“TO JE jedino stvorenje koje voli čovjeka, iako od njega baš i nema koristi”, napisao je grčki esejist Plutarh. Na koje je stvorenje mislio? Na delfina, sisavca iz porodice kitova.

Prema djelu The World Book Encyclopedia, “mnogi znanstvenici smatraju da delfini spadaju u red najinteligentnijih životinja, među kojima su i čimpanze i psi”. Međutim, kao što je Plutarh spomenuo, delfini ne prilaze ljudima samo zato da bi dobili hranu. Naprotiv, izgleda da mnogi od njih naprosto vole biti u društvu nas ljudi. “Delfin možda i nije ovisan o čovjeku”, stoji u knjizi Mysteries of the Deep, “no on je znatiželjan i vjerojatno uživa gledati nas kako se zabavljamo jednako kao što mi uživamo gledati njega.” Od 32 vrste morskih delfina 4 žive u vodama oko Novog Zelanda. To su obični delfin, dobri delfin, tamni delfin i najmanji delfin na svijetu — Hektorov delfin. *

Velik broj delfina živi u prekrasnom novozelandskom Zaljevu otokâ. Željeli bismo vidjeti taj zaljev i zato isplovljujemo iz grada Russella te krećemo prema njemu. Žena koja nam je dodijeljena kao vodič kaže da ćemo osim dobrih i običnih delfina možda vidjeti i njihove rođake kitove ubojice te bjelogrle pliskavice. Da bismo ih lakše uočili, savjetuje nam da obratimo pažnju na mlaz zraka koji ispuhuju kroz otvor na vrhu glave ili pak na leđnu peraju. “Ponekad oni prije nađu nas!” kaže ona.

Ubrzo se pred nama pojavljuju veliki tamni obrisi dobrih delfina — dugih i do četiri metra. Njihove leđne peraje s lakoćom sijeku valove. Igraju se i koriste priliku da gotovo bez imalo napora plove na valovima koje pravi naš brodić. Brodić se zaustavlja, a potom se naš vodič i ja oprezno spuštamo u duboku, zelenu vodu, u kojoj nam nepripitomljeni delfini dopuštaju da plivamo s njima.

Okružen leđnim perajama i ne znajući kamo bih prije pogledao, duboko dišem te zadivljeno i pomalo uplašeno gledam obrise sivih stvorenja koja plivaju ispod mene. Jedan delfin izranja iz mora kako bi me dobro promotrio, a potom se malo okrene na bok, pokazujući mi svoj bijeli trbuh. Premda delfini ostaju na sigurnoj udaljenosti, jasno možemo čuti kako se glasaju kliktavim zvukovima i zvižducima. Izgleda da delfini nisu impresionirani mojim pokušajima  oponašanja njihovog glasanja i udaljavaju se od nas, no potom se ponovno približavaju i nastavljaju kružiti oko nas.

Vraćamo se na brodić i pratimo delfine do jednog zaklonjenog zaljeva. Tamo vidimo toliko mnogo delfina da ih ne možemo ni izbrojiti — oni iskaču iz mora, a voda prska na sve strane! Ustvari, ti delfini love ribu. Uglavnom se hrane lignjama, ribom i rakovima. Čak imamo prilike vidjeti kako mladunci uče loviti ribu. Izgleda da majka omami malu ribu proizvodeći vrlo glasne visoke zvukove, a potom mladunče pokušava uhvatiti ribu udarajući je repom. No čini se da mladunče ipak treba još učiti!

Delfini većinu dana provode u igri i druženju. Jedan od njih prolazi pored nas, ponosno pokazujući neke morske trave na svojoj leđnoj peraji. Vodič nam objašnjava da su delfinima morske trave jedna od omiljenih igračaka. Znaju ih staviti na peraju ili nos i dugo se njima igrati. Kad se jedan delfin prestane igrati morskom travom, drugi će je uzeti i nastaviti s igrom.

Da bi bolje “vidjeli” podvodni svijet u kojem žive, delfini se služe sustavom eholokacije, ili orijentiranjem pomoću jeke, odašiljući zvučne signale čija je frekvencija slična frekvencijama aparata za ultrazvučnu dijagnostiku. Delfini odašilju kliktave zvukove, a “slike” koje dobivaju na temelju jeke omogućavaju im da pronađu hranu i druge zanimljive objekte — uključujući i nas. Delfini komuniciraju jedni s drugima pomoću piskavih zvižduka — zvukova koji imaju deset puta veću frekvenciju i prenose se četiri i po puta brže nego ljudski glas. Delfini ne koriste jezik koji bi odgovarao našem pojmu jezika, već izgleda stvaraju ‘zvučne slike’.

Očito je da bismo mogli još mnogo toga naučiti o delfinima. Možda ćemo jednog dana u potpunosti razumjeti kako funkcionira njihov mozak i kako oni doživljavaju nas ljude. Oduševljeni onim što smo vidjeli, ostavljamo delfinima ovaj lijepi zaljev na osami s njegovim stijenama prekrivenim maglom i bijelom pješčanom plažom. Sada posebno cijenimo ta stvorenja i još se više divimo njihovom Stvoritelju (Otkrivenje 4:11).