MLADI bračni par pobjegao je pod okriljem noći. Iako su imali malo dijete, zabrinuti muž nije gubio vrijeme jer je u pitanju bila njihova sigurnost. Čuo je da okrutni diktator koji vlada tom zemljom planira ubilački napad na njihov grad. Nakon napornog putovanja od 150 kilometara obitelj je konačno prešla granicu i našla se na sigurnom.

Ova skromna obitelj kasnije je postala poznata širom svijeta. Dijete se zvalo Isus, a roditelji su mu bili Marija i Josip. Ove izbjeglice nisu napustile svoju zemlju u potrazi za materijalnim bogatstvom. Ne, u opasnosti su bili njihovi životi. Njihovo dijete bilo je glavna meta napada!

Poput mnogih drugih izbjeglica Josip i njegova obitelj vratili su se u svoju domovinu nakon što se politička situacija u njoj promijenila nabolje. No nema sumnje da život svog djeteta mogu zahvaliti upravo svom pravovremenom bijegu (Matej 2:13-16). Egipat, zemlja u koju su pobjegli, već je i ranije prihvaćao osobe koje su izbjegle iz političkih i ekonomskih razloga. Mnogo stoljeća prije toga Isusovi preci pronašli su utočište u Egiptu kada je glad poharala zemlju Kanaan (1. Mojsijeva 45:9-11).

Biblijski i suvremeni primjeri jasno pokazuju da bijeg u drugu zemlju za nekoga može značiti život. Pa ipak, za svaku obitelj koja napušta svoj dom to je traumatično iskustvo. Ona je u taj dom, makar bio i skroman, vjerojatno uložila godine truda i novac. Možda ga je naslijedila od obitelji, zbog čega ih veže za njihovu kulturu i zemlju. Pored toga, izbjeglice mogu ponijeti tek nešto od svoje imovine, a nekad čak ni to. Zbog toga bez obzira na prijašnje okolnosti redovito završe kao siromasi.

Početni osjećaj olakšanja koji se javlja kod tih ljudi nakon što se nađu na sigurnom može brzo iščeznuti ukoliko je život u izbjegličkom logoru jedino što mogu očekivati od budućnosti. Izbjeglički život sve je nesnošljiviji što duže traje, naročito ukoliko ne dolazi do stapanja s tamošnjim stanovništvom. Izbjeglice se ne razlikuju od ostalih ljudi koji imaju potrebu da negdje pripadaju. Izbjeglički logor teško da se može nazvati idealnim mjestom za podizanje obitelji. Hoće li ikada doći vrijeme kada će svi ljudi imati obitavalište koje će zvati svojim domom?

Tijekom 1990-ih kućama se vratilo oko devet milijuna izbjeglica. Za neke od njih to je bio radostan događaj te su s puno žara prionuli na posao kako bi sve doveli u prijašnje stanje. No bilo je i onih koji su se morali pomiriti sa situacijom i vratiti se. Oni su se vratili samo zbog toga što su im uvjeti života u zemlji u kojoj su našli utočište postali nepodnošljivi. Problemi s kojima su se suočavali u izbjeglištvu bili su toliko veliki da su zaključili kako će im biti bolje ako se vrate kući, premda će tamo nesumnjivo morati živjeti u nesigurnim uvjetima.

Čak i pod najpovoljnijim okolnostima povratak izbjeglica povezan je s teškoćama zbog  toga što osoba mora po drugi put napustiti sve što ima. “Svako preseljenje popraćeno je gubitkom sredstava za život kao što su zemlja, posao, dom i stoka”, objašnjava se u djelu The State of the World’s Refugees 1997-98. “Svako preseljenje označava početak mukotrpnog procesa obnove.” Jedna studija provedena među izbjeglicama u jednoj zemlji središnje Afrike koje su se vratile u svoju zemlju pokazala je da bi “za izbjeglice koje su primale pomoć dok su bile u izbjeglištvu povratak mogao biti teži od samog izbjeglištva”.

Međutim, u još su težoj situaciji milijuni izbjeglica koji se protiv svoje volje moraju vratiti u domovinu. Što čeka te izbjeglice? “Povratnici se možda moraju boriti za život tamo gdje zakona gotovo i nema, gdje prevladavaju razbojništvo i nasilni kriminal, gdje demobilizirani vojnici pljačkaju civilno stanovništvo i gdje je lako oružje dostupno gotovo svima”, navodi se u jednom izvještaju Ujedinjenih naroda. Jasno je da takvo neprijateljsko okruženje ne pruža ni najmanju mjeru sigurnosti ovim ljudima koji su ostali bez svojih domova.

Problemi izbjeglica nikad se neće riješiti prisilnim povratkom ili povratkom koji izbjeglice nevoljko prihvaćaju ukoliko se prvo ne riješe stvarni uzročnici tih problema. Gospođa Sadako Ogata, bivša visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za izbjeglice, izjavila je 1999. sljedeće: “Događaji u ovom desetljeću — ali isto tako i u prošloj godini — veoma jasno pokazuju da se o pitanju izbjeglica ne može raspravljati, a da se pritom ne spomene pitanje sigurnosti.”

Krajnja nesigurnost je problem koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Kofi Annan, generalni sekretar Ujedinjenih naroda, rekao je: “U nekim dijelovima svijeta države se raspadaju zbog unutarnjih i vjerskih sukoba, pri čemu svoje građane lišavaju svake djelotvorne zaštite. U nekim drugim zemljama sigurnost ljudi ugrožava sama vlast koja odbija postupati u interesu svog naroda, progoni svoje protivnike i kažnjava nedužne pripadnike manjinskih skupina.”

Ratovi, progonstvo, etničko nasilje — temeljni uzroci nesigurnosti kakvu je opisao Kofi Annan — obično su ukorijenjeni u mržnji, predrasudama i nepravdi. Ta se zla neće tako lako iskorijeniti. Znači li to da će se problem izbjeglištva samo još pogoršavati?

Ako bi se rješavanje tog problema prepustilo ljudima, to bi nesumnjivo bio slučaj. Međutim, Bog putem Biblije obećava da će ‘prekinuti ratove do kraja zemlje’ (Psalam 46:9). Preko svog proroka Izaije on isto tako opisuje vrijeme kada će ljudi “graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. (...) Neće raditi uzalud, niti će rađati za strah, jer će biti sjeme blagoslovljenih od Jehove, i natražje će njihovo biti s njima” (Izaija 65:21-23). Pod takvim uvjetima problem izbjeglištva  sigurno bi bio riješen. Je li takve uvjete moguće ostvariti?

“Budući da ratovi počinju u mislima ljudi, u mislima moramo izgraditi i obranu mira”, navodi se u preambuli Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. Naš Stvoritelj dobro zna da ljudi trebaju promijeniti svoj način razmišljanja. Isti prorok objašnjava zbog čega će jednog dana svi ljudi na Zemlji živjeti u sigurnosti: “Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora” (Izaija 11:9, St).

Jehovini svjedoci već su ustanovili da spoznaja o Jehovi može pobijediti predrasude i mržnju. Putem svog međunarodnog djela propovijedanja oni nastoje širiti kršćanske vrijednosti i tako u ljude umjesto mržnje usađivati ljubav, i to čak i u ratom pogođenim zemljama. Oni isto tako čine sve što je u razumnoj mjeri moguće kako bi pomogli izbjeglicama.

S druge strane, svjesni su da će problem izbjeglištva u potpunosti riješiti samo Božji imenovani Kralj, Isus Krist. On sigurno razumije s kolikom lakoćom mržnja i nasilje mogu uništiti živote ljudi. Biblija nam jamči da će on pravedno suditi siromašnima (Izaija 11:1-5). Pod njegovom nebeskom vladavinom Božja volja vršit će se na Zemlji onako kako se vrši na nebu (Matej 6:9, 10). Kad taj dan dođe, nitko više nikada neće morati postati izbjeglica. Svatko će imati svoj dom.