“Invazije stranih bioloških vrsta svake godine oštećuju svjetsku privredu možda i za stotine milijardi dolara, doprinose širenju raznih bolesti i uzrokuju ogromne ekološke štete”, piše International Herald Tribune. Brojne biljke i životinje koje su bezopasne u svom prirodnom staništu prenose se, bilo namjerno bilo slučajno, na nova područja. Naprimjer, zmija mangrova, koja potječe iz Australije i Indonezije, istrijebila je domaće šumske ptice na Guamu i širi se po otocima Tihog oceana — ponekad bude prenesena avionom, skrivena u prostoru za smještaj stajnog trapa. Kad se alga Caulerpa taxifolia i južnoamerički vodeni hijacint prenesu u neke druge ekosisteme, na velikim područjima dolazi do uništavanja autohtonih morskih i priobalnih živih vrsta. Trava koja je iz Sjedinjenih Država izvezena u Kinu za potrebe uređivanja terena za golf počela je nekontrolirano bujati, a s druge strane kineski kukci kornjaši koji se nalaze u drvu od kojeg se izrađuju transportne palete prenose se u Sjevernu Ameriku i nanose štetu tamošnjim šumama. U druge štetne vrste ubrajaju se indijski mungos, školjka trokutnjača, drvo Miconia, nilski grgeč, sjevernoamerička siva vjeverica, jedna vrsta azijskog soma, puž Euglandina rosea i mravi Paratrechina longicornis.

Japanski proizvođači dekorativne kozmetike nude posebnu kolekciju šminke za djecu, izvještava The Japan Times. Povodeći se za tim modnim trendom koji se širi diljem Japana, mnoge djevojčice, uključujući i one u predtinejdžerskim godinama, hrle u trgovine kako bi kupile artikle kao što su sjajilo za usne i bezbojna maskara jer žele izgledati poput svojih omiljenih pjevačkih idola. Nekad su djeca stavljala ruž na usne iz čiste zabave. Danas sve veći broj djevojčica ozbiljno pristupa šminkanju i želi znati kako se pomoću šminke može istaknuti neke detalje na licu ili pak prikriti nedostatke. Urednica jednog časopisa za djecu rekla je: “Smanjila se prosječna dob u kojoj djeca počinju patiti od kompleksa manje vrijednosti. U današnje vrijeme djeca postaju svjesna svojih nedostataka u ranijoj dobi nego što je to bio slučaj kod prijašnjih generacija.” Međutim, jedna tvrtka nije se priklonila tom trendu. Njeni predstavnici kažu: “U japanskoj kulturi nije uobičajeno da djevojčice koje pohađaju osnovnu školu koriste šminku. Mi nećemo proizvoditi dekorativnu kozmetiku (za njih) jer smatramo da je to etički neprihvatljivo.”

Ako malo dijete tresete držeći ga za ruke, noge ili ramena, to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, izvještava list El Universal iz Ciudad de Mexica. “Neki liječnici smatraju da mnoge osobe koje imaju problema s učenjem pate od sindroma dojenčeta kojeg se trese.” Prema riječima pedijatra Juana Joséa Ramosa Suáreza, “to može uzrokovati krvarenje u mozgu i neka oštećenja mozga, iako pritom nema vanjskih znakova zlostavljanja”. On dodaje da tresenje također može uzrokovati gubitak sluha, sljepoću, ozljedu kralježnice, oduzetost, grčeve, pa čak i smrt. To je zato što je glava malog djeteta prilično teška, a vratni mišići nisu naročito snažni i ne mogu pri tresenju čvrsto držati glavu. Istina je da djetetov plač može biti iritantan. No El Universal vam nudi pomoć predlažući “tri jednostavna koraka koja možete poduzeti za manje od jedne minute: (1) stanite, (2) sjednite i (3) opustite se. Kontrolirajte svoje emocije umjesto da iskaljujete gnjev na djetetu.” Potom ili riješite problem zbog kojeg dijete plače — možda tako da ga nahranite i promijenite mu pelenu — ili učinite nešto čime ćete ga umiriti i zabaviti.

“U Veneciji polako izumire stari zanat gradnje gondola”, piše londonski list The Independent. “U budućnosti će gondole možda izrađivati amateri koji neće puno mariti za tradiciju, izbor materijala i kvalitetu izrade, faktore koji su odraz povijesti jednog od najatraktivnijih gradova svijeta.” Prema nekim podacima, zanat gradnje tih čuvenih čamaca postoji još od 11. stoljeća, no danas mu prijeti opasnost od izumiranja “zbog toga što se prekinula stara tradicija da sin uči zanat od oca ili šegrt od majstora”. Za to su krivi skupoća izrade i činjenica da mladi Venecijanci nisu spremni 20 godina izučavati zanat. Prema tome, nakon što današnjih nekoliko majstora ode u mirovinu, izgleda da neće biti nikoga tko bi ih zamijenio. Potrebno je 500 sati da bi se sagradila gondola, koja se razlikuje od drugih čamaca po tome što joj je lijeva strana šira od desne, no gondolijer uspostavlja ravnotežu težinom svog tijela i veslom. Taj asimetričan oblik omogućava mu da vješto plovi kroz najuže kanale u Veneciji.

“Gusarstvo napreduje više nego ikad prije”, izvještava francuski časopis Valeurs Actuelles. U posljednje dvije godine broj gusarskih napada porastao je za više od 100 posto. Situacija je naročito teška u jugoistočnoj Aziji, gdje je financijska kriza potaknula one najsiromašnije da se okrenu kriminalu. No broj gusarskih napada također raste u području uz obale Afrike i Južne Amerike. Prema riječima Edouarda Berlheta, predstavnika Glavnog sindikata brodara u Francuskoj, “godine 1998. gubici su se popeli na 16 milijardi dolara. Neki brodovi nestanu zajedno s teretom. Gusari ih otmu i promijene im izgled, a nakon toga brodovi se opet pojave u lukama za koje se pretpostavlja da ih gusari koriste za daljnje transakcije, i to pod zastavom koja im najviše odgovara.” Gusari plove brzim gliserima, koriste se najnovijom komunikacijskom opremom, dobro su naoružani i postaju sve nasilniji.

“Mladi Evropljani opijaju se u sve ranijoj dobi i to čine sve češće”, izvještava njemački list Süddeutsche Zeitung. Nedavno je ministrima zdravstva u zemljama Evropske unije skrenuta pažnja na taj zabrinjavajući trend. Koliko je ozbiljan taj problem? Jedno istraživanje koje je provedeno 1998. pokazalo je da u nekim zemljama 40 do 50 posto dječaka u dobi od 15 godina redovito pije pivo, dok u Engleskoj, Škotskoj i Walesu djevojčice iste dobi nadmašuju dječake u konzumiranju vina i žestokih pića. U Danskoj, Finskoj i Velikoj Britaniji preko 50 posto 15-godišnjaka najmanje se jednom jako napilo. Osim toga, u zemljama Evropske unije alkohol je kriv za smrt nekoliko tisuća osoba u dobi od 15 do 29 godina. Vijeće ministara preporučilo je da se u škole uvede program obrazovanja o alkoholu kako bi se mladima pomoglo da postanu svjesni posljedica opijanja.

“Predstavnici kompanije Philip Morris u Češkoj Republici promovirali su u javnosti poslovni elaborat u kojem se zaključuje da (...) prijevremena smrt pušača pomaže u smanjivanju troškova u zdravstvu”, piše The Wall Street Journal. “U izvještaju o istraživanju koje je provedeno na inicijativu spomenutog proizvođača cigareta (...) kaže se da ‘pozitivan učinak’ pušenja povećava državni budžet, a to se, između ostalog, može zahvaliti prihodima od poreza na promet i drugih poreza na cigarete te činjenici da se ‘zbog prijevremenog umiranja [pušača] smanjuju troškovi fonda za zdravstvo’.” U članku se dodaje: “Nakon analiziranja pozitivnih i negativnih aspekata u izvještaju se zaključuje da je 1999. pušenje donijelo državi neto zaradu od 5,82 milijarde kruna (147,1 milijun dolara).” Odmah su uslijedili snažni prosvjedi protiv tog izvještaja. “Duhanske kompanije prije su poricale tvrdnju da cigarete ubijaju ljude. Sada se time hvale”, napisala je jedna kolumnistica. Ekonomist Kenneth Warner rekao je: “Postoji li ikoje drugo poduzeće koje se hvali time da povećava državni budžet ubijajući ljude koji kupuju njegove proizvode? Ja ne znam ni jedno.” Sljedećeg se tjedna kompanija Philip Morris javno ispričala. “Jasno nam je da je taj potez bio ne samo potpuno pogrešan nego i etički neprihvatljiv”, rekao je dugogodišnji zamjenik direktora Steven C. Parrish. “Čak i kad bismo rekli da je bio krajnje neumjestan, to bi bilo preblago.”

Djeca su “idealna meta trgovaca”, jer danas čak i mala djeca postaju “opsesivni potrošači”, piše kanadski list Globe and Mail, dodajući kako se “dosad ni na koji način nije uspjelo zaustaviti taj trend”. Međutim, tim profesora s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Stanford smatra da je došao do rješenja, a to je šestomjesečni nastavni program čiji je cilj pomoći djeci da manje gledaju televiziju i budu izbirljivija s obzirom na ono što gledaju. Na kraju školske godine pokazalo se da su djeca koja su bila uključena u taj program puno manje sklona tražiti od roditelja da im kupe nove igračke. Prema pisanju Globea, “dijete u prosjeku vidi 40 000 reklama godišnje, što je znatan porast u odnosu na 20 000, koliko ih je znalo godišnje vidjeti u 1970-ima”.