Prema podacima istraživanja koje je 1999. proveo kanadski Državni zavod za statistiku, Kanađani su putem kreditnih kartica nagomilali preko 14 milijardi dolara duga.