DOBROVOLJCI su stigli iz raznih dijelova Sjedinjenih Država i iz drugih zemalja. Među njima je bio i Tom (slika gore), 29-godišnji vatrogasac iz Ottawe (Kanada). On je za Probudite se! rekao: “Na televiziji sam vidio što se dogodilo, pa sam želio pružiti moralnu podršku svojim kolegama vatrogascima u New Yorku. U petak sam stigao u New York, a u subotu sam došao na samo mjesto katastrofe kako bih ponudio pomoć. Dodijeljen sam brigadi koja je raščišćavala ruševine odnoseći materijal kantu po kantu.

Polako smo lopatama uklanjali materijal, tražeći predmete po kojima bismo mogli prepoznati stradale vatrogasce. Ja sam pronašao alatku kojom vatrogasci otvaraju zaključana vrata te spojnice za šmrk. Bio je to vrlo naporan posao. Otprilike pedesetorici dobrovoljaca trebalo je dva sata da napune jedan kamion.

U ponedjeljak, 17. rujna, izvukli smo tijela nekoliko vatrogasaca koji su prethodnog utorka među prvima ušli u zgradu. Nikada neću zaboraviti taj prizor — svi spasioci prestali su raditi, skinuli su svoje kacige te ostali stajati — odajući počast stradalim kolegama.

Stojeći tako i promatrajući taj prizor, najednom sam shvatio kako je život danas krhak. To me potaknulo da razmislim o svom životu, poslu i obitelji. Premda je posao koji radim opasan, moram reći da mi donosi veliko zadovoljstvo jer na taj način mogu pomagati ljudima, pa čak i spasiti nečiji život.”

Na sam dan katastrofe i sutradan oko 70 ljudi potražilo je utočište u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka. Nekim hotelskim gostima koji su ostali bez sobe i prtljage osiguran je smještaj, odjeća i hrana. A što je možda još važnije, iskusni kršćanski starješine pružili su im emocionalnu podršku.

Jehovini svjedoci također su poslali potrebnu opremu za slučajeve opasnosti i drugi materijal spasilačkim ekipama koje su radile na samom mjestu katastrofe. Svoja su vozila stavili na raspolaganje vatrogasnoj službi, kako bi vatrogascima olakšali dolazak na mjesto katastrofe. Ricardo (desno, gore), 39-godišnji Jehovin svjedok koji radi u gradskoj čistoći, zajedno je s još stotinama drugih bio uključen u ovu akciju raščišćavanja u kojoj su dan za danom odvožene tone materijala. On je za Probudite se! rekao: “Prizori  su bili više nego potresni, posebice za vatrogasce koji su tražili svoje nestale kolege. Vidio sam ih kako iz ruševina izvlače jednog živog vatrogasca. Jedan drugi vatrogasac poginuo je kada je na njega palo tijelo nekog čovjeka. Mnogi su vatrogasci plakali. Slomio sam se i rasplakao. Tog su dana oni bili najhrabriji od svih.”

Tisuće ljudi poginulo je u ovoj tragediji. Među njima je i najmanje 14 Jehovinih svjedoka koji su se zatekli na samom mjestu katastrofe ili negdje u neposrednoj blizini. Šezdesetpetogodišnja Joyce Cummings porijeklom s Trinidada imala je zakazan posjet zubaru u zgradi nedaleko od Svjetskog trgovinskog centra. Nažalost, to je bilo negdje u vrijeme katastrofe. Po svoj je prilici zbog dima ostala bez zraka, pa je hitno prebačena u obližnju bolnicu. Međutim, medicinsko je osoblje nije moglo spasiti. Ona je bila samo jedna od mnogih koji stradaju zbog toga što ih zateknu “vrijeme i nepredviđeni događaji” (Propovjednik 9:11, NS). Joyce je bila poznata kao veoma revna evangelizatorica.

Calvin Dawson (vidi okvir) radio je u jednoj brokerskoj kući na 84. katu južnog tornja. Bio je u svom uredu iz kojeg je jasno vidio što se događa na sjevernom tornju neposredno nakon što je u njega udario avion. Njegov poslodavac, koji u to vrijeme nije bio u uredu, nazvao ga je da provjeri što se događa. On nam je rekao: “Calvin mi je pokušavao objasniti što vidi. Rekao mi je: ‘Ljudi skaču!’ Rekao sam mu da napusti ured i povede ostale sa sobom.” Calvin nije uspio napustiti zgradu. Njegov je poslodavac nastavio: “Calvin je bio divan čovjek kojeg smo svi cijenili, čak i oni među nama koji nisu religiozni. Bio je pobožan i volio je ljude, zbog čega smo ga svi poštovali.”

Još jedan Jehovin svjedok koji je stradao u ovoj katastrofi je James Amato (slika dolje desno na suprotnoj stranici), otac četvero djece i  zapovjednik jedne vatrogasne jedinice njujorških vatrogasaca. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio toliko hrabar da bi “ušao u goruću zgradu čak i kad bi drugi bježali iz nje”. Jamesu je posmrtno dodijeljen viši čin.

Među stradalim Jehovinim svjedocima je i George DiPasquale, koji je sedam godina radio kao vatrogasac. Bio je oženjen s Melissom i imao je dvogodišnju kćerku Georgiju Rose. Služio je kao starješina u skupštini Jehovinih svjedoka Staten Island. U trenutku urušavanja južnog tornja nalazio se na njegovom desetom katu. On je također izgubio život pokušavajući spasiti druge.

Ovo su samo dva od stotina vatrogasaca, policajaca i radnika službe hitne pomoći koji su poginuli dok su hrabro pokušavali spasiti ljude. Nedostaje nam riječi kojima bismo opisali junaštvo ovih ljudi. Gradonačelnik New Yorka Rudolph Giuliani kasnije je u obraćanju jednoj grupi promaknutih vatrogasaca rekao: “Vaša spremnost da i pod najtežim okolnostima neustrašivo idete dalje velik je poticaj svima nama. (...) Nema boljeg primjera hrabrosti od onog koji su pokazali njujorški vatrogasci.”

U danima koji su slijedili nakon ove tragedije oko 900 000 Jehovinih svjedoka u Sjedinjenim Državama odlučno je nastojalo pružiti utjehu ožalošćenima u čitavoj zemlji. Ljubav prema bližnjem potaknula ih je da tješe one koji tuguju za stradalima (Matej 22:39). Ujedno su im nastojali ukazati na jedinu pravu nadu za napaćeno čovječanstvo (2. Petrova 3:13).

Jehovini svjedoci su s puno suosjećanja pristupali ljudima. Namjera im je bila pružiti im utjehu iz Svetog pisma, oponašajući pritom divan primjer Krista, koji je rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše. Jer moj je jaram ugodan i moj je teret lak” (Matej 11:28-30).

Grupama starješina koji služe u skupštinama Jehovinih svjedoka na području Manhattana dozvoljeno je da dođu na samo mjesto katastrofe kako bi razgovarali s pripadnicima spasilačkih službi i pružili im utjehu. Naišli su na vrlo povoljnu reakciju. Ti su starješine rekli: “Muškarcima su oči bile pune suza dok smo im čitali biblijske retke.” Neki spasioci odmarali su se na jednom brodu u marini. “Njihove pognute glave odavale su da su posve izgubljeni, da se naprosto ne mogu nositi s onim što su vidjeli. Sjeli smo pored njih i čitali im iz Biblije. Iz sveg su nam se srca zahvalili što smo došli te su nam rekli da im je takva utjeha uistinu bila potrebna.”

Ljudi s kojima se došlo u doticaj nakon tragedije često su tražili nešto za čitanje, pa je besplatno uručeno više tisuća brošura. Neke od njih su: Kad umre netko koga voliš, Hoće li ikada postojati svijet bez rata? i Brine li se Bog zaista za nas? Posebnu se pažnju usmjerilo i na uvodnu seriju članaka u dva izdanja časopisa Probudite se!: “Novo lice terorizma” (22. svibnja 2001) i “Kako se nositi s posttraumatskim stresom” (22. kolovoza 2001). Jehovini svjedoci ujedno su imali puno prilika objasniti biblijsku nadu u uskrsnuće (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15). Možda je ova utješna poruka doprla do milijuna ljudi.

Tragedije poput ove u New Yorku trebale bi svakog od nas potaknuti da razmisli o tome što radi sa svojim životom. Živimo li samo za sebe ili nastojimo usrećiti druge? Prorok Mihej je pitao: “Što Jehova ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno [“skromno”, NS] s Bogom svojim?” (Mihej 6:8). Skromnost bi nas trebala navesti da se obratimo Božjoj Riječi i iz nje saznamo koja je prava nada za mrtve te što će Bog uskoro učiniti kako bi obnovio rajske uvjete na Zemlji. Ako želite saznati nešto više o tim biblijskim obećanjima, potičemo vas da se obratite Jehovinim svjedocima u području u kojem živite (Izaija 65:17, 21-25; Otkrivenje 21:1-4).