Preko 1 000 pletenih kaputića koje su napravili volonteri iz raznih dijelova svijeta poslano je na Tasmaniju (Australija). Tko će ih nositi? Patuljasti pingvini — male ptice koje su teške otprilike jedan kilogram i žive na području na kojem često dolazi do izlijevanja nafte u more. “Kad se pingvini čiste”, objašnjava kanadski National Post, “progutaju otrovnu naftu kojom im je uprljano perje. Tim pticama volonteri oblače kaputiće koji će ih sprečavati da se čiste i pritom gutaju naftu sve dok im perje ne bude očišćeno.” Osim toga, izvještava Post, kaputići štite pingvine od hladnoće. Jo Castle, predstavnica Tasmanijskog društva za zaštitu prirode, kaže da su takvi kaputići korišteni i za zaštitu ovih morskih ptica na sjevernoj hemisferi, ali im je sada kroj “malo promijenjen kako bi odgovarao malim pingvinima na južnoj hemisferi”.

Srkati ili ne srkati, pitanje je sad — barem za goste u japanskim restoranima u kojima se jedu popularne juhe s rezancima. Mnogi Japanci srednjih godina i oni malo stariji misle da su dugački rezanci zapravo ukusniji ako se posrču zajedno s juhom i to dok su još vrući. Oni smatraju da je glasno srkanje sasvim u redu i da time čovjek pokazuje kako zaista uživa u jelu. No mlađa generacija Japanaca ima drugačije gledište o tome kako pristojno jesti rezance. The Japan Times izvještava: “Mlađi Japanci više paze da ne bi juhom uprljali svoje svilene kravate i haljine [poznatih modnih kreatora]. Budući da su odgajani u duhu zapadnjačkog bontona te da su odrasli na hrani koja više nalikuje zapadnjačkoj, vjerojatno će im smetati ako čuju da ljudi oko njih srču.” U Japanu je pitanje srkanja postalo jedan od problema koji produbljuju jaz između generacija, tako da je nekim starijim ljudima neugodno da ih drugi čuju kako srču dok jedu rezance na javnom mjestu. Stavši na stranu starije generacije, jedne su ugledne japanske novine sa žaljenjem konstatirale: “Zaista će zavladati tužna tišina kad se više ne bude čulo ničije srkanje.”

“U Evropi je posljednjih godina drastično porastao broj relativno mladih ljudi koji su zadobili tjelesne ozljede, postali invalidi ili pak smrtno stradali u nesrećama uzrokovanim konzumiranjem alkohola”, izvještava britanski medicinski časopis The Lancet. U Evropi, u kojoj je potrošnja alkoholnih pića veća nego igdje drugdje u svijetu, zbog alkohola svake godine život izgubi 55 000 mladih osoba. Kad su školarci iz Danske, Finske, s Grenlanda te iz Irske i Velike Britanije bili upitani o navikama konzumiranja alkohola, trećina ispitanika priznala je da se u zadnjih mjesec dana barem tri puta napila. Prema istraživanju koje je provedeno u 30 evropskih zemalja i u kojem je sudjelovalo 100 000 učenika u dobi od 15 i 16 godina, najveći porast konzumiranja alkohola zabilježen je među mladima u Litvi, Poljskoj, Slovačkoj Republici i Sloveniji. Prema izvještaju londonskog lista Independent, Britansko liječničko društvo upozorava da se “uznapredovala ciroza jetre, koja se obično dijagnosticira kod teških alkoholičara u dobi od 40 do 60 godina, sada dijagnosticira” i kod žena koje imaju tek nešto više od 20 godina. Društvo je “navelo konzumiranje alkohola kao jedan od problema na koje britansko zdravstvo troši najviše novca”.

Jedan je čovjek sam preplovio Tihi ocean u malom, poluotvorenom čamcu na vesla, koji nije imao ni jedra ni motor. Britanac Jim Shekhdar otisnuo se od peruanske obale u lipnju 2000, izvještava limski list El Comercio. Pustolovni moreplovac uzeo je sa sobom mali aparat za desalinizaciju, radioaparat, četiri uređaja za satelitsku komunikaciju i solarni kolektor koji je sve te uređaje napajao energijom. U ožujku 2001, nakon devet mjeseci i prijeđenih 8 000 morskih milja, čovjek kojeg su neki nazvali “ludim moreplovcem” iskrcao se na obalu u Australiji. Na putovanju je preživio deset napada morskih pasa i umalo se sudario s tankerom koji je prevozio naftu. No s posljednjim izazovom suočio se zadnjeg dana putovanja, kad su mu valovi prevrnuli čamac, pa je morao plivati posljednjih 100 metara do obale, gdje su ga izgrlili članovi njegove obitelji.

“Liječnik koji upućuje pacijentima utješne riječi i prijazno se ophodi s njima doista postiže bolje rezultate”, piše londonski The Times. Nakon što su analizirali rezultate 25 studija koje su se bavile tom temom, istraživači s engleskih Sveučilišta u Yorku, Exeteru i Leedsu zaključili su: “Liječnici koji su nastojali razviti srdačan i prijateljski odnos sa svojim pacijentima te su im utješno govorili da će im uskoro biti bolje postigli su bolje rezultate u liječenju nego oni koji su se prema pacijentima ponašali hladno i službeno te im svojim držanjem nisu ulijevali povjerenje.” U Švedskoj je jedna studija pokazala da su se pacijenti “brže oporavljali od bolesti i bili zadovoljniji kad ih je liječio liječnik koji im je govorio da će ozdraviti, poticao ih da mu postavljaju pitanja i bio spreman potrošiti na njih koju minutu više nego što je predviđeno”.

Mnogi ljudi nastoje povremenim intenzivnim vježbanjem spriječiti gojaznost, koronarne bolesti srca i druge zdravstvene probleme koji su posljedica stalnog sjedenja na poslu. Međutim, jedna novija studija pokazuje da redovita, umjerena fizička aktivnost bolje utječe na tjelesni metabolizam nego intenzivno, ali neredovito vježbanje, izvještava njemački list Süddeutsche Zeitung. Nizozemski istraživač dr. Klaas Westerterp vršio je ispitivanja na 30 dobrovoljaca, mjereći im potrošnju energije iz minute u minutu. Rezultati su pokazali da je korisnije povećati fizičku aktivnost u svakodnevnom životu nego nastojati “veoma intenzivnom fizičkom aktivnošću postići ravnotežu s razdobljima neaktivnosti”. U izvještaju se predlaže: “Nastojte što češće zamijeniti sjedenje i stajanje s umjerenom fizičkom aktivnošću, kao što je hodanje ili vožnja bicikla.”

Godine 1867. putovanje vlakom od Pariza na jug do Marseillesa trajalo je preko 16 sati. U 1960-ima putovanje je bilo kraće, ali je još uvijek trajalo sedam i po sati. U lipnju 2001. Francuske željeznice otvorile su novu brzu prugu između ta dva grada. Sada putnici mogu putovati brzinom od preko 300 kilometara na sat, što im omogućava da udaljenost od 740 kilometara prijeđu za samo tri sata. Južno od Lyonsa na jednoj dionici pruge koja je duga 250 kilometara vlakovi prelaze više od 500 mostova, voze preko prekrasnih vijadukata čija ukupna dužina iznosi preko 17 kilometara te jure kroz tunel dug gotovo 8 kilometara. Ako je potrebno, “u roku od jednog sata u svakom smjeru može proći 20 vlakova, a da time nije nimalo ugrožena sigurnost u prometu”, komentira francuski dnevnik Le Monde. To znači da vlakovi stižu u razmacima od tri minute.

“Djetinjstvo više nije ono što je nekad bilo — razdoblje u kojem su se djeca obično igrala izvan kuće, imala puno slobodnog vremena i živjela bezbrižno”, piše list El Universal koji izlazi u Ciudad de Mexicu. Istraživači su utvrdili da je u današnje vrijeme razina stresa kojem je izloženo 10-godišnje dijete gotovo jednaka razini stresa s kojim se 1950. suočavao čovjek od 25 godina. Veliki dio tog stresa posljedica je raznih poduka i drugih izvanškolskih aktivnosti koje, po mišljenju roditelja, pomažu djetetu da ima bolju budućnost. No te dodatne obaveze “utječu na djetetovo zdravlje, odmor i sam njegov razvoj”, pišu novine. U izvještaju se savjetuje roditeljima da oslobode dijete nekih obaveza kako bi moglo više vremena provoditi kod kuće. No umjesto da djeca nakon škole ništa ne rade ili da gledaju televiziju i sjede pred kompjuterom, “trebala bi ići van i igrati se s drugom djecom, trčati, voziti bicikl, igrati se rješavanja zagonetki ili crtati”.

Prilikom nedavne posjete udaljenom otoku Heard, koji se nalazi 2 500 morskih milja jugozapadno od Australije, znanstvenici su otkrili dramatične promjene u tamošnjem biljnom i životinjskom svijetu. “Povećao se broj kraljevskih pingvina, tuljana krznaša i kormorana, a područja koja su nekad bila prekrivena ledom sada su prekrivena bujnom vegetacijom”, izvještava list West Australian. Biolog Eric Woehler rekao je da su 1957. na otoku viđena samo tri para kraljevskih pingvina koja su imala mlade. “Sada ih ima preko 25 000”, rekao je Woehler i dodao da je u proteklih 50 godina površinska temperatura mora porasla za oko tri četvrtine Celzijevog stupnja. Potom je zaključio: “Iako se čini da taj porast nije ništa strašno, on je dovoljno velik da utječe na promjene koje vidimo.” Woehler pretpostavlja da bi klima na tom otoku s vremenom mogla postati pretopla za neke tamošnje biljke i životinje.