DAKAKO, nesreće na radu koje završavaju smrću samo su dio tog problema. Svake godine milijuni radnika zadobiju teške, čak po život opasne povrede. Mnogi drugi prerano umru od posljedica stresa ili djelovanja štetnih tvari kojima su izloženi na poslu.

Budući da se nesreće koje uzrokuju smrt i teške ozljede dešavaju u gotovo svim granama industrije i trgovine, prikladno je postaviti pitanja: Koliko ste sigurni na svom radnom mjestu? Što vam na njemu može ugroziti zdravlje i život?

Radnici se često nalaze pod ogromnim pritiskom jer se od njih očekuje da budu što produktivniji. U Japanu se izraz karoshi — “smrt od prekomjernog rada” — prvi put počeo koristiti u zahtjevima za odštetu koje su poduzećima podnosile obitelji preminulih radnika. Prema jednoj anketi koja je u toj zemlji provedena prije nekoliko godina, 40 posto Japanaca koji rade u uredima izrazilo je bojazan da bi mogli umrijeti zbog prekomjernog iscrpljivanja na poslu. Jedan odvjetnik čija su uža specijalnost upravo takvi zahtjevi procijenio je da “u Japanu svake godine od karoshija umre najmanje 30 000 ljudi”.

Policija u Japanu smatra da su problemi uzrokovani poteškoćama na poslu jedan od ključnih činilaca koji utječu na porast broja samoubojstava među osobama u pedesetim godinama života. U knjizi The Violence-Prone Workplace navodi se kako je jednog poslodavca sud proglasio odgovornim za samoubojstvo radnika koji je bio previše opterećen brigama na poslu.

U australskim novinama The Canberra Times pisalo je kako su ‘Amerikanci prestigli Japance i postali nacija s najdužim radnim vremenom na svijetu’. Tako su sada novine pune članaka s naslovima kao što je “Dugačko radno vrijeme ubija ljude”, u kojima se može čitati o iscrpljenim radnicima, primjerice o vozačima kola hitne pomoći, pilotima, građevinskim i transportnim radnicima te radnicima u noćnoj smjeni koji su stradali na radnom mjestu.

Kako poduzeća prolaze proces reorganizacije i racionalizacije da bi i dalje financijski uspješno poslovala, tako raste pritisak na radnike da budu što produktivniji. U časopisu British Medical Journal stajalo je kako racionalizacija loše utječe na zdravlje radnika.

Radnik koji je iscrpljen i pod stalnim pritiskom ne dovodi samo sebe u opasnost. Jedno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je kako mnogim službenicima veći dio radnog dana protekne u zategnutim odnosima s kolegama na poslu, što često dovede do nasilnih reakcija.

“U Americi se svakoga tjedna na radnom mjestu dogodi oko 15 ubojstava”, navodi se u časopisu Business Week. A u časopisu Harvard Business Review stoji: “Poslodavci baš ne vole pričati o nasilju na radnom mjestu. No ostaje činjenica da svake godine stotine radnika napadne ili čak ubije nekog svog radnog kolegu.”

S druge strane, mnoge napadnu sami korisnici njihovih usluga. U jednom izvještaju australske kriminalističke službe stajalo je kako se neki liječnici toliko boje napada nasilnika da u kućne posjete nikada ne odlaze bez pratioca. Policajci i učitelji također spadaju u grupu onih koji su izloženi sličnoj opasnosti.

Emocionalno zlostavljanje još je jedan oblik nasilja koji se javlja na radnom mjestu i koji prema Međunarodnoj organizaciji rada spada u psihičko nasilje. Takvo se zlostavljanje često javlja u obliku zastrašivanja.

Profesor Robert L. Veninga sa Sveučilišta u Minnesoti (SAD) kaže kako “stres i bolesti uzrokovane njime pogađaju radnike u gotovo svim dijelovima svijeta”. On je rekao kako “prema izvještaju UN-ove Međunarodne organizacije rada za 1993. godinu ključni problem leži u hladnom, promjenjivom i često neprijateljskom okruženju na radnom mjestu, što kod radnika izaziva stres”.

Zbog toga se postavlja pitanje: Kako poslodavci i radnici mogu radno mjesto učiniti sigurnijim? O tome će biti govora u sljedećem članku.