ZAŠTO su se ovi mladi toliko bojali je li ih netko od prijatelja vidio? Jesu li radili nešto protuzakonito? Naprotiv, sudjelovali su u najčasnijem i najvažnijem djelu koje se danas vrši na Zemlji. Izvršavali su djelo koje je Isus zapovjedio da se vrši kad je rekao: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, (...) učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20).

Prema Gallupovoj anketi provedenoj u Sjedinjenim Državama, preko 90 posto tinejdžera vjeruje u Boga. Otprilike polovina svaki tjedan odlazi u crkvu. I dok mnogi mladi sudjeluju u aktivnostima koje organizira crkva, poput pjevanja u zboru, malotko sa školskim prijateljima razgovara o Bogu. A Jehovini svjedoci poznati su diljem svijeta po tome da propovijedaju od vrata do vrata. U tom djelu sudjeluju tisuće mladih.

Ako si Jehovin svjedok, sigurno i ti već sudjeluješ u tom propovjedničkom djelu. No to ne mora značiti da ti je to i lako činiti. Možda i tebe poput mladih citiranih u uvodu uznemiruje pomisao da bi ti vrata mogao otvoriti prijatelj iz škole. Djevojka imenom Jennie iz Velike Britanije priznaje: “Jedna od najgorih stvari bila mi je kad bi me školske prijateljice vidjele tako dotjeranu, u suknji i s torbom — izgledala sam mnogo ozbiljnije nego u školi.”

Neki se mladi kršćani toliko boje da će susresti školske kolege da traže načine kako bi to izbjegli. Mladić Leon kaže: “Poznajem jednog mladog Jehovinog svjedoka koji u službu ide u jakni s kapuljačom kako bi je mogao navući preko glave u slučaju da sretne školske prijatelje.” Drugi pak mladi jednostavno ne propovijedaju u određenom kvartu. “Sjećam  se da sam se molio da ne svjedočimo u jednoj ulici”, prisjeća se mladić imenom Simon, “jer sam znao da u njoj žive mnogi koje znam iz škole.”

Normalno je da ti je pomalo neugodno ako u službi propovijedanja naiđeš na nekog poznatog. No ako dopustiš da te obuzme strah, to će samo štetno djelovati na tebe. “Imala sam loš stav prema službi”, priznaje Alicia iz Njemačke, “pa se to negativno odrazilo na moju duhovnost.”

Zašto bi onda uopće trebao propovijedati — pogotovo ako ti je to neugodno? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrimo zašto ti je Bog povjerio tu dužnost. A zatim ćemo vidjeti kako uz trud i odlučnost možeš nadvladati strah.

Bilo bi korisno da najprije razmotriš činjenicu kako nije ništa novo ili neobično razgovarati s drugima o svojoj vjeri. Bogobojazni muškarci i žene činili su to još od davnina. Naprimjer, Noa je najpoznatiji po tome što je gradio ogromnu arku (1. Mojsijeva 6:14-16). No izvještaj iz 2. Petrove 2:5 pokazuje da je isto tako bio i ‘propovjednik pravednosti’. Noa se osjećao dužnim upozoravati druge na predstojeće uništenje (Matej 24:37-39).

Kasnije su mnogi Židovi, premda nisu dobili izričitu zapovijed da propovijedaju ne-Židovima, razgovarali s drugima o svojoj vjeri. Zbog toga je Ruta koja je bila strankinja upoznala Jehovu. Svojoj svekrvi Noemi, koja je bila Židovka, sa zahvalnošću je rekla: “Tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog” (Ruta 1:16). Kasnije je kralj Salamun rekao da će mnogi ne-Židovi čuti za Jehovino ‘veliko ime’ i doći u hram kako bi obožavali Boga (1. Kraljevima 8:41, 42).

Ako su ovi drevni Božji sluge propovijedali drugima — iako nisu dobili izričitu zapovijed da to čine — koliko su više kršćani danas dužni činiti to! Mi smo uostalom i dobili zapovijed da propovijedamo ‘ovu dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Kao što je to bio slučaj s apostolom Pavlom, i mi imamo dužnost objavljivati tu dobru vijest (1. Korinćanima 9:16). U pitanju je i naše spasenje. U Rimljanima 10:9, 10 stoji: “Ako javno izjavljuješ tu ‘riječ koja je u tvojim ustima’, da je Isus Gospodin, (...) bit ćeš spašen. Jer srcem se pokazuje vjera za pravednost, a ustima se daje javna izjava za spasenje.”

Kako možeš davati tu ‘javnu izjavu’? Premda je neformalno svjedočenje važno, služba od vrata do vrata još je uvijek jedan od najdjelotvornijih načina na koje možemo doprijeti do ljudi (Djela apostolska 5:42; 20:20). Jesi li oslobođen odgovornosti da propovijedaš zato što si mlad? Ne bi se moglo reći. Biblija u Psalmu 148:12, 13 daje sljedeću zapovijed: “Momci i djevojke, starci i djeca. Neka hvale ime Jehovino.”

Istina, sresti u službi propovijedanja nekoga iz škole može biti neugodno i uznemiravajuće. Sasvim je prirodno da želiš da te drugi prihvate. Nitko ne voli da ga se ismijava, izruguje ili ponižava. A prema Tanyinim riječima: “Mladi u školi stvarno znaju biti okrutni!” Stoga je sasvim normalno da se pitaš kako će tvoji školski kolege reagirati ako te vide dotjeranog i s Biblijom u ruci. Nažalost, velika je vjerojatnost da će te ismijavati. “U zgradi u kojoj sam živio stanovao je i dječak koji je išao sa mnom u razred”, prisjeća se Felipe iz Brazila. “Znao bi mi reći: ‘Opet ti s tom Biblijom! Što to imaš u torbi?’”

 Nije lako podnositi takvo izrugivanje. Biblija nam otkriva da je Izaka, Abrahamovog sina, njegov polubrat Izmael čak grubo ismijavao (1. Mojsijeva 21:9). Apostol Pavao to maltretiranje nije smatrao beznačajnim. U Galaćanima 4:29 apostol ga je s pravom opisao kao ‘progonstvo’.

Slično tome, Isus je upozorio da će neki ljudi biti neprijateljski raspoloženi prema njegovim sljedbenicima. Rekao je: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili dio svijeta, svijet bi volio ono što je njegovo. Ali budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi” (Ivan 15:18, 19).

Dakle, moraš biti spreman na to da će te se zbog toga što si kršćanin u nekoj mjeri progoniti (2. Timoteju 3:12). Čak i ako svojim vršnjacima nikada nisi rekao ni riječi o Bibliji, neki bi te mogli maltretirati samo zato što se vladaš po visokim moralnim mjerilima i ne želiš im se pridružiti kad rade loše stvari (1. Petrova 4:4). No Isus nas tješi riječima: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas” (Matej 5:11). Zašto možeš biti sretan ako te se izruguje ili ismijava? Zato što znaš da činiš ono što raduje srce Jehove Boga! (Priče Salamunove 27:11). A zbog toga što radiš ono što je Bogu ugodno možeš očekivati nagradu vječnog života! (Luka 10:25-28).

Vjerojatno neće svi tvoji školski kolege — čak ni većina njih — negativno reagirati ako ih sretneš dok si u službi propovijedanja. Angela iz Velike Britanije kaže: “Kad ti vrata otvori netko iz škole, obično mu je neugodnije nego tebi!” Ustvari, neki su možda vrlo zainteresirani za ono što im želiš reći. U svakom slučaju, mnogi mladi kršćani vrlo uspješno svjedoče svojim kolegama iz škole. Naš sljedeći članak iz ove serije razmotrit će neke načine na koje i ti to možeš činiti.