BIBLIJA pokazuje da je Jehova Bog — koji ljude pozna bolje od ikoga — sklopio prvi brak između muškarca i žene. On je utemeljio brak i učinio ga temeljnom zajednicom ljudskog društva (1. Mojsijeva 2:18-24). U Božjoj nadahnutoj Riječi, Bibliji, nalazimo mnoga načela koja nam mogu poslužiti kao smjernice prilikom planiranja vjenčanja i svega što ono uključuje.

Naprimjer, Isus je rekao da kršćani trebaju ‘vratiti caru carevo’ (Matej 22:21). To znači da moraju biti poslušni zakonima zemlje u kojoj žive. Bračna zajednica koja udovoljava zakonskim odredbama na više načina štiti one koji stupaju u nju, primjerice tako što definira njihove odgovornosti prema djeci (u što spada i njihovo izdržavanje i školovanje) te pravo nasljeđivanja. Postoje i zakoni koji članove obitelji štite od zlostavljanja i izrabljivanja. *

Nakon što dvoje ljudi donese odluku da će se vjenčati i da će to učiniti u skladu s biblijskim zakonima i načelima te zakonima zemlje u kojoj žive, o čemu bi konkretno trebali razmišljati? Između ostalog, o datumu vjenčanja i o tome kako bi ono trebalo izgledati.

“Može se dogoditi da se zamisli mladenaca ne poklapaju u svemu sa zamislima roditelja, zbog čega bi se mogli osjećati rastrgani između svojih želja i potrebe da slijede obiteljske običaje”, stoji u jednoj knjizi koja se bavi tom temom. Što se tada može učiniti? “U ovom slučaju nema jednostavnih rješenja, zato pažljivo saslušajte jedni druge, raspravite probleme i učinite potrebne ustupke. To je vrijeme kada su svi pod emocionalnim pritiskom, pa će se dogovor puno lakše postići ukoliko se promišlja unaprijed i pokaže malo razumijevanja” (The Complete Wedding Organiser and Record).

Premda roditelji koji vole svoju djecu mogu puno doprinijeti tome da sam dan vjenčanja prođe bez problema, trebali bi se oduprijeti iskušenju da nameću vlastite želje. Mladenci bi pak, bez obzira na to što će sami donijeti konačnu odluku, trebali saslušati dobronamjerne savjete. Kada razmišljaju o tome koje će prijedloge prihvatiti, bilo bi dobro da u mislima zadrže biblijski savjet koji kaže: “Sve je dopušteno; ali nije sve korisno. Sve je dopušteno; ali  nije sve izgrađujuće. Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga” (1. Korinćanima 10:23, 24).

Sama priprema vjenčanja obuhvaća mnogo poslova, od slanja pozivnica do organiziranja svadbene svečanosti. “Ukoliko se tim pripremama što je moguće više pristupi organizirano, promišljeno i planski, smanjit će se umor i ublažiti napetosti”, kaže H. Bowman u svojoj knjizi Marriage for Moderns. “No čak i kad je sve u najboljem redu”, upozorava on, “može se javiti umor, pa je mudro poduzeti sve razumne korake kako bi ga se svelo na najmanju moguću mjeru.”

Uvijek će biti posla koji još treba obaviti i gostiju kojima treba posvetiti pažnju. Mogu li prijatelji ili članovi obitelji priskočiti u pomoć? Mogu li se neki od poslova koje mladenci ne moraju sami obaviti povjeriti nekim drugim savjesnim osobama?

U ovakvim je prilikama neobično važno razumno raspolagati novčanim sredstvima. Očekivati od mladenaca ili njihovih roditelja da se zaduže kako bi organizirali svadbenu svečanost koja je iznad njihovih financijskih mogućnosti ni u kom slučaju nije razumno niti je znak ljubavi. Mnogi koji si mogu priuštiti raskošniju svadbu ipak se odluče za nešto skromniju. U svakom slučaju, neki su parovi uvidjeli da je korisno napraviti popis očekivanih i stvarnih troškova. Ujedno bi bilo dobro sastaviti popis svega što treba organizirati i odrediti rokove do kojih to treba učiniti. Pokušate li sve te rokove zapamtiti, vjerojatno ćete biti još napetiji.

Koliko će iznositi ukupni troškovi povezani s vjenčanjem? Cijene se razlikuju od mjesta do mjesta, no gdje god da živite, bilo bi mudro pitati se: ‘Možemo li si priuštiti sve ono što smo planirali? Je li nam sve to uistinu neophodno?’ Tina, koja se nedavno udala, rekla je: “Ispostavilo se da su neke stvari koje su se tada činile ‘neophodne’ zapravo nepotrebne.” Isus je savjetovao: “Tko od vas kad želi graditi kulu najprije ne sjedne i izračuna trošak, da vidi ima li dovoljno da je dovrši?” (Luka 14:28). Ukoliko si ne možete priuštiti sve što biste željeli, odrecite se nečega. Čak i ako si možete priuštiti nešto više, možda bi ipak bilo dobro pojednostaviti stvari.

Na jednom sajmu usluga i proizvoda namijenjenih mladencima za dan vjenčanja održanom u Italiji moglo se vidjeti koliko otprilike može potrošiti tipična talijanska mladenka. Šminka i frizura stoje 500 eura, unajmljivanje luksuznog automobila 330 eura, videosnimka dana vjenčanja 660 eura, fotoalbum (bez fotografija) 140-550 eura, cvijeće od 660 eura naviše, svadbena večera od 50 do 100 eura po osobi i vjenčanica od 1 300 eura naviše. Kad se uzme u obzir važnost tog događaja, posve je razumljiva želja da se tog dana priušti nešto posebno. No svaka odluka u vezi s time trebala bi biti razborita.

Dok neki za taj dan potroše pravo bogatstvo, drugi su nešto štedljiviji — ili naprosto nemaju drugog izbora. “Oboje smo bili pioniri [propovjednici koji mnogo vremena posvećuju propovijedanju] i nismo imali novca, no to nam nije smetalo”, rekla je jedna žena koja se nedavno udala. “Svekrva mi je kupila materijal za haljinu, koju mi je kao vjenčani poklon sašila  jedna prijateljica. Pozivnice je ispisao suprug, a automobil nam je posudio jedan prijatelj koji je kršćanin. Namirnice za svadbenu večeru kupili smo sami, a vino smo dobili na poklon. Bilo je skromno, ali dovoljno.” Prema riječima jednog mladoženje, praktična pomoć obitelji i prijatelja “značajno smanjuje ukupne troškove”.

Kršćanski bi parovi bez obzira na svoju financijsku situaciju trebali izbjegavati svaku neumjerenost, svjetovni duh i razmetanje (1. Ivanova 2:15-17). Bilo bi zaista žalosno kada bi neka radosna prigoda kao što je svadba navela nekoga da prestupi biblijska načela o umjerenosti, koja upozoravaju na opasnost od prekomjernog jedenja, pijenja ili bilo čega drugog zbog čega se tu osobu ne bi moglo smatrati ‘besprijekornom’! (Priče Salamunove 23:20, 21; 1. Timoteju 3:2).

Nemojte se povesti za postojećim trendom i pokušati organizirati svadbu koja bi po svemu bila bolja i veća od ostalih. Naprimjer, u jednoj su zemlji dvije mladenke imale ogromne velove — jedan je bio širok 13 metara i težio je oko 220 kilograma, dok je drugi bio dugačak 300 metara i nosilo ga je 100 djeveruša. Bi li oponašanje takvih spektakularnih vjenčanja bilo u suglasnosti s biblijskim savjetom da budemo razumni? (Filipljanima 4:5).

Običaji povezani sa sklapanjem braka razlikuju se od jedne zemlje do druge, zbog čega ih je nemoguće sve razmotriti. No kada odlučuju o tome hoće li slijediti neki običaj, mladenci bi se trebali pitati: ‘Kakvo je značenje tog običaja? Ima li on veze s praznovjerjem, to jest vjerovanjem da to mladencima donosi sreću ili jamči plodnost — kao običaj posipanja mladenaca rižom? Je li povezan s krivom religijom ili nekim drugim postupcima koje Biblija osuđuje? Odražava li pomanjkanje razbora ili ljubavi? Može li se time dovesti druge u neugodnu situaciju ili ih možda spotaknuti? Mogu li se pojaviti sumnje u poticaje mladenaca? Je li neumjestan?’ Ukoliko postoje neke sumnje u vezi s bilo kojim od ovih pitanja, bilo bi bolje izostaviti taj običaj, a ako je to potrebno, uzvanike unaprijed obavijestite o tome.

Na sam veliki dan emocije bi mogle varirati od euforije do tuge i plača. “Bila sam presretna, imala sam osjećaj da san postaje stvarnost”, kaže jedna supruga. No suprug se prisjeća: “To mi je ujedno bio i najgori i najljepši dan u životu. Roditelji moje žene lili su suze jer sam im odvodio najstariju kćer, žena je plakala zato što su njeni roditelji plakali, a na kraju sam se i ja rasplakao jer to više nisam mogao podnijeti.”

Reakcije poput ovih nisu razlog za uznemirenost — one su normalna posljedica napetosti. Ne treba se čuditi ni ako unutar obitelji, čak i između samih mladenaca, tu i tamo dođe do malo zategnutih odnosa. “Na kraju krajeva, to je vjerojatno prvi put da budući bračni par zajedno organizira neki veći događaj, pa se to uzbuđenje mora na neki način odraziti na njihov odnos”, stoji u knjizi The Complete Wedding Organiser and Record. “Ne koristi vam uznemiravati se zbog toga što sve ne ide onako kako ste planirali; najbolje ćete učiniti ako se u takvim prilikama obratite nekome za savjet i podršku.”

Jedan je mladi suprug rekao: “Uvijek će mi biti žao što nisam imao nekoga čija bi mi pomoć izuzetno puno značila — nekoga tko bi me savjetovao, kome bih se mogao povjeriti i s kim bih mogao podijeliti svoje najdublje osjećaje.” Tko može bolje ispuniti tu ulogu od nekog zrelog prijatelja, rođaka ili neke iskusne osobe iz kršćanske skupštine?

Kad roditelji shvate da njihovo dijete napušta obiteljsko gnijezdo, mogli bi istovremeno osjećati radost, ponos, sjetu i neizvjesnost. Međutim, trebali bi nesebično priznati da je došlo vrijeme da njihovo dijete ‘ostavi oca svojega i majku svoju’ i prilijepi se uz svog bračnog druga te s njim ‘bude jedno tijelo’, kako je to Stvoritelj naumio (1. Mojsijeva 2:24). Opisujući svoju reakciju na ženidbu najstarijeg sina, jedna je majka rekla: “Plakala sam, ali ne samo od tuge nego i od sreće što sam dobila uistinu dragu snahu.”

Da bi sve proteklo u ugodnom raspoloženju i pozitivnom tonu, roditelji — baš kao i mladenci — trebaju ispoljavati kršćanske osobine kao što su spremnost na suradnju, smirenost,  nesebičnost i tolerantnost (1. Korinćanima 13:4-8; Galaćanima 5:22-24; Filipljanima 2:2-4).

Neke se mladenke boje da će na sam dan vjenčanja nešto krenuti po zlu — da će puknuti guma na automobilu zbog čega će zakasniti na vjenčanje, da će vrijeme biti grozno ili da će u zadnji čas upropastiti vjenčanicu. Vjerojatno se ništa od toga neće dogoditi. No, budite realni. Ne može sve teći glatko. S propustima se naprosto treba pomiriti (Propovjednik 9:11). Kad se pojave teškoće, nastojte sačuvati smisao za humor i budite pozitivni. Ako nešto krene naopako, zadržite na umu da ćete se nakon što sve prođe možda još godinama smijati pričajući o tome. Nemojte dozvoliti da vam mali propusti pokvare radost samog vjenčanja.