NEKI je čovjek ubijen dok je sjedio u kafiću u Pragu (Češka Republika). Zašto? Naoružanog napadača smetala je glasna muzika koju je ubijeni puštao sa svog kasetofona. Na jednom raskršću u Cape Townu (Južnoafrička Republika) vozač motora premlaćen je palicom za hokej te je umro od zadobivenih ozljeda. Napadač je navodno izgubio živce zato što je vozač uperio u njega svjetlo motora. Medicinskoj sestri iz Velike Britanije koja živi u Australiji razjareni bivši dečko razvalio je kućna vrata, a zatim ju je polio benzinom, zapalio i ostavio da umre.

Jesu li izvještaji o izljevima gnjeva na cesti, u obiteljskom okruženju ili u avionu naprosto preuveličani? S druge strane, jesu li ti izljevi gnjeva, poput pukotina na zidu, vidljivi znakovi nekog ozbiljnog dubljeg problema? Činjenice pokazuju da je posrijedi ovo drugo.

“Od 1990. broj izvještaja o nasilnim incidentima u [cestovnom] prometu svake se godine povećava za gotovo 7 posto”, stoji u jednom nedavnom izvještaju Zavoda za sigurnost u prometu Američkog auto-moto saveza.

Gnjev sve više uzima maha i u obiteljskom okruženju. Naprimjer, u australskoj državi Novi Južni Wales policija je 1998. zabilježila 50-postotni porast broja prijava kod kojih se radi o nasilju u obitelji. U Australiji je svaka četvrta udana žena ili žena koja živi u divljem braku bila žrtva nasilja svog partnera.

Situacija je slična i u zračnom prometu. Opasnost od toga da se neki putnik iznenada razbjesni i napadne nekog od članova posade, druge putnike ili čak pilote navela je neke od vodećih svjetskih aviokompanija da posadama stave na raspolaganje posebnu opremu pomoću koje mogu vezati nasilne napadače za sjedalo.

Zašto sve veći broj ljudi izgleda nije u stanju obuzdati svoje emocije? Što je uzrok izljeva gnjeva? Može li se te osjećaje kontrolirati?

Biti gnjevan znači osjećati ili ispoljavati intenzivnu ljutnju. Izljevi gnjeva dešavaju se kad osoba dopušta da se u njoj nakuplja srdžba sve dok ne dođe do kulminacije, a tada na nasilan način daje oduška svojim emocijama. “Žučne svađe u prometu često izazivaju osobe koje su i inače sklone izljevima gnjeva. Izgleda da su te svađe posljedica osobnih stavova vozača i nakupljanja stresa u njihovom životu”, kaže David K. Willis, direktor Zavoda za sigurnost u prometu Američkog auto-moto saveza.

Povećanju stresa doprinosi i poplava informacija koje postaju sastavni dio naše svakodnevice. Na koricama knjige Information Overload, autora Davida Lewisa, stoji: “Danas su mnogi zaposleni ljudi preplavljeni silnom gomilom podataka (...). Budući da se ne mogu nositi sa svim tim informacijama, (...) postaju izuzetno napeti i nepromišljeni te ne mogu normalno funkcionirati.” Navodeći jedan primjer preplavljenosti mnoštvom informacija jedne su novine pisale: “Količina informacija sadržanih u dnevnom izdanju nekih novina  jednaka je onoj s kojom se prosječan čovjek koji je živio u 17. stoljeću susreo čitavog svog života.”

Ono što unosimo u organizam također može doprinijeti izljevima gnjeva. Dvije opsežne studije pokazale su da je povećana razdražljivost povezana s pušenjem, konzumiranjem alkohola i nezdravom ishranom. Te uvriježene životne navike povećavaju stres i frustraciju, a to dovodi do psovanja, uzrujanosti i netolerancije.

Komentirajući vezu između neuljudnosti i kriminala, dr. Adam Graycar, direktor australskog Zavoda za kriminološka istraživanja, primjećuje: “Ponovno skretanje pažnje na obzirnost i uljudnost moglo bi biti jedan od najvažnijih koraka prema smanjenju stope sitnog kriminala.” Zavod preporučuje ljudima da budu strpljivi i tolerantni te da se suzdržavaju od psovanja. Ako ne budu tako postupali, poručuju iz Zavoda, njihovo nepristojno ponašanje može se pretvoriti u ono koje je zakonom kažnjivo. Ironija je u tome što mnogi ljudi u želji da se oslobode frustracije i stresa izabiru oblik relaksacije koji zapravo pothranjuje netoleranciju i gnjev. Kako to?

“Djeca i odrasli hrle u kina da bi gledali scene ubijanja i uništavanja. U videotekama vlada velika potražnja za filmovima koji obiluju nasiljem, tako da se na njima može dobro zaraditi. Mnoga djeca jako vole igračke kojima se mogu igrati rata i ubijanja, iako roditeljima to nije uvijek drago. Mnogi odrasli i djeca uživaju u gledanju nasilja na televiziji, a televizija igra važnu ulogu u usađivanju kulturnih vrijednosti”, kaže se u jednom izvještaju australskog Zavoda za kriminološka istraživanja. Kako je to povezano s izljevima gnjeva na ulici i u domu? Izvještaj zaključuje: “Što više društvo tolerira nasilje, to se više mijenjaju mjerila vrijednosti kod pojedinaca.”

U današnje vrijeme mnogi bi rekli da je iskaljivanje gnjeva naprosto prirodna reakcija na stres ili neizbježna reakcija na neprijateljski raspoloženo društvo koje vrši veliki pritisak na pojedinca. No može li se reći da je savjet koji nalazimo u uzrečici “daj oduška svom gnjevu” uistinu dobar?

Kao što erupcija vulkana pogubno djeluje na one koji žive u njegovoj blizini, tako i osoba koja se žestoko gnjevi nanosi štetu ljudima oko sebe. Takva osoba čak i samoj sebi nanosi veliku štetu. Na koji način? “Iskaljivanje gnjeva dovodi do još veće agresivnosti”, piše The Journal of the American Medical Association (JAMA). Prema rezultatima jednog istraživanja, kod muškaraca koji daju oduška svom gnjevu “postoji veća vjerojatnost da će umrijeti do 50. godine života nego kod onih koji to ne čine”.

Američko kardiološko udruženje slično tome poručuje: “Muškarcima koji daju oduška svom gnjevu prijeti dvostruko veća opasnost od moždanog udara nego  muškarcima koji obuzdavaju svoje emocije.” Ta upozorenja vrijede za oba spola.

Koji su savjeti uistinu djelotvorni? Obratite pažnju na sličnosti između savjeta nekih svjetovnih stručnjaka i savjeta koje nalazimo u Bibliji, najdistribuiranijoj knjizi koja se bavi problematikom međuljudskih odnosa.

Dr. Redford B. Williams kaže u časopisu JAMA: “Savjet ‘daj oduška svom gnjevu’ suviše je pojednostavljen i vjerojatno vam neće (...) puno pomoći. Mnogo je važnije da naučite analizirati svoje osjećaje i potom obuzdati gnjev.” Dr. Williams predlaže da si postavite sljedeća pitanja: “(1) Je li mi doista važno to zbog čega se ljutim? (2) Jesu li moje misli i osjećaji primjereni stvarnom stanju? (3) Može li se ta situacija promijeniti, tako da neću imati razloga za ljutnju?”

Priče Salamunove 14:29; 29:11 “Tko je spor na gnjev, velika je razuma; a tko je nagao pokazuje ludost. Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.”

Efežanima 4:26 “Gnjevite se, ali ne griješite; neka sunce ne zađe dok još osjećate srdžbu.”

Frank Donovan u svojoj knjizi Dealing With Anger—Self-Help Solutions for Men kaže: “Izbjeći uzrujavanje — ili preciznije, udaljiti se s mjesta događaja i izbjeći druge ljude kad ste uzrujani — strategija je koja je naročito važna i korisna u situacijama kad ste jako ljuti.”

Priče Salamunove 17:14 (St) “Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!”

Bertram Rothschild piše u časopisu The Humanist: “Za ljutnju smo (...) prvenstveno odgovorni mi sami. Razlozi za ljutnju postoje u našem umu. (...) Nekoliko situacija u kojima ste imali koristi od toga što ste se razljutili prava je sitnica u usporedbi s mnoštvom situacija u kojima je ljutnja samo otežala stvari. Prema tome, daleko je bolje izbjeći ljutnju.”

Psalam 37:8 “Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš.”

Priče Salamunove 15:1 “Odgovor blag utišava gnjev, a riječ prijeka podiže srdnju.”

Priče Salamunove 29:22 “Gnjevljiv čovjek zameće svađu, i tko je naprasit, mnogo griješi.”

Milijuni Jehovinih svjedoka diljem svijeta slijede gore navedene savjete. Pozivamo vas da prisustvujete njihovim sastancima u najbližoj Dvorani Kraljevstva i sami se uvjerite da se zaista isplati živjeti u skladu s biblijskim savjetima, unatoč tome što živimo u vremenu u kojem gnjev sve više uzima maha.