“POSLIJEPODNE uoči Nove godine neobično je mirno”, kaže Fernando, liječnik iz Brazila. “Zatim oko 23 sata počinju naizmjence pristizati ljudi s ubodnim ili prostrijelnim ranama, tinejdžeri ozlijeđeni u automobilskim nesrećama i pretučene žene. Gotovo u svim slučajevima glavni je krivac alkohol.”

Kad uzmemo u obzir gore navedeno, nimalo ne čudi što je jedan brazilski časopis prvi dan u godini nazvao danom međunarodnog mamurluka. Jedna evropska novinska agencija kaže kako je “Nova godina praznik po mjeri hedonista”, dodajući da je to “još jedna runda u vječnoj borbi između čovjeka i alkohola”.

Istina, slavljenje Nove godine nije kod svakoga povezano s opijanjem i nasiljem. Ustvari, mnoge za tu prigodu vežu drage uspomene. “Dok smo bili djeca, nestrpljivo smo čekali Staru godinu”, kaže ranije citirani Fernando. “Igre, hrane i pića tog je dana uvijek bilo napretek. U ponoć bismo se zagrlili, poljubili i jedni drugima poželjeli sretnu Novu godinu.”

Danas mnogi jednako tako smatraju da prilikom proslave Nove godine ne pretjeruju ni u čem. Usprkos tome, kršćani bi trebali ispitati porijeklo i značenje ove popularne proslave. Je li slavljenje Nove godine u suprotnosti s biblijskim učenjima?

Proslava Nove godine nije običaj koji potječe iz novijeg vremena. Drevni zapisi otkrivaju da su se u Babilonu svečanosti povodom početka godine održavale još u trećem tisućljeću pr. n. e. Ta proslava, koja se održavala sredinom ožujka, bila je od presudne važnosti za Babilonce. “U to je vrijeme bog Marduk odlučivao o sudbini zemlje u nastupajućoj godini”,  stoji u The World Book Encyclopedii. Proslava babilonske nove godine trajala je 11 dana i uključivala je prinošenje žrtava, procesije i obrede plodnosti.

Godina je i kod Rimljana jedno vrijeme počinjala u ožujku. No 46. pr. n. e. car Julije Cezar donio je odluku po kojoj je godina trebala početi prvog dana u siječnju. Taj je dan već bio posvećen Janu, bogu početaka, a sada je obilježavao i prvi dan rimske godine. Premda se promijenio datum, slavljenička je atmosfera ostala ista. Prvog siječnja ljudi su se “prepuštali razuzdanom vladanju”, kaže McClintockova i Strongova Cyclopedia, “i različitim oblicima poganskih praznovjernih običaja”.

Čak su i danas s proslavom Nove godine povezani neki praznovjerni običaji. Naprimjer, u nekim dijelovima Južne Amerike mnogi Novu godinu dočekuju stojeći na desnoj nozi. Negdje drugdje ljudi trube u rogove i bacaju petarde. Prema jednom češkom običaju, veče uoči Nove godine vrijeme je kada se jede juhu od leće, dok u Slovačkoj ljudi to veče imaju običaj stavljati pod stolnjak novac ili riblje ljuske. Takvi običaji kojima se želi odagnati nesreću i osigurati blagostanje naprosto potječu iz drevnog vjerovanja da je početak godine vrijeme kada se određuje nečija sudbina.

Biblija savjetuje kršćane da ‘hode dolično, ne u razuzdanim gozbama i pijankama’ * (Rimljanima 13:12-14; Galaćanima 5:19-21; 1. Petrova 4:3). Kako proslavu Nove godine često obilježavaju upravo oni neumjereni postupci koje Biblija osuđuje, kršćani ne sudjeluju u toj proslavi. To, dakako, ne znači da se kršćani ne vole veseliti. Naprotiv, oni znaju da Biblija više puta napominje obožavateljima pravoga Boga da se raduju jer za to imaju puno razloga (5. Mojsijeva 26:10, 11; Psalam 32:11; Priče Salamunove 5:15-19; Propovjednik 3:22; 11:9). Biblija također pokazuje da uz veselje često idu jelo i piće (Psalam 104:15; Propovjednik 9:7a).

Međutim, kao što smo vidjeli, slavljenje Nove godine potječe iz poganskih običaja. Krivo obožavanje nečisto je i ogavno u očima Jehove Boga, stoga kršćani odbijaju sudjelovati u običajima koji potječu iz krivog obožavanja (5. Mojsijeva 18:9-12; Ezehijel 22:3, 4). Apostol Pavao je napisao: “Kakvu zajednicu imaju pravednost i bezakonje? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, kakav je sklad između Krista i Belijala?” Pavao je s pravom dodao: “Prestanite doticati ono što je nečisto” (2. Korinćanima 6:14-17a).

Kršćani su isto tako svjesni da sudjelovanje u praznovjernim običajima ne jamči sreću i blagostanje — posebice zbog toga što sudjelovanje u takvim svečanostima može imati za posljedicu Božje neodobravanje (Propovjednik 9:11; Izaija 65:11, 12). Pored toga, Biblija savjetuje kršćane da budu umjereni i da se samosvladavaju (1. Timoteju 3:2, 11). Posve je jasno da ne bi bilo ispravno da osoba koja tvrdi da slijedi Kristova učenja sudjeluje u proslavi koju karakterizira raspušteno vladanje.

Mada proslava Nove godine može biti privlačna oku i drugim osjetilima, Biblija nam govori da ‘prestanemo doticati ono što je nečisto’ te da se ‘očistimo od svake prljavštine tijela i duha’. Onima koji tako postupaju Jehova pruža radosno jamstvo: “Ja ću vas primiti. (...) Bit ću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri” (2. Korinćanima 6:17b–7:1). Da, onima koji su mu lojalni Jehova obećava vječne blagoslove i blagostanje (Psalam 37:18, 28; Otkrivenje 21:3, 4, 7).