ČOVJEK ODAVNO SANJA O PUTOVANJU kroz vrijeme kako bi ponovno proživio događaje iz prošlosti ili vidio što mu donosi budućnost. No biste li se iznenadili kad biste čuli da ljudi svakodnevno na neki način putuju kroz vrijeme? Uzmimo za primjer poslovnog čovjeka iz Tokya koji avionom putuje na sastanak u New York. Ako avion poleti u podne i potom bez zaustavljanja preleti gotovo pola svijeta, sletjet će u New Yorku tog istog jutra, naizgled ranije nego što je krenuo na put.

Je li zaista moguće krenuti na dugi put i stići na odredište prije nego što ste krenuli? To je zapravo nemoguće. No gradovi koji su međusobno veoma udaljeni nalaze se u različitim vremenskim zonama. Ustvari, prelazak međunarodne datumske granice, nevidljive linije na zemaljskoj kugli, znači prelazak dogovorene linije koja dijeli dva kalendarska dana. To vas može itekako zbuniti! To je kao da u tren oka dobijete ili izgubite jedan dan, ovisno o tome u kojem smjeru putujete.

Pretpostavimo da se biznismen vraća u Tokyo i polijeće iz New Yorka u utorak kasno uvečer. Kad nekih 14 sati kasnije izađe iz aviona, u Japanu će već biti četvrtak. Kako li je neobično izgubiti čitav dan! Prisjećajući se svog prvog prelaska međunarodne datumske granice, jedna je žena koja već godinama tako putuje priznala: “Nisam mogla shvatiti kamo je nestao taj dan. To me jako zbunjivalo.”

Budući da ta datumska granica može zbuniti putnike, neki se možda pitaju zašto je uopće izmišljena.

Koliko je potrebno imati datumsku granicu postaje nam jasno ako se vratimo u davnu 1522, kad je Ferdinand Magellan sa svojom posadom prvi put oplovio Zemlju. Nakon tri godine provedene na moru moreplovci su u nedjelju 7. rujna doplovili u Španjolsku. Međutim, prema njihovom brodskom dnevniku, datum je bio subota 6. rujna. Otkud ta razlika? Moreplovci su na putu oko svijeta plovili prema zapadu, tako da su vidjeli jedan izlazak sunca manje nego ljudi u Španjolskoj.

Pisac Jules Verne iskoristio je suprotni fenomen kako bi postigao neočekivani obrat radnje u svom romanu Put oko svijeta u 80 dana. Da bi dobio veliku svotu novca, glavni lik iz tog romana morao je proputovati Zemlju za 80 dana. Na kraju te avanture bio je razočaran jer je stigao kući samo jedan dan  prekasno da bi dobio veliku nagradu — barem je njemu tako izgledalo. A onda se zapanjio otkrivši da je zapravo stigao na vrijeme. Kao što se u knjizi objašnjava, “Phileas Fogg uštedio je na svom putovanju jedan dan a da to nije ni osjetio, i to samo zato jer je putovao oko svijeta prema istoku”.

Premda izgleda da je zahvaljujući međunarodnoj datumskoj granici priča Julesa Vernea dobila sretan završetak, datumska granica zapravo još nije bila utvrđena 1873, kad je taj čuveni roman objavljen. U to su vrijeme kapetani brodova na svojim kalendarima rutinski dodavali ili oduzimali jedan dan svaki put kad bi prešli Tihi ocean, no na kartama još nisu imali ucrtanu današnju datumsku granicu. To je bilo prije nego što je usvojena podjela zemaljske kugle na vremenske zone. Tako je u vrijeme kad je Aljaska pripadala Rusiji tamošnje stanovništvo imalo isto kalendarsko vrijeme kao i stanovništvo Moskve. No kad su 1867. taj teritorij kupile Sjedinjene Države, Aljaska je prihvatila kalendarsko vrijeme Sjedinjenih Država.

Godine 1884, usred te opće zbrke u računanju vremena, predstavnici 25 zemalja sastali su se u Washingtonu na Međunarodnoj meridijanskoj konferenciji. Na njoj je usvojena podjela Zemlje na 24 vremenske zone te je dogovoreno gdje će biti nulti meridijan — na zemljopisnoj dužini koja prolazi kroz Greenwich (Engleska). * Taj je meridijan postao polazišna točka za utvrđivanje pozicija na zemaljskoj kugli, računajući udaljenost prema istoku ili prema zapadu.

Bilo je logično da se za međunarodnu datumsku granicu izabere meridijan koji se nalazi točno na suprotnoj strani svijeta od Greenwicha — 12 vremenskih zona istočnije ili zapadnije od njega. Premda na konferenciji 1884. to nije bilo službeno dogovoreno, meridijan 180° prihvaćen je kao najpogodniji jer omogućava da datumska granica ne prelazi preko nekog od kontinenata. Možete li zamisliti kakva bi zbrka vladala u vašoj zemlji kad bi u jednom njenom dijelu bila nedjelja, a u drugom ponedjeljak?

Ako pogledate zemljopisnu kartu svijeta ili globus, vidjet ćete da se meridijan 180° nalazi zapadno od Havaja. Odmah ćete zapaziti da međunarodna datumska granica ne slijedi točno liniju meridijana. Ta granica prolazi Tihim oceanom u cik-cak liniji kako bi se u potpunosti izbjeglo kopno. Osim toga, budući da je datumska granica utvrđena na temelju općeg dogovora, a ne nekog formalnog međunarodnog ugovora, može se promijeniti na zahtjev bilo koje zemlje. Tako je, naprimjer, 1995. država Kiribati objavila da će međunarodna datumska granica, koja prelazi preko tog niza otoka, biti pomaknuta kako bi se i njen najistočniji otok našao na istoj strani datumske granice kao i ostatak zemlje. Stoga novije zemljopisne karte prikazuju sve otoke Kiribatija na istoj strani datumske granice. Zahvaljujući tome svi otoci imaju isto kalendarsko vrijeme.

Da biste razumjeli zašto se prelaskom datumske granice gubi ili dobiva jedan dan, zamislite da plovite oko svijeta. Uzmimo da putujete na istok. Možda toga niste ni svjesni, no prelaskom svake vremenske zone dobivate po jedan sat. Do kraja tog svog puta oko svijeta prijeći ćete 24 vremenske zone. Kad ne bi bilo međunarodne datumske granice, stigli biste dan prije nego što bi pokazivalo lokalno vrijeme. Međunarodna datumska granica ispravlja tu razliku. To je pomalo zbunjujuće, zar ne? Nije ni čudo da su Magellan i njegova posada te zamišljeni lik Phileas Fogg krivo izračunali datum završetka svog putovanja oko svijeta!

Oni koji su već prelazili datumsku granicu znaju kakva vam je zbrka u glavi kad odjednom izgubite ili dobijete jedan dan. No putovanje svijetom stvaralo bi još veću zbrku kad ne bi bilo međunarodne datumske granice.